Veći broj slavnih slikara živio je na ivici gladi i u krajnjoj neimaštini, a danas se bogataši takmiče ko će imati njihovu sliku u svojoj kolekciji i za prestiž ne štede milione.
U 2012. svjetske aukcijske kuće su, kako bi se to lijepo u narodu reklo, omastile brk. Nakon nekoliko godina stagnacije izazvane svjetskom ekonomskom krizom, opet im je krenulo.
Pršte dolari
Tako je u 2012. sve što se prodavalo prštalo milionima. Rušili su se rekordi, jedan za drugim, aukcijske kuće kao da su se utrkivale koja će zgrnuti više dolara.
Sve je počelo na „Kristijevoj” aukciji u Njujorku, kada je za 106,4 miliona dolara prodato ulje Pabla Pikasa “Akt, zeleno lišće i poprsje” iz 1932.
Nedugo zatim „Sotebi” je na aukciji u Njujorku prodao jednu od ukupno četiri verzije “Krika” Edvarda Munka. Tri verzije su u norveškim muzejima tako da je ova, iz privatne kolekcije, uspjela da postigne fantastičnu cijenu – 119,92 miliona dolara.
Nakon te prodaje iz „Sotebija” su dali pojašnjenje sa je riječ “o dobroj prilici”, jer “moglo je biti i više”.
To je, otprilike, kao kad kupujete markirane cipele na sniženju, pa više ne koštaju dvije hiljade evra nego hiljadu. Stvarno prilika!
Iako su tada svi u art-biznisu pomislili da je dostignut vrhunac u nadmetanju, samo nekoliko mjeseci poslije dogodio se tornado. Naime, “Kartaši” Pola Sezana prodati su za rekordnih 250 miliona dolara.
“Kartaši” se ubrajaju u Sezanove omiljene teme. Ostale su četiri verzije te slike po najpoznatijim svjetskim muzejima, a ovo je bila jedina koja je ostala u privatnom vlasništvu. Dotadašnji vlasnik slike bio je grčki brodovlasnik Jorge Embirikoš, a nakon prodaje je prešla u vlasništvo kraljevske dinastije Katara. Oni su 2012. godine bili najveći kupac umjetnina na svjetskom tržištu.
Nije to, naravno, prvi slučaj tako uspješne prodaje. Bilo ih je i prije, samo nikada nije bilo ovoliko miliona u igri.
Na primjer, 2000. godine „Sotebi” je ulje na platnu iz 1893. Pola Sezana prodao za 60 miliona dolara; iste godine „Kristi” je prodao “Lotose” (jedna od nekoliko verzija na istu temu) Kloda Monea za 22,6 miliona dolara; a 2002. ta aukcijska kuća ponudila je najveći broj impresionističkih slika i ostvarila fantastičnu finansijsku dobit.
Jad impresionista
Treba reći da su djela impresionista naročito omiljena i zbog toga za njih na aukcijama uvijek vlada veliko interesovanje. Ali, nažalost, ti jadnici nemaju ništa od toga – slava im je stigla prekasno, a novac otišao na pogrešne adrese.
Naime, danas je široj publici manje poznato kako su živjeli slikari na čijoj baštini danas mnogi zgrću bogatstva, i čija su djela u bogatim zapadnim društvima odavno postala pitanje prestiža i društvenog statusa.
Veći dio njih živio je u krajnjoj neimaštini, često na samoj granici bijede i gladi. Neki među njima, poput Renoara odvažno su se sučeljavali sa životnim problemima, dok su oni drugi zapadali u teška depresivna stanja.
Čini se da je najtragičnije tu situaciju podnosio Mone koji je čak pokušao da se ubije bacivši se u rijeku. Sreća, pa rijeka nije bila nabujala!
Teško su pronalazili kupce za svoje radove jer za njih nisu bili zainteresovani ni kolekcionari ni trgovci umjetninama, a i ono malo postojećih galerija i muzeja odnosilo se prema njima maćehinski.
Osim toga „Pariski salon”, tada najvažnija izložba koja je umjetnicima donosila slavu i karijeru, iz godine u godinu odbijao je da primi njihove radove. Pod takvim uticajem čak su nekima od njih i vlastite porodice okrenule leđa.
Nesrećni Mone i tu je bio najgore sreće jer je tetka prestala da mu šalje novčanu pomoć govoreći da on “nikada ne zna da završi sliku” i da “uvijek nađe budale koje mu čestitaju”. Odakle je gospođa Lukadre, kao i mnogi drugi, mogla znati da će joj nećak stotinu godina poslije postati unosna investicija.
Na sve to 1870. došlo je do Francusko-pruskog rata gdje je najbizarnije prošao Kamij Pisaro čiju su kuću Prusi pretvorili u mesnicu, a njegovim slikama, kao i Moneovim, “popločali” vrt da ne bi zamazali čizme!
Kada se napokon sve smirilo i kada su počeli da izlažu svoja djela kritičar Luis Liroj, po izloženoj Moneovoj slici “Impresija, izlazak sunca”, ironično ih je prozvao impresionistima!
Danas se tim umjetnicima, koji su radikalno rušili mostove s prošlošću da bi otvorili put modernom artističkom istraživanju, priređuju izložbe, a aukcijske kuće masno prodaju njihova djela.
Press Express