Zašto nema stranih investicija: Bosna i Hercegovina je zemlja konflikta za investitore

„Upućujemo Vas da postupite u skladu s Pravilnikom o uslovima, postupku i naknadama za mišljenja Porezne uprave, shodno kojem možete podnijeti zahtjev za izdavanje mišljenja u pismenom obliku. Napominjemo, upute u vezi načina uplate naknade za mišljenje PU FBiH (koja po jednom poreznom pitanju iznosi 50,00 KM) možete pronaći na web stranici.“

Ovo je dio odgovora Porezne uprave Federacije BiH upućen bh. državljanki (ime poznato redakciji) koja trenutno živi i radi u Švicarskoj. Ukratko, ona se, zajedno sa suprugom koji je strani državljanin, željela ponovo nastaniti u BiH, s obzirom na to da rade poslove koje mogu obavljati „na daljinu“.

Ne želeći raditi nezakonito, bh. državljanka šalje upit Poreznoj upravi FBiH. Pojednostavljeno, zanimalo je kakav tip firme je potreban za njihov vid poslovanja. Dok su ovakve informacije u većini drugih zemalja javno dostupne i/ili besplatne, iz PU FBiH navode da se za njihovo mišljenje – treba platiti! I to 50 maraka (ostaje nejasno da li se to odnosi na jedan cjelovit upit ili se taj iznos plaća po svakom zasebnom pitanju).

„Za sada sam odustala od dolaska, jer putem državnih institucija ne mogu da dobijem nikakve detaljnije informacije o oporezivanju i odbicima“, govori razočarana bh. državljanka za Žurnal.

„BiH NIJE INTERESANTNA STRANIM INVESTITORIMA“

Ovo je samo jedan praktičan primjer koji prikazuje odnos institucija u BiH prema potencijalnim investitorima koji bi u ovom slučaju, ako ništa drugo, barem plaćali porez u našoj državi i tako punili budžet.

Stoga i ne čudi što su direktne strane investicije u BiH zanemarive ako se porede s investicijama u druge države, kako u Evropi, tako i u regionu.

„BiH nije interesantna stranim investitorima i ne dajem tu ocjenu paušalno. Ako se posmatraju direktne strane investicije u kontekstu regiona, vidimo da BiH značajno zaostaje za susjednim zemljama, naročito za npr. susjednom Srbijom. To su konkretni podaci. Zašto je to tako? Niz je razloga. Prije svega, unutrašnji problemi, zatim vanjska percepcija naše zemlje, jer mi moramo biti svjesni da investitori percipiraju BiH kao zemlju konflikta“, objašnjava za Žurnal ekonomski analitičar Admir Čavalić.

On kao posebne probleme ističe kompleksnost sistema, odnos institucija i vlasti te, naravno, korupciju:

„Imamo izuzetne probleme s korupcijom – naprimjer, investitori imaju najviše problema s korupcijom na lokalnom nivou, a to je nivo gdje se konkretizuje strana investicija. Generalno je činjenica da nikada nismo upali u društvo razvijajućih tržišta, gdje je bila Slovenija, a blizu su bile Hrvatska i Srbija.“

Dok evropski, ruski, američki, kineski, turski i drugi investitori sve više ulažu u države Zapadnog Balkana, njihove investicije u BiH i dalje su relativno skromne. Čavalić govori kako oni koji dolaze, ne dolaze zbog klime koja vlada u BiH, već uprkos tome.

„Posljednji smo u redu dolaska ako se uporedimo sa susjednim zemljama. Stvari se dosta sporo odvijaju, iako se neke stvari dešavaju. Ako govorimo o iznosima, to su zaista zanemarivi iznosi kada govorimo o stranim direktnim investicijama“, ističe on.

Činjenica je da BiH ima skromnu baznu infrastrukturu – nerazvijena mreža autoputeva, zastarjela željeznica itd. A upravo je nedostatak putne infrastrukture najveća barijera stranim investicija.

„Uzmimo za primjer trgovinske lance. Vi morate imati razvijenu putnu infrastrukturu da bi imali razvijene kanale distribucije“, objašnjava Čavalić. Na pitanje zašto onda nemamo više stranih ulaganja u baznu infrastrukturu, on ističe da je to „vjerovatno što koncept javno-privatnog partnerstva još uvijek nije zaživio u BiH u pravom smislu“.

MOŽE LI VAREŠ BITI ZANIMLJIV INVESTITORIMA?

Vareš je prije rata bio primjer rudarskog grada u kojem su živjeli pripadnici brojnih nacionalnosti. Danas, Općina Vareš jedna je od najsiromašnijih općina u državi.

Vareš (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

„Naš budžet je oko 3,5 miliona maraka. On nikako ne može biti razvojni, riječ je o čistom preživljavanju“, priča za Žurnal načelnik Zdravko Marošević (HDZ BiH).

Ko god dođe u Vareš, dočekaju ga srušene fabrike, napuštene ili trošne zgrade, zastarjela infrastruktura… Kako nam govori Marošević, u cijeloj općini danas živi tek oko 8.000 stanovnika. Opisuje nam kako je općina došla u situaciju u kakvoj je danas.

„S ratnim djelovanjem prestalo je sve raditi. Čim je prestao rudnik raditi, prestale su raditi i sve druge servisne industrije, od građevinarstva pa nadalje. Najviše što je ostalo od bivšeg vremena je loša infrastruktura koju mi još ne možemo obnoviti – putevi, utopljavanje zgrada, željeznica…“, ističe načelnik Općine Vareš.

Zdravko Marošević (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

Da bi se Vareš uspio koliko-toliko obnoviti i barem vratiti status kakav je imao nekada, potrebne su investicije, kako javne, tako i privatne. U posljednjih nekoliko godina najavljeno je nekoliko velikih stranih investicija u Vareš. Malo toga je konkretizovano.

„Amerikanci žele graditi prugu Vareš – Banovići“, objavili su bh. mediji krajem 2019. godine. Kako je tada objavljeno, Vlada FBiH je odobrila 600.000 maraka za izradu studije izvodljivosti, a vrijednost investicije procijenjena je na oko 400 miliona maraka.

Skoro godinu i po kasnije, novih informacija – nema. Načelnik Marošević kaže kako taj projekat ima punu ekonomsku opravdanost i da se na njega treba gledati kao na evropski, a ne samo bh. projekat.

Posljednji voz, turistički, u Vareš je došao 2012. godine. Novinari Žurnala provjerili su u kakvom se stanju danas nalazi željeznica. Slika poznata – objekti srušeni i devastirani, pruga zarasla. Sve je prepušteno zubu vremena. Kako nam pričaju mještani, pruge su uništene, pa čak i rezane kako bi se prodale u staro željezo.

Pusta vareška pruga (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

Ekonomski analitičar Admir Čavalić govori kako je željeznička infrastruktura važna zbog spuštanja transportnih trokova, a posljedično i spuštanja cijena finalne potrošnje.

„Strani investitori imali bi interes uložiti u željeznice, ako bi bio dobar model javno-privatnog partnerstva. To bi vjerovatno revitaliziralo određene lokalne zajednice u BiH koje, zaista, demografski izumiru“, dodaje Čavalić.

U samom Varešu obnova željeznice bitna je i zbog rudnika. Podsjetimo, kompanija „Eastern Mining“, u vlasništvu britanske kompanije „Adriatic Metals PLC“, dobila je dozvolu za eksploataciju olova, cinka i barita u Varešu. Riječ je o vjerovatno najvećoj poslijeratnoj investiciji u ovoj općini. Načelnik Zdravko Marošević ističe da je u stalnom kontaktu s investitorima i da bi uskoro trebala početi eksploatacija.

„Priprema se infrastruktura, gradnja puteva, dobijaju se eksploatacione dozvole… Vjerovatno će 2022. godine početi eksploatacija, a 2023. bi trebao biti puni kapacitet. Prema njihovim riječima, tada bi oni trebali postati najveći izvoznik u BiH“, govori Marošević.

Općina Vareš bi od rudnika trebala dobiti puno – bolja infrastruktura, stanovnici će dobiti priliku za posao, a značajan prihod Općina Vareš ostvarit će i kroz koncesione naknade. Od svih najavljenih investicija, čini se kako je investicija u vareške rudnike jedina i konkretizovana.

JOŠ JEDNO ARAPSKO TURISTIČKO NASELJE

Nedavno je objavljeno i kako će arapski investitori graditi turističko naselje na području Općine Vareš. Nakon jednog od posljednjih sastanaka u Vladi ZDK, a na kojem su prisustvovali v.d. premijera ZDK Mirnes Bašić, ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoliša ZDK Arnel Isak, načelnik Općine Vareš Zdravko Marošević, te predstavnik investitora iz Saudijske Arabije, javnosti su prodečeni i određeni detalji.

Ukratko, investitor je već otkupio cca. 540.000 metara kvadratnih zemljišta na samoj granici s Općinom Ilijaš, na obroncima planine Zvijezde. Zemljište je već isparcelisano, a u planu je gradnja kompleksa s hotelom, popratnim objektima, rekreacionim centrima, vilama, biciklističkim stazama, adrenalin parkovima i drugim sadržajima.

Na pitanje kakve koristi će Općina Vareš i njeni građani imati od samog turističkog naselja, načelnik Marošević odgovara:

„Oni stavljaju u funkciju zemljište koje je pasivno. To zemljište je bilo većinom u vlasništvu Srba. Nažalost, Srbi se nisu vratili i odlučili su to prodati. Mi naplaćujemo porez od kupoprodaje, za izdavanje dokumenata, komunalne takse. Ljudi koji žive u blizini će imati šansu raditi tu. Naše komunalno preduzeće će imati posla gore.“

Prema najavama, radovi bi trebali krenuti na proljeće.

„Pošto je to padinski dio, prvo je potrebno putnu komunikaciju uraditi, uz još neke druge stvari, kako bi se sve pripremilo za ostale radove. To košta oko 10 miliona eura“, ističe Marošević.

U BiH je prethodnih godina najavljena gradnja nekoliko desetina turističkih naselja. Većina nikada nije završena, a na mnogim radovi nikada nisu ni počeli. Načelnika Maroševića to ne brine:

„Može investitor sutra stati, ako se njemu isplati to zaustaviti. Taj promet zemlje je bio dva i po miliona, ovdje je plaćen porez. Ako oni mogu priuštiti da to kupe i ostave… Ja samo znam da gore ne može praviti ništa osim turističkih objekata, a može recimo da to kupi i godinama ništa ne napravi.“

Iz razgovora s načelnikom saznajemo da cijeli kompleks, vjerovatno, neće biti izgrađen ubrzo i da ne postoje nikakve garancije da će sve biti izgrađeno.

Kao što se može vidjeti iz regulacionog plana, na najvećem dijelu planirana je izgradnja privatnih kuća, odnosno vila. One se neće graditi odmah, nego samo ako neko bude zainteresiran i uplati novac za gradnju tog objekta. Ako ne bude zainteresiranih – neće se ni graditi.

Područje na kojem bi se trebalo graditi turističko naselje

Marošević priznaje da od samog arapskog naselja Općina Vareš neće imati koristi kao od naprimjer rudnika, te da je svjestan toga da je ovo naselje za arapsku klijentelu: „Ja sam dugo živio u arapskom svijetu. Oni imaju svoj stil. Mi smo toga svjesni. Ovo naselje je za njihovu klijentelu.“

Novinari Žurnala posjetili su područje na kojem će se naselje graditi. Put od Vareša do ovog dijela nije najpristupačniji, mnogo je jednostavnije iz Sarajeva doći do ovog područja. No, ono što saznajemo jeste da na ovom području postoje i izvorišta pitke vode – izvorišta vode za piće Mahmutovića rijeka i rijeka Misoča prema dostupnim podacima spadaju u III zaštitnu zonu blagog režima zaštite. Cijelo područje bogato je i šumom.

„Sve se mora regulisati po zakonu. Zbog toga smo u kontaktu i s Općinom Ilijaš i s nadležnim ministarstvima. Šume moraju biti zadržane. One mogu biti uređene za šetnicu, ali ne smiju biti devastirane. Potok mora biti čist za piće, mora biti zaštićeno. Eh, sad, što je to tehnički skupo, toga su oni svjesni“, navodi Marošević.

Da stvari nisu tako jednostavne, govori nam Anes Podić iz Udruženja „Eko akcija“.

„Bilo kakva ljudska aktivnost gdje su vodozaštitne zone je problematična. Neko će oprati auto, desit će se da će nekome iscuriti ulje iz auta, vode će pasti niz krovove i pri tome će sprati niz nečistoća i sve će to opet završiti u podzemlju. Riječ je o uglavnom poroznom, kraškom terenu koji se vrlo brzo sliježe, onda kanalizacije počnu da pucaju i puštaju. Tako da je u i u blizini vodozaštitnih zona potpuno neprimjerena bilo kakva gradnja, pogotovo gradnja nekakvih ogromnih naselja“, ističe Podić.

Kompanije iz BiH koje su kupile zemljište u vlasništvu su kompanije „Dar al Arkan“ čije je sjedište u Saudijskoj Arabiji. Prema dostupnim podacima, ovo je prvi projekt ove kompanije na evropskom tlu. Kako arapski mediji prenose, kompanija „Dar al Arkan“ jedna je od najvećih u Saudijskoj Arabiji kada je riječ o kompanijama koje se bave prometom, razvojem i gradnjom nekretnina. Zanimljivo, u decembru 2020. godine objavljena je vijest da je u Saudijskoj Arabiji „pokrenuta istraga zbog sumnjive trgovine dionicama kompanije ‘Dar Al Arkan'“.

Kompanija u predstavljanju projekta u našoj zemlji ističe da je ovo područje na samo 30-ak minuta vožnje od Sarajeva, a u neposrednoj blizini Nišića.

Drugim riječima, Općina Vareš se ne spominje. Ono što je investitoru bitno jeste blizina aerodroma i dobra povezanost Sarajeva s tim lokalitetom. Tačnije, investitoru je prioritet što bolje povezivanje sa Sarajevom, a ne samim Varešom, iako bi se naselje trebalo graditi na teritoriji te općine.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić na gradnju ovakvih turističkih naselja ne gleda kao na značajne investicije.

„Ona imaju određen turistički potencijal, ali treba uzeti u obzir da turizam generalno ne doprinosi značaju GDP-u, iako je to krema. Od toga ne treba očekivati previše. Kapital je obično upitan, te finansijske konstrukcije vrlo su krhke i to se pokazalo ne samo u BiH. Naravno. postoje nekakvi interni, privatni razlozi u koje ne treba ulaziti, ali nisu to stabilni finansijski modeli. Nisu se pokazale kao ozbiljnije investicije“, zaključuje Čavalić.