Ispunivši “B” normu plivač Mihajlo Čeprkalo (17) iz Banjaluke ostvario je pravo učešća na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru. Ovaj član kluba ”22. April” u svojoj kolekciji ima oko 400 medalja, a vremenom 15.26.22 na 1.500 metara postavio je najnoviji rekord Bosne i Hercegovine.
Piše: Zorana Stojičić
Mihajlo se plivanjem bavi već 11 godina, nastupajući u disciplinama 1.500 metara slobodnim stilom, 200 metara delfin i 400 metara. Nastupima na Evropskom festivalu u gruzijskom Tbilisiju i Svjetskom prvenstvu u ruskom Kazanju, ispunio je ”B” normu za Olimpijske igre, približio se ”A” normi na 1.500 metara, te skrenuo pažnju javnosti na svoja postignuća. Jedan je od najboljih plivača u svojoj kategoriji na Balkanu, a sa trenerom Goranom Grahovcem ruši rekorde na takmičenjima širom svijeta.
„Uporedo sam trenirao plivanje i košarku, ali sam se na kraju opredijelio za prvo. Krenuo sam na plivanje prvenstveno da bih naučio da plivam i zbog samog zdravlja, s vremenom to se pokazalo kao nešto mnogo više. Zahvalnost za sve ono što sam postigao dugujem isključivo svom radu, treneru i roditeljima, od kojih prihvatam najozbiljnije kritike. Pružaju mi bezuslovnu podršku. Naše društvo danas sve više i više zanemaruje sport i ulaganja u njega. Timski sportovi poput fudbala i košarke su mnogo više zastupljeni i finansirani, za razliku od individualnog sporta kakvo je i samo plivanje, a ono se vremenom gasi”, naglasio je Čeprkalo, dodajući da je mnogo puta klonuo duhom, ali nakon rezultata na takmičenjima elana i volje za radom ne manjka.
Potvrdio je kako bavljenje plivanjem zaista jeste privilegija, te da je odnos ulaganja i ostvarenog često nepravičan. Oprema ne iziskuje velike finansije, ali su putovanja skupa, jer sportisti svoj kvalitet pokazuju u inostranstvu, gdje je veća i jača konkurencija.
„Moj odlazak na Olimpijadu još uvijek nije siguran, jer iz BiH mogu ići dva plivača, pozivnicu dobijaju jedan muški i jedan ženski. Ja sam jedini koji ima ostvarene dvije norme, ali Olimpijski komitet BiH je taj koji daje finalnu riječ, do tada ne bih da prejudiciram. Iskreno, još uvijek nisam ni svjestan ovog uspjeha, ali on je za mene sam po sebi nevjerovatan. Na Balkanu je 1970. godine Slovenac Borut Petrič sa 16 godina otplivao na 1.500 m vrijeme koje je bilo sporije od vremena koje sam ja sada ostvario, 40 godina to niko nije mogao ponoviti”, rekao je Čeprkalo.
Medalje je davno prestao brojiti, ali u svojoj kolekciji posjeduje više od 400 medalja, od kojih mu je najdraže zlato iz Berlina 2013. godine na 400 metara kraul (4.12). Mnogo ulaže i radi na sebi, a inspiraciju nalazi u svom sparing partneru, jer tvrdi da je najgore trenirati sam. Svaki dan je borba za usklađivanje svih obaveza.
„U početku mi je bilo veoma teško da uskladim školske obaveze i trening, sedmično u vodi provedem 25 sati, mnogo vremena posvećujem treniranju i pripremama van Banja Luke. Često knjige nosim na put da ne bih baš mnogo zaostajao sa gradivom, profesori i školske kolege imaju razumijevanja za mene jer znaju da sam potencijani olimpijski sportista”, ističe Mihajlo.
Do prije dvije godine njegovi roditelji su snosili sve troškove, a nakon ostvarenih zapaženih rezultata klub je preuzeo brigu o finansijama. Prošle godine proglašen je za najboljeg mladog sportistu grada Banjaluke, ali nikada nije primljen u Ministarstvu porodice, omladine i sporta.
„Moja najveća vrlina je upornost. Kao čovjeka i sportistu posebno poštujem Muhameda Alija, često se pronalazim i vodim njegovim riječima, a posebno onima da se sve počinje računati tek onda kada osjetiš bol, to me održava na treningu kada počne da me boli. Uzor mi je definitivno Majkl Felps jer je on jednostavno najbolji”, naglašava on.
Ono što mu najteže pada jeste odricanje od društva i izlazaka, volio bi da tome može posvetiti više vremena, ali zna da vrhunski rezultati iziskuju žrtvu. Kako tvrdi, drugari su ponosni na njega pa shvataju zašto ne može da im posveti onoliko vremena koliko bi želio.
„Trenutno saniram povredu ramena da bih nesmetano otišao na OI, poslije kojih planiram da otplivam neke svjetske kupove koliko bude moguće, i da se spremim za Svjetsko prvenstvo krajem godine u Kanadi, to su planovi za ovu godinu. Volio bih da se profesionalno bavim plivanjem, ali je to s obzirom na uslove u zemlji jako teško, tako da definitivno planiram da upišem fakultet. Upornost opstaje, to je ono čime bih poručio mladim ljudima da se vode u svemu čim se bave”, zaključuje Mihajlo.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net