Seksualno zlostavljanje djece ne može se iskorijeniti, ali se može raditi na unapređivanju mehanizama u zaštiti djece kako bi se ovaj problem počeo riješavati u pravcu u kojem je potrebno, zaključci su Okruglog stola u Banjoj Luci na kojem se diskutovalo o zaštiti djece od seksualnog zlostavljanja.
Ovaj okrugli sto je održan u svrhu promovisanja Lanzarote konvencije koja je relativno nova u BiH. Ratifikovana je krajem prošle godine, i kako navodi Aleksandra Kukoljac koordinatorica programa dječijih prava NVO „Zdravo da ste“, tek slijede aktivnosti njene promocije i realizacije i implementacije.
„To je konvenicija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotebe, a njena osnovna svrha je spriječavanje i suzbijanje seksualnog iskorištavanja djece, zaštita djece žrtava te unapređenje nacionalne i međunarodne saradnje protiv ovog problema“, ističe Kukoljac.
Na današnjem skupu, organizovanom u saradnji nevladinih organizacija „Zdravo da ste“ iz Banja Luke i „Zemlja djece“ iz Tuzle, predstavljena su kvalitativna istraživanja provedena u Banjoj Luci i Tuzli, u kojoj je učestvovalo 12 fokus grupa, 10 sa djecom uzrasta od 10 do 25 godina, grupe sa roditeljima, te intervjui sa profesionalcima.
„Mi smo se fokusirali na mišljenje roditelja i djece o ovoj temi, a sa duge strane, i na mišljenje profesionalaca koji dolaze u dodir sa ciljnom populacijom koja nas interesuje. Roditelji i djeca nisu upoznati sa postojanjem dobne granice za pristanak na seksualni odnos, a ni profesionalci koji rade u obrazovnom sektoru ne znaju za to“, rekla je psiholog Sonja Stančić, koja je radila ovo istraživanje.
Rezultati istraživanja su jako zanimljivi i mogu se primijeniti na trenutno stanje ne samo u Banjoj Luci ili Tuzli, već i u cijeloj BiH. Prvo, sa čim je započeto istraživanje jeste dobna granica za pristanak na seksualni odnos sa starijom osobom. Naš zakon prepoznaje 14 godina kao granicu, iako nigdje nije eksplicitno definisano.
„Kada su saznali da je dobna granica koju prepoznaje naš zakon 14 godina, roditelji i djeca su burno reagovali, te su se automatski složili da bi to trebalo da bude 18 godina. Bilo bi dobro našim zakonom eksplicitno definisati dobnu granicu, i da je to uzrast od 16 godina“, istakla je Stančićeva.
Istraživanje je navelo nekoliko različitih termina kao što je seksualno zlostavljanje, maloljetnička prostitucija, dječija pornografija, seksualno uznemiravanje. Od navedenih samo je seksualno zlostavljanje prepoznato kao oblik zloupotrebe djece.
„Seksualno zlostavljanje je jedini termin koji naši ljudi prepoznaju kao oblik zloupotrebe djece, i to jedino čin seksulane penetracije i ništa sem toga. Međutim, postoje i drugi načini kao što su neprijatni pogledi, dodiri, verbalno zlostavljanje, koji djeci ne prijaju, a profesionalci ih ne smatraju seksualnim zlostavljanjem“, navela je Stančićeva.
Jedan od načina da se roditelji i odgovorni upoznaju sa tim i ostalim problemi jeste edukacija. S tim u vezi, istraživanja su pokazala da mediji, a naročiti javni servisi, nisu dovoljno upotrijebljeni kao sredstva komunikacije putem kojih bi se svima mogla obezbijediti jednaka edukacija.
„Potrebna je edukacija u svim segmentima, sa svim ciljnim grupama. Mediji nisu dovoljno iskorišteni, tu nema dovoljno edukativnog programa za djecu niti za roditelje, nema svih onih informacija koje su potrebne u suzbijanju seksulane zloupotrebe djece“, rekla je Stančićeva.
Još neki od problema sa kojim se susreću fokusne grupe jeste nepovjerenje u sistem, te nedovoljno znanje o načinu prijavljivanja seksulanog zlostavljanja. Osim toga, bitnu prepreku čini i naš mentalitet.
„To se prećutkuje i preko toga se prelazi, posebno da se ne bi uznemiravala okolina ili se zataškava zato što nije prijatno da se to zna. Prosto je duboko ukorijenjeno u naš mentalni sistem to da nam je više stalo do mišljenja drugih ljudi, a ne do našeg fizičkog i mentalnog zdravlja“, kazala je Stančićeva.
Djeca su ona koja jasno prepoznaju problem, ali nemaju razumijevanje odraslih. Stoga su naveli niz mjera koje se trebaju primjeniti da bi se oni osjećali sigurno u sredini u kojoj žive. Jedan od načina tih mjera je sos telefon koji bi trebao biti stalno otvoren, kao policija ili hitna pomoć.
Okruglom stolu su prisustvovali i predstavnici drugih nevladinih organizacija, pravnici, ombudsman za djecu koji su razmijenili svoja mišljenja i složili se da treba uticati na postojeći sistem svim mogućim sredstvima kako bi se o ovom problemu više diskutovalo, te na koncu, kako bi se djeca zaštitila, odnosno pomoglo što većem broju djece žrtava seksualnog zlostavljanja.
eTrafika.net – J. Savanović
[post_ender]