Skromna četvoročlana porodica Vujnović iz Prijedora do sada se samostalno borila za preživljavanje i liječenje svoja dva sina oboljela od mišićne distrofije. Međutim, teška materijalna situacija dovela ih je do toga da sami više ne mogu, te su poželjeli da se obrate svim ljudima i ispričaju svoju životnu priču.
Porodicu Vujnović čine suprug Davor, supruga Miladinka, sinovi Aleksandar (20), koji se trenutno nalazi u kliničkom centru Banja Luka, i Danijel (15).
Danijel je u invalidskim kolicima već tri godine. Za sada se dobro služi rukama, sam jede, koristi kompjuter, dobro samostalno sjedi, samo mu noću treba pomoć da se okrene u krevetu.
Aleksandrova situacija je kritičnija i on se trenutno nalazi u kliničkom centru u Banjoj Luci. Prvi znaci da nešto nije u redu pojavili su negdje pred Aleksandrov polazak u školu. Tada je dobio uputnicu za ortopeda i ubrzo nakon specijalističkih pregleda ustanovljeno je da boluje od bolesti zvane mišićna distrofija.
Prethodnih godina obraćali su se opštini za pomoć i dobili nešto novčane jednokratne pomoći, mada nam Davor Vujnović kaže kako je tada apelovao na to da dobiju stalni izvor prihoda, jer jedino bi tako mogli koliko-toliko kvalitetno voditi brigu o svojim sinovima.
Komšije i “prijatelji” su im za ovih 12 godina malo po malo okretali leđa, pa tako danas, osim nekoliko časnih izuzetaka, nemaju ni komšije ni prijatelje koji su uz njih, a ni dobar dio rodbine, priča nam on.
– Danas smo zaista prilično usamljeni u ovoj borbi za malo života naših sinova. Naša sadašnja situacija je veoma teška i moglo bi se slobodno reći da smo dovedeni na rub očaja, jer jednostavno nismo više u stanju da pratimo velike troškove svakodnevnih odlazaka u Banja Luku. Pored benzina, pošto idemo vlastitim autom, imamo svaki dan mnogo drugih izdataka, pa nam je dnevno malo i 50 – 60 KM, navodi Davor.
Detaljno nam opisuje kako izgleda jedan njihov odlazak u bolnicu.
– Kada stignemo u bolnicu cijelo vrijeme smo svo troje pod pritiskom, jer žena i ja moramo da nahranimo Aleksandra, izmasiramo, što više izokrećemo, radimo vježbe sa njim. Tu obično ide presvlačenje njega i posteljine, a najteže je previjanje, jer ima nekoliko velikih dekubitalnih rana koje su jako bolne i nakon što se očiste i previju moramo ga podići na jedan običan dječiji šlauf da bi mu donji dio tijela bio barem malo odvojen od postelje. Ako je takva rana u kontaktu sa površinom kreveta, jako teško i skoro nikako ne zarasta. Kada je u tom položaju, onda mu nastaje problem sa želucem, pa je često naduven i ima velik pritisak na dijafragmu i teško diše, pa ga često moraju baš zbog toga spojiti ponovo na mašinu. Nekoliko puta je tako imao krize sa disanjem, pa smo morali izaći napolje i strepiti dok ga ljekar i osoblje ne povrate. Tako svaki dan s njim i oko njega od 18h, pa dok nam ne kažu da je vrijeme da napustimo odjel. Mogli bismo i u 12h da ga tako obiđemo, ali nemamo materijalne mogućnosti, a ni fizički ne možemo stići, jer mu posebno spremamo hranu i napitke, priča nam Davor.
Iako mnogo puta prevareni, izmanipulisani i duboko povrijeđeni od loših ljudi koji su, kako kaže, obećavali pomoć ( kad oni to čak nisu ni tražili ) dodaje da nisu izgubili vjeru u ljudsku dobrotu.
Sve vas do kojih će stići ova priča i ako na bilo koji način možete da pomognete ovoj porodici obratite se na dole navedeni telefon ili uplatom na sljedeći žiro račun:
NLB Razvojna banka 5621008007065265
Intesa San Paolo Banka 4500770062306001
Tel: 065 467 715 (Davor Vujnović)
eTrafika.net – Erna Duratović