Buka, ugrožavanje privatnosti, uništavanje imovine i različiti pritisci, samo su neki od problema sa kojima se suočavaju ljudi koji žive u neposrednoj blizini mini-hidroelektrana (MHE) u Bosni i Hercegovini.
Piše: Vanja Stokić; Foto i video: Ajdin Kamber
Na bh. rijekama izgrađena je 121 MHE, dok je još 352 njih planirano ili su u izgradnji. Federacija je ove godine zabranila izgradnju novih MHE, ali Republika Srpska to još uvijek nije uradila.
Na desnoj pritoci Neretve, rijeci Kraljuštici, izgrađene su dvije MHE. U selu Hasanovići, opština Konjic, rodio se i odrastao Mirsad Čakširan. Svoju mladost proveo je na rijeci, koji sada i ne prepoznaje.
„U toku ljeta smo redovno išli na kupanje, na pecanje. Rijeka Kraljuštica je bila izuzetno bogata kalifornijskom pastrmkom, možda jedna od najkvalitetnijih vrsta ribe. Izgradnjom mini-centrala, mjesto gdje smo se kupali u potpunosti je uništeno, bazen više ne postoji, a i riblji svijet je gotovo u potpunosti uništen“, objašnjava nam Mirsad.
Vodi nas do nekoliko prilaza rijeci, koji su zagrađeni rampom. Kako nam govori, pristup je skoro pa onemogućen.
„Mislim da bi bila puno veća perspektiva izgraditi neki turistički objekat u dolini ove rijeke. Da se ova rijeka nalazila u nekoj razvijenoj državi u zapadnoj Evropi, oni bi ovu rijeku iskoristili za razvoj turizma. Mogla bi se ovdje uzgajati riba i mislim da bi mnogo veći broj turista dolazio ovdje, da bi stanovnici imali mnogo veću korist. Od izgradnje centrala nemaju nikakvu korist, imaju štetu“, govori nam.
U selu Kozica, opština Fojnica, napravljena je MHE prije 17 godina. Od tada, mještani svoje dane i noći provode okruženi bukom.
„Nikada niko nije rekao da će ona toliko zvučati i praviti probleme nama. I oni su inače obećali, ti koji su vršili tehnički pregeld objekta, da će oni to zatvoriti i da se ona neće čuti. Međutim, 17 godina nikada niko to nije uradio. Nikada oni to nisu završili“, govori nam Amir Mešanović.
Kako ističe, teško je objasniti sa kakvim problemima se suočava. Prilikom gradnje, investitor je od njega otkupio dio zemlje. Ali da je znao kako će to uticati na njegov dalji život, nikada ne bi pristao.
„Da sam ja znao to, pa nema para koje bi mi dali da prodam zemlju. Nema, ne postoji. Ne mogu uveče da spavam, nisam dobar. Nešto mi se vrti u glavi, maltretira me ovo. Nama je jako teško ovdje, nas niko ovdje neće da shvati. Ja imam mamu koja ima 80 godina. Koja ne može spavati ovdje zbog te centrale. Znači toliko je ta buka, ne samo meni nego kompletnom ovdje selu. Istina, ovdje nas nema puno, desetak. Ali, mislim i ako sam ja sam tu, treba da mi ne pravi problem niko. Ili ako je moja mama sama tu, što bi joj neko pravio probleme. Dakle, riješite to, napravite“, govori Mešanović.
Drugi problem je pucanje cijevi, koje nanosi štetu na posjedima mještana.
„Kad pukne cijev to je belej. U mene u amidže zemlju su tamo poplavili. Ma puca ona, ona je često pucala“, kratko nam govori.
Nedaleko od Amira, porodica Hodžić u selu Kaćuni, opština Busovača, svakog dana učestvuje u rijaliti šou, ali ne svojom voljom. MHE je izgrađena samo 12 metara od njihove kuće, a pored buke problem su postavljene kamere. Zbog toga Hodžići ističu da im je privatnost ugrožena.
„Imao sam tužbu koja nije uvažena u Općinskom sudu, a ni kod Kantonalnog suda, otišla je na dalje instance i tamo je sud potvrdio kao da ne postoji u Zakonu zabrana, da može vlasnik hidrocentrale da snima i moju privatnost ovdje. To je tako otišlo. Sad ljetos mi ovdje posadimo ove palme ovdje da bi svoju privatnost zaštitili, da me ne snima. Ja živim k’o u rijaliti šou nekom ovdje. Imam osjećaj da ja nemam privatnosti svoje nikako. U svom vlastitim domu, u dvorištu“, govori nam Salko Hodžić.
Kao i Amiru, buka mu je veliki problem. Posebno jer stijena ispod njegove kuće prenosi vibracije, zbog kojih noću ne može da spava.
„Otkako je napravljena ova mini-hidroelektrana ja sam imao žalbu kod kantonalnog inspektora za okoliš i on je dolazio ovdje da mjeri buku, ali na njihovoj strani, nije kod moje kuće dolazio. Postojala je žalba s moje strane dva, tri puta. Ja trenutno, kad centrala radi, da li sa smanjenim ili pojačanim kapacitetom, ne mogu da spavam u kući i patim od nesanice. Vjerujte mi, zimus na -30 da ja moram izaći napolje, van kuće, zbog nesnošljive buke koja je konstantna i iritirajuća“, govori nam on.
Na zidovima njegove kuće vidljiva su oštećenja. Bez obzira na renoviranje, koje ga je mnogo koštalo. Pored građevinskih radova, finansijski ga ugrožavaju i sudski sporovi sa vlasnikom MHE.
„Znači ovdje se pokazao jedan totalni nemar vlasti. Ako su već dozvolu dali da se gradi, onda su morali obezbjediti mene i moje domaćinstvo i moje dobro. Ja sam najmanje oko 80.000 maraka u minusu svojih para. Prva tužba koja je podnešena za koncesionu dozvolu koštala je 12.000 maraka. To je namjerno urađeno na sudu, napravili se ogromni troškovi da bi se ja isključio iz procesa, da ne bih mogao platiti. Međutim, imao sam ogromnu pomoć eko organizacija i ljudi koji su na strani zaštite prirode, iz Njemačke, Češke, Slovačke. Svi su pomagali i izašli su u susret da se ova borba istjera do kraja“, priča nam Salko.
Kuća u kojoj je nekad živio sa ženom i četvoro djece, sada je skoro prazna. Zbog različitih pritisaka, djeca su se odselila u inostranstvo. Ipak, on ne odustaje od borbe i vjeruje da će pravda na kraju da pobijedi. Ma koliko na nju čekao.