„Festival književnosti ‘Imperativ’ održaće se od 15. do 20. jula u kulturnom centru Banski dvor. Još prije pandemije Umjetnički savjet Festivala je usvojio program 3. festivala i svi pisci koje smo pozvali potvrdili su učešće. Od početka pandemije pratimo preporuke Republičkog štaba za vanredne situacije i prilagođavamo program shodno preporukama. Poštovaćemo sve higijenske mjere (dezinfekcija, obavezne maske) kao i preporuke o bezbijednoj fizičkoj udaljenosti. S obzirom da je još uvijek na snazi zabrana okupljanja više od 50 ljudi u zatvorenom prostoru, broj posjetilaca na jednom festivalskom dogadjaju neće moći biti veći od 50. Štampaćemo besplatne pozivnice za sve dogadjaje koje će zainteresovani građani moći preuzeti na biletarnici Banskog dvora od 7. 7.“
Piše: Fedor Marjanović
Ovim riječima Sanela Babić, direktorica Festivala književnosti „Imperativ“, opisuje ovogodišnji program koji se zbog pandemije koronavirusa održava kasnije nego uobičajeno i biće prilagođen mjerama bezbjednosti. I ove godine festivalu će prisustvovati neki od najboljih pisaca i pjesnika iz regiona, uz odsustvo autora iz Hrvatske, zbog opasnosti zatvaranja granica. Ove godine je nažalost preminuo umjetnički direktor festivala, Bekim Sejranović, kome će u čast biti posvećeno jedno veče.
Zbog pandemije COVID-19, ovogodišnji Festival književnosti „Imperativ“ se održava kasnije u odnosu na prethodne dvije godine. Kakav izazov je predstavljalo trenutno stanje za sam festival?
Izazov nad izazovima je novac za troškove Festivala jer usljed pandemije sve se zaustavilo na dva mjeseca, pa tako i konkursi za sufinansiranje projekata kulture ove godine kasne dva mjeseca. Ohrabrilo nas je što je „Imperativ“ ove godine visoko vrednovan i prepoznat kao značajan projekat za Grad na konkursu za sufinansiranje projekata iz kulture.
Uprkos svemu, donijeli smo odluku da održimo Festival ove godine. Zbog pisaca koji se raduju da nam dođu u Banjaluku, ali i zbog publike koja voli to što radimo.
Kao i do sada, „Imperativ“ će spojiti neke od najboljih pisaca regiona. Kakav je ovogodišnji program?
Ovogodišnji program je siromašniji za pisce iz Hrvatske. Zbog nesigurnosti prelaska granice i potencijalnih mjera samoizolacije, zajedno smo odlučili da je bolje da ne rizikujemo ni oni, ni mi. Ove godine ćemo razgovarati sa Sašom Ilićem, dobitnikom NIN-ove nagrade za 2019. godinu, Lukom Tripkovićem, Feđom Štukanom, Alminom Kaplanom i Darkom Cvijetićem.
U programu „Note i slova“ svoje tekstove će čitati i puštati muziku koja ih inspiriše dok pišu – Ana Vučković Denčić, Elvedin Nezirović, Magdalena Blažević i Danijel Gatarić. U programu „Poeziju će svi čitati“ čitaće nam Zvonko Karanović, Ranko Risojević, Srđan Sekulić, Tanja Stupar Trifunović, Tatjana Bijelić i Aleksandra Čvorović.
U saradnji sa Izdavačkom kućom „Imprimatur“ predstavićemo roman „U jarku“, Slađane Nine Perković, a u saradnji sa Izdavačkom kućom „Deveta dimenzija“ predstavićemo manga stripove “Volium 1„ i „Volium 2“, autora Srđana Vranješa. Takođe ćemo predstaviti i Časopis za književnost i umjetnost „SRP“. Antikvarijat „Ramajana“ prikupio je građu za izložbu više od 100 knjiga o Banjaluci koja će biti otvorena prvog festivalskog dana. Tom prilikom promovisaćemo peto izdanje knjige „Banjaluka u putopisima zapisima i legendama“ Mate Džaje koju su priredili i izdali „Ramajana“ i „Deveta dimenzija“.
Sajamski dio festivala će i ove godine obradovati ljubitelje književnosti velikim popustima na štandovima izdavača iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Tokom trajanja festivala u kafiću „Yoko“ biće organizovana „kafa sa piscem“ kada će čitaoci moći da porazgovaraju sa piscem, dobiju potpis na svoj primjerak knjige ili kupe knjigu od autora. „Yoko“ je već prepoznat kao mjesto u kojem se organizuju čitalački klubovi, promocije, izložbe slika, fotografija i humanitarne akcije, te se na taj način afirmišu mladi autori.
Naš cilj je da tokom trajanja „Imperativa“ Banjaluka bude u znaku knjige.
Ove godine je nažalost preminuo Bekim Sejranović. Kakvog će to ostaviti traga na ovogodišnjem Festivalu?
Bekim je jedan od osnivača i umjetnički direktor Festivala književnosti „Imperativ“. Posljednja dva mjeseca je živio u Banjaluci i učestvovao u kreiranju ovogodišnjeg festivalskog programa. Festivalsko veče „There is a light that never goes out“, koje će se održati 15. jula u 20:00 časova, biće posvećeno književnom radu Bekima Sejranovića.
Prošle godine se desio svojevrsni bum bosanskohercegovačkih pjesnika. Stevo Grabovac, Tanja Stupar Trifunović i Darko Cvijetić su pored toga česti gosti Imperativa. Na koji način festival ovog tipa pomaže popularizaciji domaćih autora?
Naša osnovna ideja je bila da „Imperativ“ bude mjesto susreta pisaca, čitalaca i izdavača. Koliko se trudimo da u Banjaluku dovedemo značajne autore iz regiona, toliko nam je značajno da domaće autore predstavimo i publici i predstavnicima izdavačkih kuća iz regiona koji su gosti na našem Festivalu. Prošle godine, urednik najveće hrvatske izdavačke kuće V.B.Z. bio je na promociji romana „Otkako sam kupila labuda“ Tanje Stupar Trifunović i odlučio da Tanjin roman objavi za hrvatsko tržište.
U programu „Poeziju će svi čitati“ uvijek imamo pjesnika domaćina i gostujućeg pjesnika koji publici naizmjenično čitaju svoje pjesme. Često se domaći pisci nađu u ulozi moderatora na Festivalu.
Istina je da je književnost Bosne i Hercegovine posljednjih godina kvalitetom stala rame uz rame književnoj sceni Srbije i Hrvatske i tako i treba da bude, jer na istom jezičkom prostoru (tamo gdje svako svakoga razumije) književnost treba dijeliti na dobru i lošu i nikako drugačije.
Kada je u pitanju regionalna književnost, koliko je bitno razbijati postojeće granice, koje kao da još uvijek postoje i ne daju se srušiti?
Kada govorimo o regionalnoj književnosti, govorimo o prostoru bivše Jugoslavije, zapravo o knjigama na „našem jeziku“. Ne bih se složila da postoje granice i da se ne daju srušiti. Pisci odlaze na promocije, na festivale, predstavljaju svoj rad na društvenim mrežama, u rijetkim televizijskim emisijama o književnosti… Knjige koje nisu dostupne u knjižarama, možete kupiti preko Interneta. Svaka ozbiljna izdavačka kuća ima prodavnicu knjiga na Internetu. Zbog loše distribucije i različitih cijena, domaći pisci najčešće imaju izdavače u svakoj od država regiona. Festivali i sajmovi su mjesta na kojima čitaoci mogu doći do novih izdanja po povoljnim cijenama. Cvijetić iz Prijedora je ove godine dobio prestižnu hrvatsku književnu nagradu „Fric“. Tanja Stupar Trifunović je u Srbiji dobila Vitalovu nagradu „Zlatni suncokret“. Stevo je bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu. Karakaš iz Hrvatske je dobio Kočićevu nagradu iz Banjaluke. Nigdje ja tu ne vidim granice.
Završio bih razgovor sa novim pitanjem o pandemiji. Kao neko ko aktivno prati našu književnu scenu, šta mislite kako se ovo stanje odrazilo na našu književnost, u smislu izdavačke djelatnosti, ali i kreativnosti?
Pretpostavljam da je u izdavaštvu borba za opstanak kao uostalom i u svim drugim privrednim granama. Pandemija je svima donijela velike gubitke i trebaće vremena da se izdavači stabilizuju i nastave raditi istim intenzitetom kao prije pandemije.
Čini mi se da je većini pisaca koje poznajem izolacija prirodno stanje tako da ne vjerujem da će se dogoditi neke velike promjene u književnosti.