„Moja kolekcija stripova je tolika da bih je dao za dva dobra stana u Banjoj Luci“, kaže za eTrafiku, kolekcionar stripova Ilija Tepić, koji na rafama ima oko 30.000 naslova.
Tekst i naslovna fotografija: Goran Dakić
Ovaj Banjalučanin se sa stripovima, kao i svi, prvi put susreo u osnovnoj školi, ali je ideja o kolekcionarstvu tada bila daleko. On smatra da su stripovi umnogome oblikovali i vaspitavali one koji su ih čitali.
„Stripovi su nas učili pravdi, čestitosti, hrabrosti. Svi ti junaci, od Zagora do Teksa i od komandanta Marka do Bleka, bili su pravični i neustrašivi. Oni su bili naši idoli. Željeli smo da budemo kao oni kada porastemo. Ti junaci su klesali naš karakter“, priča Ilija.
Kolekcionarstvom je počeo da se bavi 2015. godine. Tada su i nove izdavačke kuće napravile veliki korak u svijetu stripova. Vidjelo se, kaže naš sagovornik, da će one trajati i da neće biti kratkog vijeka. Stari junaci su reprintovani, a počele su da izlaze i nove edicije.
„Stari stripovi su na velikoj cijeni. Pogotovo ako su dobro očuvani. Prije nekoliko dana je objavljena vijest da je prvi Superman strip prodat za šest miliona dolara. Prvi primjerci Zagora se kod nas prodaju i za deset ili dvadeset hiljada maraka. To je velik i ozbiljan posao“, istakao je Tepić.
Ilija, trećinu od pomenutih 30.000 stripova ne želi da prodaje, jer je neka izdanja i neke brojeve sve teže naći, ali nije do kraja sentimentalno vezan za kolekciju. Sve bi, kako je rekao, prodao za dva dobra stana u Banjoj Luci.
„Oni koji su stripove prodavali početkom 21. vijeka, nisu imali dovoljno sluha za to. Trebalo je samo malo da sačekaju, svega nekoliko godina, i napravili bi čudo. Kupovina i prodaja stripova danas je ozbiljan posao. Toliko ozbiljan da svakome ko ima pet hiljada maraka savjetujem da otkupi nečiju kolekciju ili njen dio. Za dva ili tri mjeseca će mu se uloženo trostruko vratiti“, priča Ilija.
Naš sagovornik dodaje, da se svaka kolekcija može prilično precizno procijeniti bez obzira na broj stripova. Dodaje da nema velike razlike u procjeni kolekcije stripova i u procjeni nekih antikviteta. Znalci mogu bez većih problema da procijene koliko šta vrijedi.
Tepić kaže kako svaki svoj strip zna „u marku“. Prije nekoliko godina je za kolekciju tražio stan, ali je ona u međuvremenu narasla do dva stana. Svojevremeno mu je za stripove nuđena kuća u Trnu, ali je odbio tu ponudu.
„I kada bih prodao sve stripove, ponovo bih počeo da ih skupljam. Jednom sam za stripove samo od jednog čovjeka dobio pet automobila. Kod mene je sve na prodaju i nema stripova koji se ne mogu prodati. Najskuplji strip koji imam je ‘Blago Crvene planine’ (Zagor). Dobro se može prodati i još jedna Zagorova epizoda – ‘Nasilje u Darkvudu’. Kada mi neko dođe i na licu mjesta izvadi pare, onda je veoma teško strip ne prodati“, rekao je Tepić.
Ilija dodaje kako u Banjoj Luci postoji svega pet trafika na kojima se prodaju stripovi. Većina trgovine odvija se na internetu. Uprkos tome što u kolekciji ima izuzetno skupe stripove, kaže da nijedan od njih nije platio „papreno“.
„Uglavnom kupujem velike količine – od hiljadu do pet hiljada komada. Nekad se desi da kupim i deset hiljada primjeraka. Kada uđem kod nekoga ko prodaje stripove, na prvi pogled mogu da procijenim koliko vrijedi njegova kolekcija. Vidim to po očuvanosti i po hrbatima“, rekao je naš sagovornik.
On kaže kako se na našim prostorima i dalje najviše traži i čita Zagor, a potom Teks Viler. Za njima napreduju Blek Stena i komandant Mark. Stotinjak brojeva Zagora u „Zlatnoj seriji“, od 80. do 180. broja, predstavljaju pravo bogatstvo.
„Roto romani imaju drugačiju sudbinu. Holidej, Vajat Erp, Nindža – ti romani se prodaju za pola marke ili marku. Oni su se čitali u vremenu kada nije bilo interneta, ali je njihova vrijednost u međuvremenu pala. Tih romana na tržištu ima nevjerovatno mnogo. Možda se može desiti da neki primjerak vrijedi pet ili deset maraka, ali to su rijetke situacije“, kazao je Tepić.
Da bi sve stripove imao „na oku“, Ilija je, kaže, uzurpirao kuću. Svaki kvadratni centimetar popunjen je stripovima. Najgore ili najbolje od svega je što se kolekcija povećava i što prostora uvijek nedostaje.
„Najčešće i najbolje mušterije su većinom naši ljudi iz Evrope. Nema mjesta u Evropi gdje nisam prodao svoje stripove. Dobre mušterije su i naši ljudi koji su stali na noge. Oni pokušavaju ‘sklopiti’ neke svoje edicije“, priča Ilija.
Nada se da će uskoro i Grad Banja Luka prepoznati značaj stripa i stripovske umjetnosti. Bilo bi, kaže on, više nego značajno kada bi imao neki štand na kojem bi jeftino prodavao stripove i na kojem bi djecu upoznavao sa strip junacima.
„Moja želja je da sašijem nekoliko kostima i da se pred klincima pojavim kao Zagor, kao Tarzan, kao Teks Viler. Oni bi tada vidjeli da je to jedna nesvakidašnja avantura i možda bi strip ponovo mobilisao dječje ruke i njihovu maštu“, kazao je za eTrafiku Ilija Tepić.