“Zreliji sam, ne ide mi se van, ne pijem, ne duvam, dobio sam pregršt nekih novih briga i strahova, ali moram priznat da sam ih dosta i izgubio kako sam postao tata. Ne bih bio spreman za ovo da mi se desilo prije tridesete recimo”, kazao je za eTrafiku bh. reper i hip-hop tekstopisac Edin Osmić, svima sa ovih prostora poznatiji kao Edo Maajka.
Piše: Slobodan Manojlović
Rođeni Brčak koji je odrastao na ulicama Zagreba, a svoje ime na muzičkoj sceni počeo da pravi u Tuzli, prije tri godine se nakon nekoliko godina života u Izraelu sa suprugom i djecom vratio u glavni grad Hrvatske, koji osjeća kao svoju kuću. Prošle godine izdao je album “Put u plus” koji je pokupio odlične ocjene kritike. Za razliku od ranijih izdanja, koja su gotovo redovno izlazila na svake dvije godine, ovaj put je Edo napravio pauzu od punih šest godina od izbacivanja prethodnog sadržaja.
“Imao sam dosta obiteljskih obveza, nisam bio uopšte u pisanju niti sam imao potrebu raditi novu muziku. Ta potreba je lagano rasla u meni. Mislim da je besmisleno samo štancati materijale bez neke potrebe i ako nemaš šta novo za reći, onda je to samo gubljenje vremena. Jako sam zadovoljan, mislim da mi je ovo jedan od boljih materijala u karijeri. Rad na njemu je bio užitak, vrlo brzo smo ga završili. Čekao sam malo duže na miks koji je na kraju bio savršen. Zadovoljan sam skroz sa ‘Put u plus’. Skupio sam nevjerovatnu ekipu u bendu – Mario Rašić, Mirsad Dalipi, Toni Starešinić, Yogi Lonić, Miro Vidović i studio Morris”, rekao je Edo.
Kako gledate na današnju rep scenu u BiH i regionu, koga najviše cijenite?
Cijenim jako puno ljudi na sceni, dosta starijih izvođača i novih također. Frenkie i Kontra su mi super tim, Marchello, Vojko V, Bad Copy, Kandžija, Katarza, ma da ne nabrajam sad sve, cijenim jako puno ljudi.
Koliko se sve razlikuje od situacije kada ste vi počinjali, da li je danas scena “prohodnija”?
Totalno je drukčije sve, kad sam ja počinjao nije bilo društvenih mreža niti YouTubea, imali ste nekoliko emisija na TV-u i radiju i to je bilo to. Bio si osuđen na te emisije i ukoliko nisi mogao doći do njih nisi mogao napraviti ništa. Ako bi se zavrtio tamo to je bilo već pola obavljenog posla. Sada to ide dosta drukčije, sada pokušavaš doći do publike i pokazat im svoj rad na dosta drukčiji način, s tim da sada možeš i sve sam napraviti bez izdavača. Iskreno ne znam što je od toga bolje. Prije si imao fokusiranu publiku samo na nekoliko tih emisija, sada imaš mogućnost raditi sve sam, ali moraš se nekako progurat kroz šumu svih izvora muzike. Doći do slušatelja je teže. Evo ja sam prošle godine izbacio album, već dobio i neke nagrade, a još uvijek većina ljudi ne zna da taj materijal postoji. (smijeh)
Veliku popularnost su ostvarili Jala brat i Buba Koreli. Šta mislite o njima obzirom da mnogi njihov rad i muziku gledaju kao šund?
Znam, s dosta ljudi se raspravljam o tome, ja ih privatno ne slušam, generalno jako malo repa slušam u zadnjih par godina, ali ti momci su napravili veliki posao i uspjeh. Oni repaju, ma šta drugi mislili o tome. Ti tekstovi su tu za zabavu, oni to sami govore i ne znam u čemu je problem. Taj balkanton je folder za sebe a oni su uspjeli biti ponajbolji u tome. Nek ljudi prestanu srat i neka naprave nešto drugo za ponuditi ako misle da je to bolje. Neka otvore neki svoj folder, skupe publiku i naprave veliki hajp. Tako je oduvijek.
Koja je muzika danas nosioc iskazivanja socijalnog bunta u regionu?
To su rep, rok, rege, pank, mada sada svi govore o socijalnom buntu. Imaš i narodnjaka takvih i pop pjesama koje govore o tome, socijalni bunt je tolko neizbježan jer smo svi u nekim sranjima da je postao totalni mejnstrim. Iako ne donosi puno klikova kao neke neopterećene teme, ali svi rade pokoju pjesmu o tome.
U pjesmi “Sve prolazi” snimljenoj prije deset godina govorite da su pali oni koje niste birali. Da li je u suštini situacija i danas ista jer stalno izbore u državama regiona dobijaju isti igrači u različitim dresovima?
Da. Iako sada imamo i navalu populista koji su jako popularni u cijeloj Europi, ne znam šta je gore. Teško i sporo učimo, ne znam kako drukčije to objasniti. Možda je objašnjenje i u tome da ljudi ne izlaze na izbore, ne da im se i tako iz godine u godinu govore da nisu glasali i da sad moraju trpit idiote. Glasanje bi trebalo staviti pod građansku obvezu.
Nekoliko godina ste živjeli u Izraelu. O kakvoj se zemlji radi, da li su slični nama s obzirom na to da i oni imaju svoje nacionalne sukobe i unutrašnje probleme. Da li ste tamo radili nešto?
Pa evo kao što vidiš opet je rat dole, to je začarani krug koji iskreno ne znam kako će riješiti. Izrael ima možda i najradikalniju vladu do sada, a rakete iz Gaze samo rade kontra ljevice i bilo koje opcije suživota. Tako je i s druge strane, mislim da Abas nema šanse dok god Izrael sputava stanovništvo u Gazi i na zapadnoj obali, dok god se uzima teritorij. Sad su tamo bili izbori i Izrael ima možda i najdesniju vladu ikad, čisti populizam koji ulazi i u Europu. Jako mi je drago što nisam tamo u ovom trenutku al sam svejedno zabrinut za jako puno ljudi. Nisam baš radio, bio sam s malom i strpljivo čekao da se stvori situacija da pređemo u Zagreb.
Zašto ste se vratili?
Pa u Zagrebu sam odrastao, tu sam proveo veliku većinu svog života i volim biti tu. Od početka nam je bio plan doći živjeti ovde, samo smo čekali da nam starija cura poraste i postane punoljetna. Nije sjajno, moram priznati da je teško, ali imam sreću da mi se obitelji Zagreb jako sviđa pa je sve ostalo dosta lakše. Čekam neki pad cijene stanova pa da uletim do guše u kredit kako bi mogao kukat idućih 20 godina. (smijeh)
Stignete li da odete u rodno Brčko, kakva je tamo situacija za mlade ljude?
Odem rijeđe zbog obveza, Brčko je prekrasan grad i kao u svim gradovima BiH i regije, mladima tamo nije lako. Svi uče njemački jezik i nadaju se otići, ovi koji ostaju većinom moraju biti članovi nekih stranaka kako bi osigurali posao i egzistenciju.