Disciplina, ustrajnost i vjera u sebe doveli su Marka Marinčića iz Glamoča do balkanske titule najjačeg zgiba u kategoriji -80 kg. Ovaj mladić se bavi stritliftingom, sportom u kome se kombiniraju i izvode vježbe sa dodatnim opterećenjem.
Tekst i fotografije: Emel Kovačević
Zasigurno, Marko je začetnik ovog sporta u svom gradu. Kaže da je sa treninzima počeo jer je želio da napravi promjene u svom životu. Tako je svoj srednjoškolski period posvetio treniranju.
„Početna želja za treniranjem pojavila se kao i većini tinejdžera, momaka mojih godina. Jednostavno težnja prema boljem izgledu, zdravijim navikama i prema nekim elementima treniranja koji su izgledali zapanjujuće. Osim toga, htio sam se okušati u nečemu novom“, pojasnio nam je on.
Nastupao je na različitim natjecanjima na području Balkana. Nedavno je u Nišu osvojio titulu za najjači zgib, te najjači apsolutni ili ruski zgib na Balkanu u kategoriji -80 kg.
„Najvećim uspjehom smatram to što sam mlad odlučio čime hoću da se bavim. A na drugo mjesto bih stavio sve ove uspjehe na natjecanjima“, naglašava on.
Pored balkanskih titula, Marko je postavio nekoliko rekorda i u svojoj zemlji.
„Trenutno držim rekord u zgibovima sa dodatnim opterećenjem sa 32 kg, gdje sam uradio 16 ponavljanja, ruski zgib sa 37,5 kg, i zgib sa 85 kg“, istaknuo je za eTrafiku.
Dopada vam se ova priča? Podržite eTrafiku simboličnom pretplatom na Patreonu i pomozite joj da stvara ovakve sadržaje.
Ovaj sportaš ne planira da se zaustavi na Balkanu, već planira da se intenzivno posveti ovome sportu, i da nastupi na Svjetskom prvenstvu u stritliftingu koje se naredne godine odigrava u Njemačkoj. Za to je prvo potrebno da prođe kvalifikacije.
„Sljedeći cilj u karijeri je da se 100 odsto posvetim ovome što radim, da napredujem, idem na natjecanja. Konkretno na Svjetsko prvenstvo koje je sljedeće godine u Njemačkoj, gdje se natječe deset najboljih na svijetu“, govori nam Marko.
U vrijeme kada je počeo da se bavi ovim sportom, u njegovom gradu nije postojala niti jedna teretana u kojoj je mogao, da se za vrijeme loših vremenskih uvjeta, maksimalno posveti ovome sportu. Zbog toga je bio primoran da se snalazi i pronalazi način da trenira vani, u najhladnije doba godine. Njegova ljubav i posvećenost prema ovome sportu ga je izdvojila od ostalih momaka koji su zajedno trenirali sa njim.
„Kada sam krenuo trenirati, bilo je tu ljudi koji su trenirali sa mnom, ali većinom su bili u prolazu, niko se nije dugo zadržavao u tome. Od 60 do 70 odsto mojih treninga, trenirao sam sam. Mislim da sam se, za razliku od ostalih ljudi, pronašao u ovome sportu. Ne kažem da sam nešto puno bolji, nego smatram da je tu presudila samodisciplina i želja da uspijem u ovome“, objašnjava.