“Ko god je prilazio Herceg Novome odlazio je zaslijepljene duše. Pjesnicima je bio nadahnuće, a drugima nezaboravni susret. Jedno je, zbilja, sigurno: Što se češće budeš sretao sa Herceg Novim, sve prisnije ćeš ga i dublje osjećati.” Dušan Kostić
Na ulazu u Boku Kotorsku, zvanično jedan od najljepših zaliva svijeta, u podnožju planine Orjen, nalazi se grad Herceg Novi, najmlađi grad na Jadranu. To je grad vječnog sunca i zelenila, umjetnika, cvijeća, tvrđava, stepenica, oaza mira za sve zaljubljenike u ljepote primorja. Postoje mnogo stariji i možda ljepši gradovi od Herceg Novog, ali to je grad koji vam neće dopustiti da ga zaboravite, uvijek ćete mu se vraćati iznova i iznova, ne samo zbog njegove arhitekture i prelijepog pogleda na ulaz u Boku, nego zbog nečeg specifičnog u njemu što vam se uvuče pod kožu. Ušuškan između mora i brda, njegova magija se uvijek iznova može doživjeti. Jednostavno rečeno, to je mjesto koje ima dušu.
Poznat je po brojnim stoljetnim utvrđenjima koji odolijevaju zubu vremena, zatim raznovrsnim egzotičnim biljkama koje su pomorci godinama donosili sa svojih putovanja, ali isto tako i kao grad sa najviše sunčanih dana u godini. Šetajući isprepletanim uskim uličicama, ne možete se oduprijeti pogledu na prelijepe đardine koji su preko cijele godine okupani šarenilom cvijeća, uske uličice starog grada pričaće vam neke svoje priče koje su uklesane u svaki kamen ovog grada. Uvijek je bio i ostao nepresušna inspiracija brojnih umjetnika, koji su se uvijek iznova vraćali u ovaj grad i svojim djelima ostavljali trag svog vremena. Neki od njih su tu i rođeni, neki su samo živjeli, al’ svi su ga smatrali svojim, jer je to grad kojem je lako pripadati.
“Skalin i skalin, daju skaline, a skalini – skalinade.” Nikola Malović
“I čudim se suncu kako može zaći, kad ljepote ove nigdje neće naći.” Lj. Nenadović
Spuštajući se iz Starog grada, skalinu po skalinu, zapazićete da su u mediteranski izgled grada utkani različiti stilovi umjetnosti, zbog čega ima posebnu ambijentalnu vrijednost. Zaneseni tišinom uskih uličica, prateći vijuge skala dolazite do prelijepih galerija, a jedna od njih je i Josip Bepo Benković, koja je u svom dugogodišnjem djelovanju ostvarila veliki broj samostalnih izložbi od posebne važnosti za kulturni život ove sredine. Između ostalih, samostalno su izlagali Petar Lubarda, Milo Milunović, Risto Stijović, Mića Popović, Milan Konjović, Vojo Stanić… Galerija je takođe otvorena za mlade talente koji tek formiraju svoj likovni izraz.
Slike samoukog slikara Marka Dende, izložene u galeriji Josip Bepo Benković
“Cijelu bogovetnu noć brojim, u snu, stepenice, i nikad da ih izbrojim. A u svitanje, kad se probudim, preda mnom grad pun strmih izukrštanih stepenica kojima se zaista valja penjati i spuštati.” Ivo Andrić
Ovako je o Herceg Novom govorio nobelovac Ivo Andrić, gradu u kojem su mnoge ulice ukrašene kamenim kućama i skalinama. Nazivao ga je mjestom vječitog zelenila, sunca i brojnih skalinada, u kojem je živio, stvarao, volio. Njegova kuća se i danas nalazi u Herceg Novom u Njegoševoj ulici br. 65 na Toploj, a u njoj Andrićeva spomen soba, poznata je i kao klub književnika.
“Ima gradova koji imaju svoju dušu. To su gradovi koji imaju svoju prošlost. Herceg Novi imaju svoju dušu, znači ima svoju prošlost.”
Tako je govorio poznati slikar, karikaturista, pisac, novinar, iznad svega putopisac Zuko Džumhur, koji je bio je pravi zaljubljenik u Herceg Novi i njegovu ljepotu. Koliko je Andrić bio poštovan, svima je poznato. A koliko je bio poštovan Zuko Džumhur, potvrđuje ponuda Novljana da, nakon Andrićevog odlaska za Beograd, baš on živi u njegovoj kući. Ponuda koju je Zuko, bez razmišljanja odbio riječima:
“Ko sam ja da živim u Andrićevoj vili?”
Zuko Džumhur ispred kuće Ive Andrića u Herceg Novom
Uske uličice grada, po kojima je prepoznatljiv Heceg Novi
Divili su mu se i drugi velikani, pretakajući njegove ljepote u pisane riječi ili na slikarska platna. Za svu pažnju koju su posvetili ovom primorskom gradu, vraćeno im je, ako nikako drugačije, onda barem bistama – od Andrićeve, preko biste Branka Ćopića, Vuka Stefanovića Karadžića, Alekse Šantića, Mihajla Lalića, Petra Drugog Petrovića Njegoša, Marka Miljanova, Desanke Maksimović…
Pisati o ovom malom raju crnogorskog primorja, a ne spomenuti gostoljubivost Novljana, bila bi prava šteta. To su pravi Bokelji, uvijek veseli, razigranog duha i spremni da vam ponude “blago” tradicionalne kuhinje, dočekaju dobrim domaćim vinom i tako učine da se osjećate kao kod svoje kuće. Jedan od tih Novljana je svakako i Milan Dobrilović, profesionalni snimatelj i samouki fotograf koji sa kamerom druguje tri decenije i čovjek čija arhiva broji na hiljade fotografija i snimljenih sati.
Usavršavao se godinama, a radeći na televiziji “Sky sat” kao kamerman, spajao je snimak, posao, ljubav i posvećenost. Svojim fotografijama svakog dana uljepšava svakodnevicu Novljana koji su daleko od svog grada, ali isto tako i onih, koji iako ne potiču iz tog grada, ali su opet nekim uspomenama vezani za njega.
„Moj grad i ta ljepota morskog predjela, meni je nepresušna inspiracija.“
Za Milana se može reći da je neumorni „bilježnik“ lijepih događaja, jer njegovom oku rijetko promakne neki neobičan i lijep detalj s mora, za koje kaže da mu je najveća inspiracija. Iako već tri decenije druguje sa kamerom, kaže da mu ni danas nije teško popeti se na vrh Orjena zarad dobre fotografije. Svaki snimak koju napravi, govori sam za sebe, priča neku svoju priču, najbolju moguću. Gotovo da nema događaja koji nije zabilježio okom svoje kamere. Na pitanje šta smatra svojim najvećim uspjehom tokom tri decenije rada, ovaj vedri Novljanin, zaljubljenik u sve što je dobro i lijepo u gradu i ljudima kaže:
“Svojim najvećim uspjehom smatram to što cijeli svijet gleda to što ja radim, moje fotografije, video snimke i što na jedan najljepši način prezentujem svoj grad i Boku, autentičnu, onakvu kakva ona jeste.”
Prije nekoliko godina, na popularnoj mreži Fejsbuk, Milan je napravio stranicu posvećenu svom gradu “Herceg Novi grade od skalina“, koja broji više od 15 hiljada fanova, ne samo iz Herceg Novog, nego iz svih krajeva svijeta. Tu se nalazi nekoliko desetina hiljada fotografija Herceg Novog, ali i cijele Boke. Pored toga što je izuzetan snimatelj i fotograf, Milan je i odličan poznavalac Boke i uvijek spreman da svoje priče podijeli sa drugima. Svojim pričama na najljepši način, dočaraće vam ljepotu Boke. Predstaviće svoj grad onako kako najbolje umije, tako da, kada jednom kročite u Herceg Novi, poželjećete da se ponovo vratite.
Jedna od priča jeste ona o kruzerima. Naime, postojao je običaj da kada kruzeri uđu u zaliv i prođu tjesnac verige, koji se nalazi naspram Perasta, počinju da zvone zvona svih crkava. Dok se zvona oglašavaju, žene izlaze na prozore i mašu bijelim čaršavima, a kruzer svira tri puta.
…Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom ko od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svetija si od njenog đerdana.
Nikad se tebe nagledao ne bi’!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
Da vječito šumim i da pjevam tebi.
I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi…
Aleksa Šantić
eTrafika.net – Nataša Mihajlović, Foto – Milan Dobrilović