„U svijetu posjećujem najznačajnije događaje na kojima prisustvuju brojne slavne i uspješne ličnosti, učestvujem u brojnim humanitarnim dešavanjima, svjetski mediji zakazuju termine kako bi me intervjuisali, dok sam ovdje samo momak iz Nove Varoši koji se bavi trkama. Tačka.“ Kazao je ovo u intervjuu za eTrafiku Boris Miljević, najtrofejniji automobilista u BiH.
Piše: Milica Kulić
Kaže da je još kao dječak volio automobile i sanjao da postane profesionalni vozač. Auto-moto klubu Banjaluka pristupio je 2004. godine i dobio državnu licencu najnižeg ranga da nastupi na reli šampionatu. Te godine vozio je Reno Clio i osvojio šampionat u RS. Godinu dana kasnije prebacio se na brdo i krug i postigao dobre rezultate koji su ga 2006. godine doveli do sponzora i mogućnosti nabavke novog automobila Alfa Romeo 156, kojim se takmičio u prvenstvu Evrope, gdje je takođe osvajao prva mjesta. U Formulu 3 prelazi 2007. godine na brdskom šampionutu i ta karijera sa formulom traje do 2010. godine – kada je pozvan da nastupi kao fabrički vozač u Super Copa šampionatu i razvojnom program Sead sporta, gdje je proveo godinu dana. Potom prelazi u bolji automobil iste kategrije i nastavlja sa šampionatom te zone, pa do 2013. osvoja trinaest titula šampiona od čega šest nacionalnih.
Koliko ti znače osvojeni trofeji?
Oni su dokaz da sam postigao svoj cilj. Svaki uspjeh je početak novih mogućnosti i težnja ka još većem cilju i uspjehu što je u stvari glavna stvar i pokretač u ljudima. Bio sam svjestan svojih potencijala, ali dokazao sam sebi tek 2012. godine da mnogo vrijedim, kada sam na evropskoj trci šampiona pobijedio sve takmičare i osvojio Interacionalni kup revijalnog karaktera. Tad je u meni proradila iskra da znam kako sam u identičnom autu bolji od ostalih. Naredne godine nastavljam sa osvajanjem titula u brdskom šampionatu Evrope, nakon čega pravim pauzu želeći da uđem u sam vrh automoto sporta. Godine 2015. dolazi do preokreta, postajem stalni posjetilac Porše super kupa i u velikim pregovorima sa Porše moto sportom formiram svoj tim u šampionatu. Od 2016. sam menadžer tima MSG moto sportom gdje takođe radim i kao testni razvojni vozač.
Automobilizam važi za jedan od najskupljih sportova, kako se ti snalaziš kada je riječ o finansijima i sponzorima?
Nemam pomoć države ni sponzora iz BiH, niti sam ikad imao. Prošle godine sam tražio direktno sponzorstvo naših telekom mreža, ali to je zatvoren magičan krug ljudi koji sponzorišu manifestacije samo koje oni žele. Želim da zahvalim samom sebi, ja sam taj koji je kupio prvo auto na kredit prije 15 godina. Svojim radom sam postigao status da pored svih Nijemaca nosim Porše moto sport jaknu. Kada sam na našim prostorima želim samo da uživam sa prijateljima. Žrtvovao sam nekoliko godina da dođem u poziciju da mene neko plaća, da postanem profesionalac.
Kako izgleda jedan takmičarski dan?
Dugo sam u ovome pa sam se doveo do spreme koju održavam tokom godine. Auto sportovi nisu jednostavni, ali ja sam se navikao na naporne trke i treninge. Moja psiha može izdržati pritisak i tri sata za volanom, ali tijelo to osjeti, pogotovo u formuli kada sam znao da tokom vožnje izgubim i tri kile zbog napora. Uglavnom na dan trke ustajem rano, imam sastanak sa inženjirema, doručak, pa potom i druženje sa fanovima. Vani me svi poznaju, imam benefite u cijelom svijetu osim na Balkanu – vjerovatno jer automoto sport nije toliko popularan ovdje. Ja sam najtrofejniji automobilista u BiH, rođen sam u Banjaluci, ali to ništa ne znači ovdje dok recimo u Monte Karlu imam besplatan smještaj, posjećujem bitne događaje. U Njemačkoj, Italiji i Austriji igram u humanitarnom fudbalskom timu zajedno sa momcima iz tima Formule 1 (iako nisam vozač Formule 1), dok sam na Balkanu samo momak iz Nove Varoši koji se bavi trkama i tačka.
Savjet za mlade koji žele poći tvojim stopama?
Teškoće su sastavni dio života. Trebate plakati i krenuti ispočetka i po 500 puta ako treba jer sutra nemate ništa osim novog dana, vikenda, sedmice… Trebalo bi da iskoristite sve svoje resurse da nešto uradite i što je najbitnije pitajte! Ako ne pitate nećete vjerovatno ni dobiti odgovor, sutra vam niko neće sam prići i ponuditi podršku. Sami morate pitati i tražiti pomoć.