Pred koncert grupe Goblini u Banjaluci čitaoci eTrafike poslali su nam pitanja za poznate pankere. Zbog turneje i stalnih putovanja odgovori su stigli tek danas, a šta je to zanimalo naše čitaoce i šta im je Golub odgovorio pročitajte u nastavku.
Siniša: Da li je Cipjonka pomalo autobiografska? Ako jeste, može li više detalja?
Cijela priča o Cipjonki je sastavljena od dva paralelna događaja. Jedan je vezan za Sunčicu, našu prijateljicu koja nam je po prvi put i otpjevala ovu rusku narodnu pjesmicu. Drugi, onaj koji govori o nama četvorici koji sjedimo kod Vlade na gajbi vezan je za, a jebi ga, igranje ”kamenih faca” s jednom drugom djevojkom. Ne bih išao u detalje, ali ću se pohvaliti da sam to veče pobijedio!
Tamara: Možete li sebe zamisliti da kao Mick Jagger i Keith Richards nastupate i u 70-im godinama?
Iskreno se nadam da ne. Čak i ako bismo htjeli da to uradimo, mi nemamo kintu koju oni imaju pa da nas drže u onim komorama sa visokim pritiskom i da nam mijenjaju krv pred nastupe kako bismo preživjeli koncert.
Vladimir: Spot za pjesmu “Pozdrav suncu” je nespojiv sa vama i vašim radom. Možete li nam objasniti šta se tu desilo i kako je došlo do njega?
Došlo je do toga da smo dali autoru spota da na svoj umjetnički način predstavi to kako je on doživio ovu pjesmu. U isto vrijeme, iskoristili smo priliku da ljudima prenesemo poruku da u umjetnosti moraš da ispoštuješ drugačija viđena jedne te iste stvari. Ukoliko nisi spreman na to, imaš problem sam sa sobom.
Nikola: Da li je bilo teško stvarati i uopšte održati pank kulturu na ovim prostorima pod najezdom šunda i niskomiralnih vrijednosti ?
Teško je uopšte baviti se bilo kojom vrstom umjetnosti. Na sve to, šund postoji zato što većina ljudi uživa u njemu. Mi to napokon moramo da prihvatimo kao činjenicu.
Maja: Koliko vam je vremena trebalo da uhvatite ritam snimanja i nastupa nakon pauze?
Priznajem da je poprilično teško. Nešto je lakše kada imam šansu da dođem dan ranije prije koncerta pa da odsviramo par sati zajedno.
Vanja: Poznata nam je ona priča da ste na početku karijere imali jako malo novca, pa ste jednom prilikom vadili iz wc šolje pare za pivo. Ima li nekih sličnih anegdota? Jeste li bili srećniji i zagriženiji za muziku tada ili sada?
Sreća po pitanju bavljenja muzikom je uvijek prisutna. Naravno, dvadesetak godina nakon vađenja para iz čučavca, sa osmijehom se sjećam te avanture. Ipak, sjećam se da u to vrijeme nisam ovo shvatao kao interesantnu priču za podijeliti sa drugima, nego na nešto na šta me je muka natjerala. Ipak, lijepo je otići na svirku i znati da imaš dovoljno para da pojedeš nešto pred koncert.
Srđan: Da ste ponovo mladi šta biste uradili drugačije?
Apsolutno ništa! Stojim iza svega ovoga što sam uradio.
Boris: Na čemu Golub trenutno radi van Goblina i da li ikada planira da se vrati u Srbiju?
Za sada sam u Etiopiji gdje se bavim humanitarnim radom. Uveliko radim i na drugoj knjizi koja, uz puno sreće, bi mogla ugledati svjetlost dana sljedeće godine. Za sada nemam planova da se mrdam iz Afrike.
Aleksandar: Je li Golub imao neke opasne situacije kada je jedva izbjegao smrt u Avganistanu ili Pakistanu?
Bilo je par situacija, ali o njima ne bih volio da govorim.
Saša: Jeste li dobili poziv za svadbu od parova koji su se vjerili na vašem posljednjem koncertu u Banjaluci?
Jesmo! heheh… S jednim od tih parova smo se i vidjeli na našem posljednjem koncertu u Banjaluci, mlada nam je s ponosom pokazala prsten!
Povezane vijesti: (FOTO) Žestok nastup Goblina u KSB-u: Banjalučani vozili voz!
eTrafika.net