Daleko od gradske buke i gužve, u banjalučkom naselju Rakovačke bare smješteno je Udruženje za zaštitu životinja “Kerber”, čiji stanovnici lavežom dočekuju i ispraćaju posjetioce. Kako nam kažu iz Udruženja, time pozdravljaju, ali i upozoravaju one koji stupaju na njihovu teritoriju, te se između sebe takmiče za njihovu pažnju.
U boksovima je smješteno dvadesetak pasa, u svakom po dva ili tri. Neki od njih pokušavaju da preskoče zid, neki se sinhronizovano vrte u krug, ali svi vam nude svoju šapu.
Raspadom grupe “Ljubitelji pasa Banjaluka” prije četri godine, entuzijasti okupljeni oko Gorana Milojevića odlučili su da oforme “Kerber”. Ipak, rad sa životinjama je većini postao opterećenje jer zahtijeva mnogo vremena i odricanja, pa je Milojević ostao sam.
“Neko je odustao zbog posla, neko jednostavno više nije imao vremena. Trenutno sam ovdje sam i svaki dan provodim tri-četiri sata sa psima, ako nema nekih vanrednih situacija, poput vožnje pasa na terapije. Toliko vremena je potrebno da se psi puste vani i nahrane, te da se boksovi očiste”, priča nam Goran, koji trenutno mora pauzirati sa teškim poslovima zbog povrede leđa.
Iako psi čine osnovu rada ovog Udruženja, udomljavaju se i mačke, ali i druge životinje, najčešće ptice.
„Trenutno imamo najviše prostora za udomljavanje pasa, njih je ovde u Rakovačkim barama dvadeset i kod mene kući ima još jedan nepokretan pas. Mačke privremeno držim kod sebe kući, kao i druge životinje, od kojih su najneobičnije sove i čavke. One budu napadnute od strane vrana, i kod nas se nalaze dok ne ozdrave i budu spremne da se vrate u svoje stanište.“
Boksovi za pse nalaze se vani, tako da je ljeti mnogo lakše brinuti se o njima. Problemi dolaze sa kišama i zahlađenjem.
„Zimi koristimo slamu da bismo ugrijali boksove, sreća je pa psi dobro podnose hladnoću, a i prostor je sa tri strane zatvoren pa ne duva kroz njega. Veći problemi nastaju zbog kiša, ovo je močvarno područje i dugotrajne padavine dovode do poplava.“
Od osnivanja pa do danas kroz Udruženje je prošlo oko stotinu pasa, problem je što se mali procenat životinja udomljava što dovodi do pretrpanosti kapaciteta „Kerbera“.
„To i nije velika brojka, ali ipak niko nema predstavu o tome šta znači spasiti 100 pasa. Druga udruženja udomljavaju više životinje, ali se oni oslanjaju na udomljavanje vani, koje podrazumijeva kontakte sa udruženjma iz drugih država koje mi nemamo.“
Kako navodi Goran, godišnje udome petnaestak pasa, ali pravila nema. Tako su samo tokom januara ove godine uspjeli pronaći dom za osam krznenih drugara. Udomljavanje u BiH je teže jer građani nemaju razvijenu svijest o tome.
Hrane i opreme uvijek nedostaje, a od Grada i Ministarstva do sada nisu dobili gotovo ništa, kaže Goran.
„Za sada se finansiramo isključivo iz donacija građana, projekte nismo pisali. Od Grada, odnosno Kinološkog saveza, dobili smo prostor ali nekih finansijskih sredstava nismo dobijali. Nekada se desi da donacije ne mogu da pokriju troškove hrane, tada ja iz svojih prihoda odvajam dio da bih pokrio ostatak.“
Udruženje je do sada raspisivalo nekoliko poziva za volontere, ali se niko nije zadržao duže od nekoliko dana.
„Volonteri vjerovatno misle da im je jedini posao doći i poigrati se sa psima, ali to nije tako. Ovo je dugotrajna obaveza i posla ima svaki dan. I kad je kiša, i kad je snijeg, Nova godina, Prvi maj…”
Pokradene kućice
Prethodne dvije godine članovi „Kerbera“ pravili su kućice za napuštene pse i postavljali ih po gradu, da bi se životinje mogle skloniti od vremenskih neprilika. Iako su tražili podršku od Grada, kako bi se kućice označile grbom i time pokušalo spriječiti njihovo uništavanje i krađa, do saradnje nije došlo, a kućice su ubrzo nestale.
Zaustavili izmjenu Odluke o komunalnom redu
Udruženje „Kerber“ prošle godine uspjelo je uz podršku Udruženja „Šapa u srcu“ i svih ljubitelja životinja iz Banjaluke, spriječiti Grad da izmijeni Odluku o komunalnom redu. Naime, Grad Banjaluka predlagao je da građani u stanu mogu držati samo jednog psa, uz uslov da to podrže svi etažni vlasnici u zgradi. Peticija za spriječavanje ove izmjene aktivirala je oko hiljadu građana, a gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović povukao ju je dan uoči zasijedanja gradskog parlamenta.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net – Damjan Marković
