Brankica Mihajlović (22), jedna od najboljih mladih poenterki, predstavlja jedno od najkorisnijih pojačanja ne samo francuskog Kana, već i reprezentacije Srbije. Rođena je u Bosni i Hercegovini, ali je dobila odobrenje od strane FIVB-a da se takmiči pod zastavom Srbije, sa kojom je prošle godine učestvovala na Olimpijskim igrama u Londonu. Nakon Švajcarske i Koreje, ova igračica je pronašla novi dom na Francuskoj rivijeri, gdje se pridružila koleginici iz reprezentacije Mileni Rašić.
– Kada i kako se javila ljubav prema odbojci?
Ljubav prema sportu uopšte javila se još od malih nogu. Voljela sam sve sportove, među kojima je bila i odbojka. Nju sam počela trenirati sa 11 godina i od tog trenutka postala je jedna od najvažnijih stvari u mom životu.
– Sjećate li se prvog kontakta sa odbojkaškom loptom?
Ne bih znala tačno reći kada je to bilo, ali još od djetinjstva imala sam kontakta sa loptom, pa tako i sa odbojkaškom. Ali se sjećam da sam 2002. godine prvi put stala na odbojkaški parket.
– Profesionala karijera počela vam je 2009. godine kada ste potpisali ugovor sa Volerom iz Ciriha. Osim toga, igrali ste za Jedinstvo i Hyundai Hillstate, a sada ste u Kanu. Gdje ste se najbolje osjećali?
Moram priznati da je to teško pitanje. Naravno, da krenem od Jedinstva, to je klub gdje sam napravila prve odbojkaške korake, doživjela dosta lijepih stvari. Brčko je grad gdje sam rođena i svakako da će mi taj period odrastanja zauvijek ostati u predivnom sjećanju! Zaista sam uživala u svakom klubu gdje sam do sada igrala, volim da mijenjam sredine, da upoznajem nove gradove, stičem nova prijateljstva! Svaki klub zauzima posebno mjesto u mom srcu, i zaista se trudim da usvojim, odnosno zadržim samo najbolje stvari.
– Sa 18 godina ste se preselili u inostranstvo kako biste igrali za strane klubove. Koliko Vam teško pada odvojenost od porodice?
U početku je bilo jako teško, ali vremenom se na sve može navići. Sada mi je dosta lakše jer me posjećuju kada im to obaveze dozvole, a ja idem u Brčko dva puta u toku sezone. A postoji i čuveni Skype pa je sve to mnogo lakše.
– Je li bilo nekih kriznih perioda, tokom kojih ste možda pomišljali da napustite odbojku?
Svaki posao kojim se bavite je težak i zahtijeva razna odricanja i napore, a sa druge strane meni pruža ogromno zadovoljstvo i sreću. Naravno da je tu bilo uspona i padova, ali nikada nisam pomišljala o tome da napustim odbojku. To je moj posao, način života i jednostavno uđe u krv, toliko da ne možete bez njega.
– Možete li uporediti odbojku iz vremena kada ste počinjali, što se tiče i pravila i konkurencije?
Pokušavam da napredujem iz dan u dan, zaista ima dosta kvalitenih igračica i ako želite da budetu u vrhu potrebno je mnogo truda i rada! Postoje neke sitne izmjene što se tiče pravila, ali neka osnovna pravila su i dalje ista – bez velikih promjena.
– Iako ste se pripremali tek za Olimpijadu 2016. godine, zbog povrede nekih odbojkašica ste dobili priliku nastupiti na prošlogodišnjim Olimpijskim igrama u Londonu. Kakav je osjećaj biti tamo?
Da, nekoliko igračica nije moglo nastupiti zbog povreda tako da sam ja dobila priliku da nastupim na Olimpijskim igrama, najvećem sportskom događaju! Pa sigurno ću se zauvijek sjećati otvaranja Igara, jer je to zaista nije lako opisati riječima! Fantastičan je osjećaj biti okružen sjajnim sportistima i imati priliku viđati ih svaki dan.
– S obzirom da ste rođeni u Brčkom, šta je presudilo da se odlučite za reprezentaciju Srbije?
Reprezentacija Srbije u posljednjih nekoliko godina postiže značajne rezultate i uspjehe, i ohrabravajuća je činjenica da planira i dalje da ide uzlaznom putanjom. Jedna od presudnih stvari koja je uticala na moju odliku da postanem član reprezentacije Srbije jeste kvalitet rada, ali i čast da postanem dio jednog takvog uspješnog kolektiva. Zahvalna sam na ukazanoj prilici i nadam se da ću uspjeti da pokažem svoj kvalitet.
– Koliko ova reprezentacija Srbije može uraditi na sljedećoj Olimpijadi?
Svaka godina nosi sa sobom nešto drugačije, tako da nas prvo čeka Grand pri, Evropsko prvenstvo, zaista mnogo takmičenja. Mislim da Srbija posjeduje kvalitne igračice i da ćemo se spremiti na najbolji mogući način za 2016. godinu.
– Klub u kome biste željeli igrati?
Postoje mnogi klubovi u kojima bih željela igrati, ali vrijeme će pokazati svoje, potrebno je dosta rada i sreće da dođem do željenih ciljeva. Još sam mlada, nigdje ne žurim, sada je najbitnije da se posvetim kvalitetnom radu, i ono što je važno za svakog sportistu – bez povreda.
Brankici želimo puno uspjeha u daljoj karijeri, da ostvari sve svoje ciljeve i prođe bez većih povreda.
eTrafika.net – Armin Sajnica