Hocemo li čoče čoče, gradit’ crkvu nasred Foče, gradićemo u visinu, Svetom Savi zadužbinu.
Ovako glase stihovi koje smo imali priliku da slušamo na programu RTRS-a, a koji su iz jedne stare pjesme koja je snimljena kao propagandni materijal u humanitarnoj akciji za izgradnju crkve Svetog Save u Foči. O ovoj pjesmi se pisalo po novinama, „vrtila“ se po radiju, na TV-u, ma jednostavno je okupirala sve što prenosi zvuk i ton.
Uskoro je pjesma postala jako popularna među svjetinom, a razlog njezinog ponovnog izvođenja je otvorila još jednu priliku da se velikodušni gastarbajteri, ali i veliki Srbi i pravoslavci, koji još uvijek imaju negdje u ladicama crvenu knjižicu, sjete da je opet došlo vrijeme da se pokažu kao humanitarci i patriote. Šta se mora nije teško. Znam, reći ćeš ti moj čoče, da je bilo tu već pregršt milionskih donacija, od humanitarnih večera do Vladinih i opštinskih pomoći, al jednostavno nije dovoljno. Nije bitno što živimo u zemlji koja od svih u regionu najsporije napeduje prema Evropi. Ili možda što je stopa nezaposlenosti enormno velika. A da ne pricam o tome što veliki broj ljudi nema svoj krov nad glavom. Al’ opet mislim se nešto čoče, ko je od tih problema još umro. Ono što nama treba je nova bogomolja, i to ne bilo kakva, već treća po veličini na Balkanu. Da, da, pa da lijepo pokažemo svijetu ko su Srbi.
A zamisli, čoče, tek kad se sagradi ovo velelepno zdanje, pa kad narod iz svih krajeva svijeta pohrli na liturgije da sluša propovjedi velikih crkvenjaka. Tek kad se završi izgradnja velikog hrama, svi oni skeptici koji su pričali da se gradnjom ove svetinje pere novac lopova i mafijaša ili da se iz budžeta države bacaju pare u nepotrebno podizanje još jedne crkve, debelo će se pokajati. Da, da… Ako nisi znao, čoče moj, već postoji plan da se od Foče izgradnjom hrama Svetom Savi napravi turističko mjesto, koje će biti balkanski Jerusalim, mjesto gdje će eksplodirati zvjerski, pardon vjerski turizam. Eto, pokušalo se sa Sutjeskom, al’ nije išlo i gotovo, a i lakše je sagraditi novu crkvetinu, nego obnoviti nacionalni park, a u ostalom uvijek se za crkvu može izvući para. Mislim, nije isto pokloniti novac za obnovu nacionalnog parka i izgradnju crkve, zna se šta pravi Srbin, pravoslavac i patriota mora da podržava i finansira da bi se pokazao. Još da hoće na otvaranju, pop da pročita koliko je ko dao para… Uh, tad bi tek bilo veselja.
Naravno, da ne zaboravim da spomenem i udio državnih institucija u ovom projektu od velikog značaja za Republiku Srpsku. Tako je, po običaju, gdje god se može promovisati na račun srpstva i vjere tada premijer, a sad Predsjednik republike obećao 700 000 KM, kao mali udio, možda za izgradnju trećine krova hrama, a pošto i ja i ti čoče znamo da kad Mile nešto kaže… zato je on obećanje i ispunio. Ali da se razumjemo, to je bila njegova ustavna obaveza, jer kako u članu 28. Ustava RS piše „Srpska pravoslavna crkva je crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere“, pa svidjalo se to nekome il’ ne, moraćemo to shvatiti kao pomoć koja je Ustavom zagarantovana. Pa čak ni ti Srbine koji si ateist, jehov, adventist ili možda budista nemaš pravo da se buniš što tvoj novac iz budžeta ide za izgradnju pravoslavne crkve, jer kako to Ustav lijepo nameće, SPC je crkva srpskog naroda, pa tako i nepravoslavnog. Mora da se u čitavoj zbrci u kojoj je pisan Ustav, pored bahatih političara, Visokih predstavnika, pronašao i jedan pravoslavni sveštenik da da svoj blagoslov. Nema šta moj čoče, sloboda vjeroispovjesti nam je izgleda na zavidnom nivou, al samo izgleda.
Jednom prilikom je načelnik Foče izjavio da nije istina da se hram gradi iz inata već iz velike potrebe. Pa volio bi samo da mi neko objasni kako to da je opštini sa 14 000 stanovnika prijeko potrebna crkva veličine 51 puta 30 metara kvadratnih. Teško je zamisliti da je jednom tako malom mjestu potrebna još jedna tolika crkva, dok u opštinama puno većim od Foče kroz crkve siba propuh. Al’ dobro vjerovaćemo načelniku Krsmanoviću, a i uostalom što ne bi. Kad bolje razmislim, kad smo to mi Srbi nešto gradili iz inata, sve do sad napravljeno je bilo iz čiste koristi, al samo se nikad ne zna čije.
A da, da se mi vratimo na hit sa početka teksta.
Dok sam slušao ovu pjesmu, zapitah se pa majku mu, gdje je nestala ta skromnost o kojoj se stalno prica, skromnost sa popovjedanja, ista ona skromnost koja bi nas trebala držati daleko od pohlepe, zavisti, ljubomore i mnogih drugih grijeha. Po svemu sudeći ovdje je nema. Čuj, gradit crkvu u visinu. Izgleda da su danas, moj čoče, i sveštena lica zaboravila da nije bitno gdje držiš propovjed već kako i kome. Al’ dobro, izgleda da se tako mora da bi se uhvatio korak sa standardima SPC, i da nam crkve budu bar za krst na kupoli veće od popovskih kuća.
Sama pjesma i spot za pjesmu su jako dobro urađeni. Djevojke lijepo pjevaju, kadrovi u spotu su filmski, čak je i RTRS uradio produkciju, ma sve na svom mjestu, kako dolikuje i priliči jednoj, kako bi to stručno rekli, muzičkoj numeri, koja je namjenjena za praznjenje džepova stanovnika Srpske. I mogu ti reći da su ih dobro ispraznili, jer u ovoj lijepo osmišljenoj iracionalnoj propagandnoj akciji, prikupljeno je oko 25 000 KM. A kako i nebi, kad u akcijama za izradnju crkava u RS i BiH, učestvuje čitav tim stručnjaka za odnose s javnošću. I onda moj čoče, ne možeš da ostaneš ravnodušan kad samo čuješ kako te poziva u pjesmi da se složimo, ujedinimo i zajedno izgradimo najveće pravoslavno zdanje u BiH u kojem božije sluge rade i žive.Dobro možda ne veće od dvorca, kako bi moj jedan kolega rekao, vladike zvorničko tuzlanskog i vojnog, ali ko bi se i usudio napraviti nešto veće od Vasinog kompleksa.
A kad se sve završi i napokon izgradi crkva koja će pokazati da i Srbi u Bosni svoju crkvu za trku pod oblake imaju, ništa neobično neće biti da pod šatorom u društvu sa svim velikim Srbima i pravoslavcima donatorima, ali i političarima, masnih ruku, fočanski pop, pošto mu je otvorena hladna piva, dobaci malom na harmonici „Daj onu moju“, pa svi u glas „Hoćemo li čoče, čoče“.
eTrafika.net – Milovan Matić