Dom za nezbrinutu djecu “Rada Vranješević” u Banjaluci postoji već 67. godina. Vremenom se struktura djece mijenjala, pa su u ustanovu dolazila ne samo djeca bez roditelja, nego i mališani sa smetnjama u razvoju, odnosno oni koje su roditelji zanemarili.
Direktor Doma Vladimir Kajkut rekao nam je da trenutno brinu o 70 djece, među kojima su i tri studenta, koji borave u domu do završetka studija. Po zakonu o socijalnoj zaštiti, u Domu mogu biti do 26. godine, ukoliko se radi o studentima. Ostali štićenici raspoređeni su po grupama od jaslica, vrtićkog uzrasta i grupa porodica, odnosno grupama osnovnog, školskog i srednje školskog uzrasta.
“Kapacitet ustanove je 150 korisnika. U posljednje vrijeme taj broj korisnika se malo smanjio, s obzirom da se promoviše hraniteljstvo, pa je dosta djece smješteno u hraniteljskim porodicama. Dom postoji od kraja Drugog svetskog rata do danas, tako da ne mogu sa sigurnošću da kažem koliko je djece prošlo kroz njega, ali to je stvarno velika cifra”, govori nam Kajkut.
Nedavno je sa radom krenula i nova usluga – Majčinski dom, odnosno Dom za trudnice i majke sa djecom do jedne godine starosti.
“Ideja je bila da se u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti omogući smještaj trudnicama i majkama sa bebama koje se nalaze u stanju socijalne potrebe. Evo mogu da kažem da imamo trenutno jednu korisnicu sa bebom tako da im pružamo sve one uslove koji su im potrebni za život i za odgajanje tog deteta, od pedagoško- psihološke pomoći, zdravstvene njege, ishrane i tako dalje.”
Kajkut ističe da imaju jako dobru saradnju sa nevladinim sektorom, prvenstveno sa organizacijama ”Nova generacija”, “OKC”, “Dobri medo”, “Most” i “Luciano lama”, koja već godinama djecu odvodi na ljetovanje i zimovanje na Siciliju kod porodica u Italiju. Ipak, još uvijek postoje dugovanja prema Domu, kada se radi o centrima za socijalni rad.
“Ta dugovanja centara po osnovu ugovora o smještaju su oko 200.000 KM. Mi pokušavamo da naplatimo, teško to ide ali kroz neku dobru saradnju sa načelnicima opština i direktorima centara uspijevamo ponešto da naplatimo za smještaj djece.”
Kada je riječ o studijama, direktor ističe dobru saradnju sa privatnim univerzitetom NUBL, koji im je pomogao u smislu donacije za srednjoškolce, koji su završili školu i izrazili želju da studiraju. Za njih su omogućili kompletno besplatno studiranje, a nadaju se da će sličnu saradnju imati i sa drugim fakultetima. Kada govorimo o štićenicima Doma koji su visokoobrazovani, neizostavno je pomenuti rektora banjalučkog Univerziteta Stanka Stanića.
“Ja uvijek ističem primjer Stanka Stanića koji je dijete ovog Doma, a evo sada je na tako visokoj poziciji. Što se tiče konkretno današnje situacije imamo tri momka koji su stvarno uspješni studenti, redovno polažu ispite i mogu da kažem da danas- sutra, ako Bog da, da ostanu da rade u ustanovi ili negdje mislim da će stvarno uspjeti u životu”, kaže nam Kajkut.
Vaspitačica D.M. (32) koja radi u Domu kaže da se dešava da im neko od djece posebno priraste srcu, ali to ne pokazuju kako bi bili objektivni i gledali sve štićenike jednako. Da bi se što bolje snašli po izlasku iz ustanove, sprovodi se program za osamostaljivanje.
“Radi se o porodici za osamostaljenje djece. Tu im se pomogne da steknu neki pravi uvid u život koji ih čeka po izlasku, znači da nauče neke osnovne radnje kako bi se bolje snašli u životu. Naš kontakt ne prestaje kada oni napuste Dom, jer uvijek dođu da nas obiđu”, govori ona, i dodaje da u većini slučajeva Centar za socijalni rad nastoji da obezbijedi zaposlenje štićenika nakon njihovog izlaska iz Doma.
Kako bi pomogli djeci da stvore porodičnu sliku, sprovodi se i projekat ”Stariji brat-starija sestra“, koji uključuje odlaske u grad i uspostavljanje kontakata i razvijanje osjećaja da imaju nekog bliskog sebi.
Štićenik Doma S. K. (22) treća je godina Fakulteta za razrednu nastavu i ističe da je zadovoljan uslovima u Domu. Kaže da roditeljsku ljubav niko ne može zamijeniti, ali se vaspitači trude da im je što bolje približe.
“Što se tiče svih ljudi koji rade ovdje mislim da oni zaista svoj posao odrađuju kako treba i da je to jedan odnos koji bi trebalo svako i u porodici da ima, na nivou znači dijete – vaspitač”, govori on, i priznaje da se u većini slučajeva vežu za vaspitače, pogotovo kada su u pitanju manja djeca.
Kada se radi o kontaktu sa srodnicima, svako dijete ima tu mogućnost.
“Obično se to realizuje prilikom raspusta školskog, da djeca odu kod svojih srodnika, roditelja da ih posjete. Da provedu taj neki određeni dio vremena sa njima, mislim da je to neophodno svakom dijetetu. Danas – sutra kad izađu opet mislim da će srodnici biti prvi koji bi trebali da im pomognu, da im izađu u susret dok oni ne stanu na svoje noge.”
Boravak u Domu obogaćen je raznim sadržajima, poput sportskih aktivnosti, likovnih radionica, edukacija o zloupotrebe droga, kao i edukacije u vezi puberteta/seksualnosti.
(eTrafika.net – Vesna Gojić)
[post_ender]