Dugovi porodice Uldrijan iz Banjaluke su u potpunosti isplaćeni u sklopu akcije koju je Udruženje građana eTrafika.net vodilo posljednjih 16 mjeseci. Prikupljeno je 13.500 KM, a novac je uplaćen direktno Elektrokrajini i Investiciono-razvojnoj banci.
Piše: Snježana Aničić; Foto: Ajdin Kamber
Zahvaljujući humanim ljudima širom BiH, otplaćen je kredit za stan (10.500 KM), kao i dug za struju (3.087 KM). Tokom trajanja akcije, porodica Uldrijan je kroz medijaciju sama isplatila 400 KM za struju, čime se smanjio iznos koji je bilo potrebno skupiti.
Ovom akcijom su riješeni glavni problemi koji su mučili Uldrijane i sada su sigurni da neće ostati bez krova nad glavom.
“Dočekala sam taj dan. Želim da svim dobrim ljudima zahvalim do neba, u moje ime i ime moje djece. Svima onima koji su učestvovali. Ovo je nevjerovatno! Nisam se nadala da će se sve izvesti ovako relativno brzo. To je nešto što je za mene bila ‘misaona imenica’, što nisam mogla da zamislim. Ljudi su priskočili u pomoć i svaka im čast. Drago mi je što živim u mjestu gdje ima toliko dobrih i divnih ljudi. Oni su na svojim leđima iznijeli veliku stvar. Riješili smo najveće probleme koji su nas dobro dotukli”, kazala nam je Grozda Uldrijan.
Kako govori, sada je manje stresa u njihovoj porodici i ne osjećaju se sami.
“U posljednje vrijeme, najveća radost u našoj kući bila je onog dana kad ste nam javili da je stan otplaćen. Još jedna radost je bila kad ste javili da je plaćena struja. Unijeli ste veliku nadu i veliku radost u našu kuću. Sad je svaka diskusija među nama optimističnija. Ipak nas je neko pogledao, ljudi su nam pomogli. Prije toga, bila je zaista čamotinja. Neizvjesnost. Nismo znali šta i kako. Sad je sasvim drugačije, lakše se diše. Ja sam željela da dočekam taj dan, da ovo bude kuća moje djece. Nema trena da ne razmišljamo o tome i ta pozitiva nas ispunjava. Sad smo vidjeli da nismo sami, a kad čovjek nije sam, onda je bogat”, nastavlja ona.
Kako kaže, ona i njen pokojni muž su uvijek pomagali drugima i nisu dozvoljavali da ljudi oko njih budu gladni. Sada se situacija preokrenula i oni su ti kojima treba pomoć.
“Dobročinstvo se ne uči u školi, to je nešto sa čim se čovjek rađa. Ne pomaže onaj ko može već onaj ko hoće. A ko hoće, on nađe način”, ističe Grozda Uldrijan.
Akcije prikupljanja hrane i higijenskih sredstava za ovu porodicu će se i dalje povremeno organizovati jer nakon kupovine neophodnih lijekova, od penzije im ostaje na raspolaganju samo desetak KM dnevno.
Grozda, Saša i Irena Uldrijan, boluju od Parkinsonove bolesti, osteoporoze, šizofrenije, dijabetesa, gastritisa, tremora…. Najveći stres su im predstavljali dugovi koji su se nakupljali tokom godina. Zbog njih su živjeli u vječnom strahu da će biti izbačeni iz stana. Česta isključenja struje i prijetnje od strane institucija i javnih preduzeća, takođe su ostavili posljedice na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.
U nastavku pogledajte posljednje izvode sa računa, posebno otvorenog za ovu akciju. Ostale izvode pronađite među mjesečnim izvještajima objavljivanim na našem portalu.
