Dvadesetdvogodišnja Sandra Azinović je sportistkinja koja je istovremeno dobila poziv da se priključi pripremama reprezentacije u dva sporta, fudbalu i košarci. Kako bi bila još uspješnija u onome što radi, napravila je izbor i odabrala košarku, te danas uživa u čarima igre pod obručima. Trenutno nastupa za košarkaški tim “Medical Instinct Velichen BG74” iz Njemačke.
Piše: Amra Bajrović, Naslovna fotografija: Stefan Tschersich
Ljubav prema sportu razvila je zahvaljujući lokalnom igralištu u Cazinu, koje se naziva “Alinac”. Sandra ovo mjesto opisuje kao svoj drugi dom. Tu je provodila najveći dio slobodnog vremena, igrajući košarku i fudbal sa svojim vršnjacima. Njen tata je tada prepoznao ljubav i interesovanje prema košarci i na njegov prijedlog, Sandra je odradila prvi košarkaški trening.
“Sa svega šest godina, tata me je odveo na prvi trening u košarkaški klub “Nizac“ Cazin i tako je sve počelo. Prvi trener mi je bio Hazim Kurtić-Hasko, koji nažalost danas nije sa nama, ali je napravio odličnu košarkašku priču. Okupio je veliki broj djece, a neki od njih se i dalje bave profesionalno košarkom. Uporedo sa košarkom trenirala sam fudbal sa dječacima. Pored škole, to je jednostavno bilo nešto što me ispunjavalo i u čemu sam maksimalno uživala. Sa nestrpljenjem sam iščekivala svaku novu utakmicu”, priča Sandra o svojim počecima.
Košarkaški razvojni put Sandra je nastavila u klubu “Sloboda“ iz Novog Grada (tada Bosanski Novi), za koji je nastupala sa nepunih 11 godina. Tu je stekla neophodno iskustvo, igrajući za sve omladinske selekcije. Bila je učesnica Prvenstva Bosne i Hercegovine, kao i međunarodne regionalne lige u kadetskom uzrastu. Paralelno je stizala i na treninge u Fudbalski klub “Krajina“ iz Cazina. Ipak, kada priča o tom razdoblju svog života, centralna i neizostavna figura bio je njen tata.
“Od 2010. do 2014. godine, konstantno me je vozio na treninge i utakmice u Bosanski Novi. Njemu ću cijeli život biti zahvalna za sve što je uradio za mene i koliko se nesebično žrtvovao. Uvijek je bio moj vjetar u leđa i moja najveća podrška, i definitivno najzaslužnija osoba za moj dosadašnji uspjeh“, kaže Sandra i naglašava koliko je u sportu bitna podrška od nama bliskih ljudi.
Glavna prekretnica za Sandrino sportsko opredjeljenje, bila je 2014. godina. Tada je paralelno dobila poziv da se priključi pripremama reprezentacije, kako u fudbalu tako i u košarci.
“Da, istina, u razmaku od samo nekoliko dana dobila sam dva poziva i bila sam veoma iznenađena. Do tog trenutka sve je to za mene bila samo igra i nisam nikada ni pomislila da bi tako nešto moglo da se desi“, kaže Sandra, te dodaje da se tom prilikom odlučila za košarku.
Danas, smatra da je odluka bila ispravna. Na neki način za nju, košarka je mnogo izazovniji sport. Naglašava da je čar košarke u tome što postoji velika doza neizvjesnosti. Na primjer, i kada se gubi 15-20 poena razlike, uvijek se ekipa može vratiti u igru, pa uz dobru energiju preokrenuti rezultat i na kraju slaviti.
Nakon definitivne odluke da izabere košarku, Sandra 2014. godine, na poziv trenera Gorana Loje prelazi u Sarajevo, u ekipu “Play off.” U tom klubu Sandra je provela pet godina. Jako brzo se adaptirala, kako na košarkaške prilike, tako i na sam grad. Za nju, Sarajevo je grad sa posebnom energijom i emocijom.
“Od prvog dana sam se osjećala kao da sam tu već duži period. Jedan prekrasan period mog života je bio upravo u Sarajevu. Tu sam stekla najbolje prijatelje, puno toga sam naučila i jako lijepe uspomene nosim iz tog grada. Što se tiče samog kluba, imali smo zaista mladu ekipu, koja se gradila i razvijala iz godine u godinu. Krasila nas je odlična atomsfera i timski duh. WABA liga nam je puno pomogla, jer smo tu imali zaista jake utakmice. Mnogo iskustva smo stekli igrajući je i na kraju smo sa lakoćom igrali domaće prvenstvo i Kup”, priča Sandra o ovom jako uspješnom periodu, u kojem je “Play off” bio dva puta osvajač Kupa BiH, kao i Premijer lige BiH.
Sandrine dobre igre nisu prošle nezapaženo. Dobila je ponudu da se priključi ekipi “Medical Instinct Velichen BG74” iz Gotingena u Njemačkoj, za koju i danas nastupa. Smatra da postoje određene razlike u odnosu na zemlju iz koje dolazi, ali da se njima dosta brzo prilagodila.
“Naravno da svaka zemlja ima svoju kulturu, tradiciju, običaje koji su specifični i koji se razlikuju od nošnje, preko umjetničkih vrijednosti, građevina, pa sve do standarda života. Razlike postoje i u sportu. Pored prve lige (Bundesliga) koju mi igramo, postoji još pet nižih rangova takmičenja, što svakako nije slučaj u BiH. Na taj način svako može sebi naći mjesto, a isto tako uskladiti vrijeme za školu ili posao. Ovdje mi je super, mogu se zamisliti ovdje, ali za sada je još rano da bih odlučila”, ne krije Sandra zadovoljstvo i ističe da polako privodi kraju učenje jezika, koji je ujedno i preduslov za pohađanje fakulteta. To studentsko razdoblje jedva čeka da se desi i smatra da će uz jaku volju, bez problema, biti uspješna na oba fronta.
Sandra je prošla sve mlađe selekcije reprezentacije BiH. Također, bila je kapiten u U18 selekcije, i pokazala se kao sjajan lider i vođa tima. Selektor Goran Lojo joj je ukazao povjerenje i bila je dio seniroske reprezentacije u kvalifikacionim utakmicama za Eurobasket.
“Da, to je stvarno fenomenalno iskustvo za mene i veliki vjetar u leđa za nastavak karijere. San svakog igrača je da igra za državni dres. Stvarno je zadovoljstvo i čast biti dio reprezentacije sve ove godine, kako kroz mlađe selekcije, tako i sad u senirskoj kategoriji”, priča Sandra i naglašava koliko je ponosna na uspjeh svojih “Zmajica” na nedavno završenom Eurobasketu.
Nažalost, sport je u Sandrinom slučaju pokazao i onu drugu, težu stranu. U pripremnom periodu, na treningu je doživjela povredu koljena. Operacija je prošla na najbolji mogući način i sad je fokus na oporavku.
“Povrede su sastavni dio sporta. To sam prihvatila kao činjenicu, i uz veliku dozu optimizma i pozitivne energije sam otpočela proces oporavka. Beskrajno sam zahvalna Upravi kluba, saigračicama, prijateljima i porodici na podršci. Ta podrška, baš kao i na početku karijere je ključ svega, i jedva čekam da se vratim na teren“, kaže Sandra, i napominje koliko je bitno da, i kada je dobro i kada je loše, imamo prave ljude oko sebe.
Za kraj, Sandra je nekim novim curicama, koje tek počinju svoje košarkaško ili sportsko putovanje, poručila da uvijek vjeruju u sebe, slijede svoje snove i trude se. U konačnici, svaki trud se na kraju isplati, a rezultati neće izostati.
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo”, koji realizuju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH, pod pokroviteljstvom Evropske unije. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost UG “eTrafika.net” i ne odražava nužno mišljenje Evropske unije