U vrijeme sve većeg zagađenja okoliša, sve alarmantnijih podataka o izumiranju biljnih i životinjskih vrsta, u vrijeme kada se u Bosni i Hercegovini prosječno proizvede 355 kg komunalnog otpada godišnje po stanovniku, javljaju se prakse koje pokušavaju unijeti promjenu i učiniti ovu planetu boljim mjestom za život svakoga od nas. Jedna od njih je i Zero waste ili život bez otpada koji se u Evropskoj uniji pojavio još prije 20 godina, a koji polako dolazi i kod nas.
Piše: Nataša Tomić, Naslovna: Pixabay
Zero waste ili život bez otpada podrazumijeva pet osnovnih principa: refuse (kupovina stvari koje su manje upakovane), reduce (smanjenje kupovine nepotrebnih stvari), reuse (ponovna upotreba stvari u neke nove svrhe, kupovina korištenih stvari), compost/rot (kompostiranje otpada od hrane) i recycle (reciklaža).
Cilj je smanjenje količine otpada i zagađenja životne sredine. Pored toga, ovaj pokret promoviše i minimalistički način života, protivi se današnjim potrošačkim vrijednostima, smanjuje troškove zbrinjavanja otpada i u prvi plan stavlja prirodnu i ručno rađenu kozmetiku i higijenske potrepštine, zdravu hranu i reciklažu.
Adnan Spahić i Emina Borčak Spahić su, shvativši koliki uticaj pojedinac ima na zaštitu životne sredine, prešli na ovakav način života te pokrenuli i Fejsbuk stranicu Zero Waste Bosnia na kojoj promovišu svoje životne navike, ali i dijele recepte i trikove o životu bez otpada.
„Mnogo je lakše nego što zvuči. Mi smo otpočeli tako što smo jednog dana došli sa pijace i kad smo smjestili hranu u kuhinju, na stolu nam je ostalo more plastičnih kesa. To je bio trenutak kad sam povezao slike otpada sa interneta sa sobom. Prvo smo kupili platnene cekere koje damo trgovcima na pijaci da nam stave voće i povrće u njih. Prvo su bili zbunjeni, ali sada nas hvale i raspituju se za cekere. Malo veći izazov je kozmetika i sredstva za ličnu higijenu – ona su apsolutno sva u plastičnim ambalažama i zato ih pravimo kući. Recepti su vrlo jednostavni i jeftinija alternativa. Tako da za sada nemamo većih izazova“, tvrde naši sagovornici.
Jelena Vukelić, Ivana Kulić i Marina Kuburić, koje se i same trude živjeti bez otpada, tvrde da je potpuna primjena ovog principa moguća jedino uz podršku sistema koji će uvesti selektivno prikupljanje otpada, reciklažu, zakone koji zabranjuju upotrebu određene plastike i uopšte regulišu otpad, koji će razvijati svijest kod građana o njegovom smanjenju. Prema njima, trenutni sistem je osnovna prepreka uspostavljanju života bez otpada u našoj državi.
„Nažalost, mislimo da ćemo još dugo morati pričekati da se ovaj koncept u širem spektru počne primjenjivati i kod nas. Ali pozitivno smo iznenađene koliko je pojedinaca u posljednih nekoliko godina počelo da primjenjuje koncept Zero waste u određenim segmentima njihovog života. Svijest građana se polako mijenja, ali potrebni su uslovi koji će ih dalje podstaknuti i omogućiti im takav način života. Ono što je ohrabrujuće za zero/low waste pokret u BiH, jeste da imamo generacije koje se sjećaju života bez prekomjerne plastike. Kroz kratki razgovor sa starijom osobom veoma lako možemo otkriti dostupne i jeftine alternative proizvodima koji se nalaze u plastičnoj ambalaži“, ističu Jelena, Marina i Ivana, koje su pokrenule i Fejsbuk grupu Zero Waste Bosna i Hercegovina kako bi na jednom mjestu okupile sve pristalice ovog pokreta.
One dalje ističu da je ovakav način života mnogo jeftiniji ali da u početku može biti komplikovan jer „niste navikli da razmišljate da u torbi uvijek imate ceker, da za kupovinu proizvoda na vagu, naročito od lokalnih proizvođača, nosite svoje posude, da nađete zamjenu za proizvode koje ste ranije kupovali, a koji stvaraju mnogo otpada, itd. ali vrlo brzo to vam postane rutina“.
Sa njima se slažu Adnan i Emina, te dodaju da je izuzetno važno da ljudi shvate da su oni dio problema i da su oni ti koji mogu da mijenjaju ustaljena shvatanja i prakse.
„Sve dok ne budemo shvatili koliku štetu nanosimo budućim generacijama, neće biti ni promjene, ali vratiti se na navike naših predaka nije teško. Umjesto da svoj teško zarađeni novac trošimo plaćajući firmama plastiku, ostaje nam novca za kvalitetniju hranu, kvalitetnije proizvode od prirodnih materijala koji će nam duže trajati. Ljudi kao potrošači imaju mnogo veću moć nego što misle. Kada niko od nas više ne bi tražio plastične kese, ne bi se više proizvodile. A trenutno se svake minute koristi novih milion plastičnih kesa. To nam pokazuje da ljudima trebaju kese. Potražnja diriguje proizvodnju. Vrlo jednostavno. Tako da mi, jedno po jedno, možemo diktirati kompanijama kako da se ponašaju. U svijetu već postoje promjene gdje kampanje i institucije prestaju koristiti jednokratnu plastiku, uvode obaveze veganskih menija u kantine, itd. Sve su to promjene koje su došle, jer su pojedinci tražili. Ipak, radi se o budućnosti naše djece i kakav ćemo im svijet ostaviti u amanet. Treba nam veliki broj ljudi koji će živjeti low waste, umjesto malo ljudi koji će živjeti zero waste“, ističu Spahići.
Predrasuda je i da je ovakav način života veoma skup i da je izuzetno teško pronaći odgovarajuće proizvode na našem tržištu. Svi naši sagovornici se slažu da je život po principu smanjenja otpada mnogo jeftiniji jer je fokus na iskorištenju stvari koje već postoje u domaćinstvu, njihova duža upotreba u neke nove svrhe i minimalizam. Proizvode koji se ne mogu naći na našem tržištu je moguće veoma lako naručiti preko interneta i to po mnogo povoljnijim cijenama.
„Cijenite i koristite ono što imate. Ne kupujte novo, nego zašijte, zakrpite, zalijepite, čuvajte. Ne kupujte bespotrebne kese i plastična pakovanja, kad možete imati višekratne. Ne bacajte hranu i ne kupujte egzotična jela. Napravite svoje proizvode za higijenu, čišćenje i hranu. Mislite globalno, al djelujte lokalno“, govore Adnan i Emina.
Jelena, Marina i Ivana ističu da je ovaj pokret usmjeren protiv konzumerizma koji je zahvatio svaku poru planete te da je za njegovu primjenu potrebno učenje i strpljenje.
„Najvažnije je imati na umu da se predmetu koji imamo treba podariti nova svrha, da se može preurediti, pokušati reciklirati te tek onda odbaciti. Naša glavna poruka bi bila da krenete lagano, i da koncept života bez otpada počnete uvoditi u pojedinim segmentima vašeg života gdje je to za vas najednostavnije. Npr. prilikom kupovine namirnica uvijek birajte po mogućnosti staklenu ili kartonsku ambalažu, tamo gdje je moguće kupite proizvode sa povratnom ambalažom, izbjegavajte plastične vrećice, pa čak i za voće i povrće na vagu – naljepnicu jednostavno stavite na proizvod, u torbi uvijek nosite ceker/e, jer nikada ne znate kada će vam zatrebati. U pekari recite da vam pored papirne vrećice ne treba i plastična. Kupujte što više proizvode u rinfuzi, a za to ponesite svoje posude – ovo je moguće kod svih manjih lokalnih proizvođača, ali i u sve više supermarketima. Kupujte domaće proizvode, od manjih lokalnih proizvođača, više kuhajte, a manje kupujte (polu)gotova jela. Pravite sami prirodnu kozmetiku i proizvode za higijenu ili ih kupite od lokalnih proizvođača. Ne kupujte flaširanu vodu, nosite svoju bocu, u kafićima recite da ne želite slamku, izbacite papirne ubruse i salvete iz svog domaćinstva i vratitet se pamučnim kuhinjskim krpama, štampajte samo neophodne dokumente i to dvostrano, pri kupovini bilo čega, a naročito odjeće, prvo dobro razmislite da li vam je to stvarno neophodno“, savjetuju djevojke za kraj našeg razgovora.
