Čovjek koji savršeno spaja ljubav prema muzici i ljubav prema novinarstvu. Novinar, muzičar, kolekcionar i istraživač mnogih događaja prošlosti, kada je rock and roll u pitanju.
Goran Živanović, radijski voditelj, član redakcije online muzičkog magazina “Time Maschine Music” i autor knjige “Gramofonske priče”, rođen je 1961. godine u Požegi, gdje i dan danas živi. Okružen muzikom od samog djetinjstva, ljubav prema njoj nasljeđuje od roditelja, posebno oca.
Pored toga što je radijski voditelj i što je mnogo godina proveo na radio Požegi i radio Kosjeriću, Živanović je član redakcije online magazina “Time Maschine Music”, ali to nije neobično s obzirom da je čitav život okružen muzikom, a i njegov prijatelj, glavni urednik, Bane Lokner, kada je odlučio da pokrene portal, ponudio mu je saradnju.
U Živanovićevoj ličnoj biblioteci nalazi se gotovo hiljadu knjiga koje za tematiku imaju rock, blues, jazz, pop muziku. Naravno, tu su i mnogi muzički časopisi, dokumentarni filmovi i slično. Takođe, u svojoj fonoteci ima desetak hiljada raznih nosača zvuka.
Goran Živanović je otac troje djece, a u razgovoru za naš portal ističe kako će uskoro postati djeda.
– Naime, obično se za neke strastvene kolekcionare smatra da su čudaci i da kao takvi nikako ne mogu opstati, odnosno biti dio jedne normalne, uspješne i srećne porodice. Mislim da je to daleko od istine i da mnoge stvari, bolje rečeno želje i snovi, koje smo imali u djetinjstvu mogu biti ispunjeni, samo se moraju pravilno sagledati prioriteti i mogućnosti, a potom se treba naoružati strpljenjem i upornošću – priča nam budući djeda.
Zahvaljujući neizmjernoj posvećenosti svom radu, prošle godine mu je uručena nagrada “7. APRIL”, koja je ustanovljena u čast praznika opštine Požega. Nagrada se prvenstveno odnosi na emisiju ‘’Gramofon’’ koju je uređivao i vodio na radio Požegi, ali i na druge stvari kao što su organizovanje koncerata, izložbi rock publicistike i sve to u slavu rock and rolla.
Njegova knjiga “Gramofonske priče” nastala je iz emisije “Gramofon’’. Jedan od ključnih dijelova emisije je rubrika “Gost gramofona” u kojoj su govorila mnoga imena od značaja, kako na lokalnoj, tako i na ex YU sceni. Ne samo muzičari i kompozitori, već i pisci, novinari, organizatori koncerata i festivala, kolekcionari, predstavnici izdavačkih kuća, stručnjaci iz drugih oblasti bili su Živanovićevi gosti i govorili o uticaju muzike na život, na čovjeka i njegovu psihu.
Za knjigu je odabrao 17 intervjua iz pomenute emisije, i za nju dobio mnoštvo pohvala i izuzetnih kritika. Ideja vodilja za nastanak knjige bila je da, ispovijesti njemu jako dragih ljudi, treba negdje da ostanu zapisane, kaže Živanović u razgovoru za eTrafiku.
– Ja mnogo volim radio, ali jednom izgovorena riječ na tom mediju se više ne vraća, ako je ne snimite, ako je ne zapišete. A druga stvar u vezi pisanja, jeste da su mi ti ljudi priredili toliko lijepih trenutaka i radosti u životu dok sam slušao muziku koju su oni stvarali, da sam na neki način htio da im se odužim. Na bolji, nisam ni umio, ni znao – priča nam Živanović i dodaje, ako je suditi po njihovom reakcijama, to je bilo sasvim dovoljno.
Knjiga predstavljena u više gradova
– U mnogim gradovima sam promovisao svoju knjigu, a dvije promocije su mi svakako posebno drage. Jedna koja je bila u Nišu, u okviru Nišville jazz festivala a druga u Beogradu, u Petoj gimnaziji, na godišnjicu Lenonove smrti što mi je takođe bila posebna čast – govori autor “Gramofonskih priča”.
Ljudi koji su pronijeli slavu rock and rolla u bivšoj Jugoslaviji, kada je novinarstvo u pitanju, po Živanovićevom mišljenju su:
– Nikola Karakljić koji je na Radio Beogradu osmislio i vodio nekoliko emisija, zatim Vlado Jevtović koji je vodio emisiju “Putokaz” na istom radiju. Od onih novinara koji su se bavili pisanom riječju, tu je nekoliko njih iz redakcije “Džuboksa”: Peca Popović, Djorđe Vojinović, Šindolić, Branko Vukojević, Moma Rajin, Dražen Vrdoljak, Darko Glavan, Bogica Mijatović, Petar Janjatović.
Novinarstvo i muzika
Novinarstvo i muzika su nekada bili usko povezani i jedni drugima jako potrebni, ali to može da ima i svoju drugu stranu, smatra Živanović, koju pojašnjava na primjeru punk muzike.
– Kada se u drugoj polovini sedamdesetih pojavio punk, mi smo za mnoge bendove tog usmjerenja znali da postoje i rade prije nego što smo čuli bilo kakav njihov snimak. To znači da su mediji već u samom nastanku čitavog pokreta krenuli sa objavljivanjem bombastičnih naslova i tekstova. A gdje su mediji, tu je uglavnom i novac, to je bar jasno. Shodno tome, vrlo brzo se dogodilo da se punk ugasio u svojevrsnoj autodestrukciji, jer su njegovi protagonisti potpisivali ugovore sa moćnim izdavačkim koncernima koji su bili suštinski dio establišmenta protiv koga su se oni borili, a njihov bijes zbog sopstvenog siromaštva, o čemu su mediji, takođe, naširoko pisali, postao je suvišan kada su se obogatili od prodaje ploča – priča Živanović koji smatra da su u pank muzici ostali samo oni najbolji, koji su znali šta sviraju, a ne oni o kojima se pisalo i “koji su pravili skandale u javnosti”.
Jedna od interesantnih stvari u samoj knjizi jeste poruka koja je napisana na posljednjoj stranici knjige. Suština te poruke, prema Živanovićevim riječima, jeste da uvijek treba ići za svojim snovima, ali i ne žuriti pretjerano na tom putu.
– Jasno je da se nekada moraju praviti ustupci, balansirati između snova i realnosti i ko zna šta još, ali ljubomorno čuvajte svoje snove i ne dajte ih nipošto. Ni za kakve novce, i ni za kakva obećanja. A namnožilo se mnogo njih koji bi da otmu sve, pa i snove. Kad već nemaju svojih, oni njuškaju i rovare po tuđim – govori nam čovjek velikog životnog i profesionalnog iskustva.
– Ja i danas sanjam nekada davno započet san, a snovi često umiju da budu neuništiv odbrambeni mehanizam A to, priznaćete, u današnjem svijetu koji je vrlo često jako okrutan, nije činjenica od malog značaja – poučnim i lijepim riječima završava ovaj razgovor Goran Živanović.
eTrafika.net – Erna Duratović