Za Slavka Nikolića iz Ugljevika, muzika nije samo profesija, već i strast koja oblikuje njegov život. Njegova karijera kao nastavnika muzičkog obrazovanja započela je pod uticajem omiljene nastavnice, a ljubav prema harmonici i vođenju orkestra ubrzo ga je dovela do toga da postane inspiracija za mnoge mlade muzičare. Danas, kroz svoj orkestar harmonika “Aleksa Šantić” i pedagoški rad, Slavko ne samo da prenosi znanje, već i pomaže svojim učenicima da pronađu svoju strast i uspješno koračaju putem muzike, ali i izgrade životne vrijednosti koje će im koristiti izvan učionice.
Piše: Martina Stanišić; Foto: Kulturaugljevik.org
Za svoj rad Slavko je osvojio Svetosavsku nagradu u oblasti osnovnog vaspitanja i obrazovanja za školsku 2020/2021. godinu. Orkestar je 2014. godine osvojio gran-pri na festivalu “Zemlja je naš zajednički dom” u Jekaterinburgu (Rusija) u konkurenciji od 16 zemalja. Iste godine su predstavljali Balkan u kulturnom programu Zimske olimpijade u Sočiju.
Za njega, muzika je više od samog sviranja. To je način života, koji se bazira na odgovornosti, ljubavi prema onom što radimo i stalnom trudu da budemo najbolji.
“Najvažniji princip koji želim prenijeti svojim učenicima jeste da se ponašaju odgovorno, da rade ono što vole i da znaju šta žele. Ako imaš strast, uspjeh je zagarantovan”, kaže Slavko.
Inspirisan omiljenom nastavnicom, koja je prepoznala njegov talenat dok je još kao dječak živio u Sarajevu, Slavko je započeo svoju muzičku karijeru.
“Moj otac je svirao harmoniku, tako da sam već bio upoznat sa harmonikom. Ona je primijetila da u meni ima dosta talenta i skoro da me je natjerala da sviram, mada joj nije bilo teško da me natjera. Tako sam počeo da sviram u orkestru i počeli smo da putujemo svake godine u drugi grad bivše Jugoslavije. Ja sam vrlo brzo postao vođa orkestra i počeo sam da idem na časove harmonike, kod gospodina Petkovića, za narodnu muziku. Tako mi se stvorila želja da i ja jednog dana postanem nastavnik, što se i ostvarilo. Prvu nagradu sam osvojio u toj školi kao nastavnik dok sam radio sa orkestrom”, prisjetio se.
Njegova strast za muzikom vodila ga je da postane nastavnik, što je na kraju i ostvario. Formiranje Orkestra harmonika “Aleksa Šantić” prije više od 20 godina, bila je prirodna posljedica Slavkove ljubavi.
“Imajući već uspješnog iskustva sa orkestrom u Sarajevu, kao mlad čovjek, odmah sam vidio potencijal da se ovdje osnuje orkestar. To je nešto što volim da radim i što želim da radim iz ljubavi”, kaže Slavko, dodajući da su putovanja koja su postala neizbježan dio života njegovog orkestra od neprocijenjvog značaja za učenike.
Mnogi učenici se prijavljuju za orkestar zbog želje za putovanjima, ali Slavko ističe da se na kraju zadrže samo oni koji zaista vole muziku i žele time da se bave. Orkestru se može pridružiti bilo koji učenik, iz bilo koje škole, a starosna granica je 18 godina. Oni koji se posebno iskažu mogu ostati i nakon punoljetstva.
“Prijavi se njih deset, od tih deset ostane četiri-pet koji stvarno žele to da rade. Ima jedan dio gdje i roditelji žele malo više da edukuju dijete, a većina je, po mom mišljenju, zbog tih putovanja”, objasnio nam je Slavko.
Pripreme za nastupe, kao i za putovanja, nisu lak zadatak. Slavko insistira na ozbiljnosti i disciplini, ne samo u pogledu muzike, već i u ponašanju.
“Za mene je svaki koncert ozbiljan. Morate naučiti djecu kako da sjede mirno sat i po do dva, kako da se ponašaju, kako da budu odgovorni. Ja sam učio od vrhunskih ljudi i nikad dijete nisam potcijenio ili se podsmijavao njegovim pokušajima, meni su se znali smijati ljudi koji nemaju pojma šta je muzika. Kad dijete tek počne svirati, ja ga odmah povedem na koncert. Ne vodim ga tamo reda radi, već da bi osjetilo atmosferu, zavoljelo muziku, da vidi koliko je svaki koncert ozbiljan i kako mi to odradimo kao profesionalci”, dodaje.
Orkestar je najviše „pogurao“ kada nisu imali podršku u lokalnoj zajednici. Kako Slavko govori, to je imalo obrnut efekat, odredili su cilj, a jedan od njih bio je put za Kanadu. Od tada je krenulo sve kako treba, uzlaznom putanjom.
Jedan od ključnih trenutaka u vođenju orkestra bio je kada je orkestar ostvario međunarodni uspjeh, a putovanja širom svijeta postala su nešto na šta je Slavko ponosan. Obišli su Rusiju, čitavu Evropu, a bili su i u Americi.
“Najveći izazov bio je nastup u Zlatnoj dvorani i Olimpijadi. Trebalo je izaći pred toliko hiljada ljudi, da se prijaviš, na kraju i pobijediš. To su sve izazovi, ali to je bila čast za nas”, ističe Slavko.
Putovanja nisu samo prilika za muziku, već i za životnu edukaciju.
“Svako naše putovanje je edukativno. U školi nauče da sviraju, održe jedan koncert. Dosta smo i humanitarnih koncerta imali. Učenik koji je četvrti ili peti razred već, na neki način, pomaže drugima, uči se pozitivnim stvarima”, naglašava.
Za njega, najljepše je vidjeti učenike kako prihvataju životne vrijednosti koje će im pomoći da postanu odgovorni i uspješni ljudi.
“Bitno je da smo svi kao porodica. Kao što kaže Božana, koja je najduže u našem orkestru, ovdje uvijek osjeti tu pravu emociju, ovaj orkestar joj je pokazao put kojim treba ići i kako da zavoli to. Uvijek zaplače kad dođe ovdje, to meni pokazuje da smo uspjeli. Ima mnogo učenika koji se ističu, ali eto navešću nju, koja je trenutno najuspiješnija kao muzičar u Republici Srpskoj. Kad god se vrati, ona pokaže veliku povezanost sa orkestrom. Pored nje, takodje trenutno imamo i jako talentovane bubnjare, kao što su Jovan Mićić i Nemanja Dokić. Ova djeca su veoma ozbiljna u tome što rade. Predivan muzičar bi mogao da bude Slavko Lazić, on ima strašno dobre predispozicije, ali samo je do njega da li on to želi”, ističe Slavko, ponosan na svoj orkestar.
Po njegovom mišljenju, posao prosvjetnog radnika je dosadan ako se ne radi sa djecom. Njegov zadatak je da djeca znaju osnovne stvari, ne želi da im dosađuje. Ako vidi da neko ima talenta za muziku, onda ga usmjeri i smatra da je tako najbolje.
“Neko je rođen za stolara, neko za doktora, neko za nešto drugo. Mi treba da znamo da pronađemo u djeci šta je za njih, da oni to zavole i bave se time čitav život, sa osmijehom na licu. To je, po meni, najveći uspjeh za čovjeka”, ispričao je Slavko.
Iako je ispunio mnoge svoje profesionalne ciljeve, ne prestaje da teži ka novim visinama.
“Još uvijek imam ciljeve, kao što su putovanja u Kinu, Japan i Australiju. Moji učenici su moj najveći uspjeh, jer kad vidim da su pronašli svoju strast i da znaju šta žele, znam da sam postigao ono što sam želio “, zaključuje on.
Slavko je istinska inspiracija mladim muzičarima, pokazujući im da prate svoje snove, kako da postanu odgovorni i pronađu životnu svrhu. Savjetuje nas da se pronađemo u onom što stvarno volimo, da maksimalno uživamo i ne povrijeđujemo ljude oko sebe, mislimo pozitivno i da se istinski trudimo. Onda ćemo sigurno uspjeti u tome što želimo.
Finansira Evropska unija.
Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost portala eTrafike.net i ne odražava nužno stavove Evropske unije.