Trgovina djecom u BiH uzela je sve više maha, a da je u posljednje vrijeme stanje dramatično pokazuju i mnoga istraživanja Ministarstva sigurnosti i nevladinog sektora.
Piše: Milovan Matić
Prema zvaničnim podacima u BiH je u posljednje tri godine zabilježen 81 slučaj trgovine djecom što je prema mišljenju stručnjaka daleko ispod stvarnog broja koji mnogo veći, jer pokazatelji koji govore o prisutnosti problema u BiH nisu konačni, i tome dobrim dijelom doprinose i ,,tamne brojke“, u ovoj oblasti.
Na žalost, pokazatelji upozoravaju i na sve nižu starosnu granicu žrtava te činjenicu povećanja domaće trgovine djecom.
Iz nevladinog sektora upozoravaju da je problem trgovine djecom još uvijek veoma daleko od rješenja. Međunarodna priroda ovog fenomena, propusne i nesigurne granice, složeni uzroci i nedovoljan stepen svijesti o postojanju trgovine ljudima, uz neadekvatne i neusklađene krivične zakone, otežava borbu protiv ove vrste kriminala. Ovako postavljen pristup problemu onemogućava ostvarivanje osnovnih ljudskih prava žrtvama trgovine ljudima, kao i provođenje potrebnih mjera za njegovo sprečavanje.
I u Ministarstvu sigurnosti BiH naglašavaju da većina djece koja su žrtve trgovine ljudima dolaze iz porodica bez jednog ili oba roditelja, siromašnih porodica, a često se dešava da su to i osobe sa invaliditetom.
“Mi raspolažemo zvaničnim podacima po kojima je 81 dijete identifikovano kao žrtva trgovine ljudima, a od njih su većina došla iz disfunkcionalnih porodica. Takođe, to su djeca koja su vaspitno zapuštena i zanemarena, čemu doprinosi i nedovoljna briga nadležnih institucija, kao i nedovoljne mjere zaštite te djece,” kazali su za naš portal iz Ministarstva sigurnosti, navodeći dalje navode da je najčešći oblik trgovine ljudima kojem su izložena djeca u BiH, onaj u svrhu radne eksploatacije, odnosno prosjačenja.
Tako, značajan broj dječaka i djevojčica romske nacionalnosti, neki uzrasta već i od četiri godine, podvrgnut je prisilnom prosjačenju od strane organizovanih kriminalnih grupa.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti u novije vrijeme BiH je sve manje zemlja tranzita, a sve više zemlja porijekla i destinacije, što pokazuje statistika evidentiranih žrtava trgovine djecom.
“Zbog ekonomskih prilika BiH nije interesantno područje stranim državljanima koji se odluče baviti trgovinom djecom radi prostitucije ili prosjačenja. U većini slučajeva oni se odlučuju da maloljetnike iz BiH odvode u zemlje Zapadne Evrope gdje im je zagarantovana veća zarada. Ono što je važno naglasiti je da trgovina ljudima ne može da se posmatra kao problematika koja je pod kontrolom državnih institucija koje se bave trgovinom ljudima, najviše iz razloga jer je povećan broj evidentiranih slučajeva u kojima su žrtve predmetne vrste kriminala maloljetnici, što ne raspolažemo stvarnim obimom i razmjerama kriminala ove vrste i što je globalna kriza imala uticaj na ekonomsku situaciju u BiH, pa samim tim i na povećanje obima trgovine ljudima”, kazali su iz Ministarstva sigurnosti.
Geografska blizina, sličnost kulture i jezika, odsustvo stroge kontrole granica su osnovni faktori koji su doveli do situacije u kojoj je većina djece koja su žrtve trgovine ljudima dolaze iz susjednih zemalja.
“Zvanični statistički podaci o žrtvama trgovine djecom pokazuju da većina žrtava dolazi u BiH iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske”, dodali su u Ministarstvu.
Portparolka ombudsmana za djecu Republike Srpske, Vesna Popović, upozorava na činjenicu da je trgovina djecom sve češća pojava u BiH, a koja vodi do dječije prostitucije i dječije pornografije. Za ovakvu situaciju jednim dijelom je zaslužna i slaba sposobnost države da prati usvajanje djece.
“Postoje značajne razlike između broja slučajeva prijavljenih od policije i broja procesuiranih za djela tregovine djecom. Izrečene sankcije nisu srazmjerne počinjenom djelu, zatim imamo slučajeve gdje se svjedočenje djeteta žrtve smatralo neadekvatnim u određivanju krivice počinioca, što su samo neki od pokazatelja neorganizovanosti u borbi protiv trgovine djecom. Moram napomenuti da je trgovina maloljetnicima posebno težak oblik zloupotrebe djece jer podrazumijeva potpuno preuzimanje kontrole nad djetetom od ljudi koji mu nisu ni roditelji ni staratelji, a sve radi eksploatacije djeteta, sa ciljem pribavljanja materijalne koristi i zadovoljavanja drugih potreba i interesa iskorištavanjem djeteta“, navodi Popovićeva i dodaje da trgovci ljudima biraju djecu zbog njihove ranjivosti i naivnosti i pri tome koriste različite metode, od otmice, posredovanjem drugih osoba, ponudama za posao, dobru zaradu i slično.
Šefica Odjela za praćenje prava djece u Ombudsmanu za ljudska prava BiH, Aleksandra Marin Diklić, kazala je da je većina djece koja su žrtve trgovine ljudima u BiH izložena nasilju, te dolazi iz takozvanih rizičnih grupa poput romske populacije, iz disfunkcionalnih porodica i djeca bez roditelja.
“Prije svega u BiH trgovci maloljetnicima djecu koriste da bi ih radno eksploatisali, a u posljednje vrijeme i sve više radi seksualne eksploatacije. To je jedan vid organizovanog kriminala koji je, mogu slobodno da kažem, izraženiji u Federaciji BiH, pogotovo u Sarajevu i Tuzli”, objašnjava Marin Diklićeva.
Ona naglašava da je BiH zemlja koja je pogodna za ovakav vid kriminala, te da se i pored zakonskih okvira dešava da trgovina djecom još uvijek predstavlja jedan od velikih problema u zemlji.
“Iako je dosta urađeno po ovom pitanju još uvijek se suočavamo da veliki broj djece iz BiH pada u ruke trgovcima djecom, Takođe, sve češće se suočavamo sa slučajevima u kojima imamo u našoj zemlji djecu koja su žrtve trgovine maloljetnicima, a dolaze iz drugih država. Pogotovo kad govorimo o trgovini maloljetnicima radi prosječenja. Napomenula bih da je BiH, prije svega, tranzitna zemlja kroz koju se djeca prevoze u zemlje Zapadne Evrope, ali ne smijemo ni zaboraviti da se veliki broj djece iz BiH odvodi u druge zemlje”, rekla je Marin Diklićeva za eTrafiku.
Savjetnica za borbu protiv trgovine ljudima u Misiji OSCE-a u BiH, Selma Zeković, smatra da zvanične brojke ne odražavaju stvarno stanje koje je mnogo gore od prikazanog. Prema njenim riječima, dosta se govori o prosjačenju u lokalnim zajednicama, ali problem je što nema tačne evidencije i što se u slučajevima trgovine djecom u svrhu prosjačenja jako rijetko dešava da neko bude procesuiran zbog trgovine ljudima.
“Trenutno je prioritet da se donesu izmjene i dopune krivičnih zakona na nivou entiteta koje bi definisale trgovinu ljudima u skladu sa međunarodnim standardima. Naime ovdje je problem u tome što su samo na nivou BiH, a od nedavno i u Brčko distriktu, krivični zakoni usklađeni sa konvencijom UN-a i Evropskom konvencijom o borbi protiv trgovine ljudima. Trenutno se radi na tome da se i u RS i u FBiH ovi zakoni usklade, jer je do sada u dosta slučajeva bila praksa da se predmeti u kojima postoje elementi krivičnog djela trgovine ljudima, sa bh. tužilaštva prebacuju na entitetska tužilaštva gdje se djela kvalifikuju kao navođenje na prostituciju, upoznavanje djeteta sa pornografijom ili kao zapuštanje i zanemarivanje djeteta “, naglasila je Zekovićeva.
Ona napominje da je u BiH i regionu sve više slučajeva migranata koji dolaze iz Avganistana, Pakistana i Sirije, a koji isto tako mogu biti potencijalne žrtve trgovine ljudima, pogotovo ako se radi o osobama ispod 18 godina starosti. Ta djeca su obično bez pratnje roditelja ili staratelja i podložna su uticaju i manipulaciji što trgovci ljudima svakako znaju da iskoriste. “Većina djece koju trgovci ljudima iskorištavaju u našoj zemlji su državljani BiH, a dijelom dolaze iz Srbije i okolnih zemalja.”, rekla je Zekovićeva za eTrafiku.
U udruženju Nova generacija iz Banjaluke dosta pažnje posvetili su djeci koja su bili ili su potencijalne žrtve trgovine ljudima, najviše kroz rad “Prihvatne stanice za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju”, te rad “Dnevnog centra za djecu ulice”. Izvršna direktorica ovog udruženja Maša Mirković objašnjava za naš portal da su najčešći razlozi za trgovinu djecom jeftina radna snaga, činjenica da djeca nisu dovoljno upoznata sa svojim pravima u radu, vrlo lako je sa njima manipulisati i ne znaju od koga tražiti pomoć. I ona napominje da je većina žrtava iz disunkcionalnih porodica.
“Djeca su nemoćna i ne znaju ili ne mogu sami da se odbrane. Najranjivija grupa djece su ona koji potiču iz siromašnih i disfunkcionalnih porodica, nezadovoljni svojim životom, materijalnom situacijom, zanemareni i zapušteni od svojih roditelja i odraslih ljudi koji bi trebalo o njima da brinu”, govori Mirkovićeva.
Ona dalje naglašava da su siromašne zemlje, zemlje u tranziciji te zemlje koje nemaju dovoljno razvijene zakone u ovoj oblasti i stroge kazne za kažnjavanje trgovaca ljudima najplodnije tlo za širenje ovog oblika kriminala, a jedna od takvih je i BiH.
Kako nam je rekla Mirkovićeva, vrlo je važno biti svjestan postojanja ovog problema. Naime, ljudi često misle da se to dešava u nekim drugim zeljama, ali ova pojava je problem i naše države.
“Kada govorimo o zaštiti djece od trgovaca ljudima, postoje mnoge preporuke. Važno je da, prije svega roditelji razgovaraju sa svojom djecom, da znaju sa kim se druže te svakako da ih upoznaju sa mogućim rizicima. Kada govorimo o radnoj eksploataciji kao obliku trgovine ljudima, posebno kada je riječ o poslu u inostranstvu, važno je provjeriti sve informacije o poslodavcu, imati ugovor o radu na svom lokalnom jeziku, nikada ne davati svoj pasoš te imati i njegovu kopiju u slučaju gubitka, kontaktirati ambasadu BiH u državi u koju se odlazi takođe radi provjere, te ostaviti kontakte porodici i prijateljima prije odlaska. To su samo neki od mehanizama zaštite”, napominje Mirkovićeva i dodaje da dijete koje je bilo žrtva trgovine ljudima, zbog preživljene torture i svakodnevih prijetnji, često ima traume cijeli život.
“Sva iskustva zavise od oblika trgovine, ali ono što je zajedničko jeste da sve ono što preživljavaju nije u skladu sa njihovim uzrastom, da im nisu zadovoljene osnovne životne potrebe, da su izloženima prijetnjama, manipulacijama, obmanama, nasilju i drugim torturama koje narušavaju i onemogućavaju normalan i zdrav razvoj djeteta”, rekla je Mirkovićeva.
I Vesna Popović naglašava da je najbolje djelovati preventivno i tako zaštititi djecu od trgovine ljudima. Ona kaže da sistem zaštite djece i pomoći djeci žrtvama trgovine mora da definiše kako identifikovati maloljetnike podložne ili žrtve trgovine, koji su mehanizmi za zbrinjavanje djeteta, imenovanje staratelja, mjere pomoći u reintegraciji i mjere za zaštitu djece svjedoka i žrtava trgovine.
“Zaštita djece zahtijeva prije svega programe prevencije koji uključuju različite mjere i aktivnosti usmjerene prije svega na senzibilizaciju i edukaciju javnosti o pravima djeteta uopšte i posebno rizika kojima djeca mogu biti izložena, različitim i mogućim oblicima zloupotreba djeteta, prepoznavanju nasilja nad djecom, djece u riziku, kao i unapređenje sistema obrazovanja,” poručila je Popovićeva.
Stejt department: I policija umiješana u trgovinu djecom
Pripadnici policijskih struktura u BiH umiješani su u trgovinu ljudima, navedeno je u najnovijem izvještaju o trgovini ljudima za 2012. godinu američkog Stejt departmenta.
“Prema dostupnim izvještajima, saučesništvo policije u krivičnim djelima trgovine ljudima, kao i neosjetljivost vlasti prema djeci žrtvama trafikinga, otežavaju izvođenje počinilaca ovih djela pred lice pravde”, upozoravaju u Stejt departmentu.
Iako je, kako je istaknuto, bilo određenog napretka, vlasti BiH i dalje ne ispunjavaju ni minimum standarda u cilju eliminacije trgovine ljudima.
“Vlasti još nisu dopunile zakone na nižim nivoima vlasti u cilju sankcionisanja svih oblika ovih zloupotreba kako bi bili konzistentni sa nacionalnim i međunarodnim zakonskim odredbama”, navedeno je u izvještaju.
eTrafika.net
[post_ender]