U aprilu ove godine u Ugljeviku je trebala niknuti fabrika za proizvodnju rigips ploča, ali od kompleksa, nema ništa. Ova investicija iz Kine, u koju je trebalo biti uloženo 50 miliona eura, najavljena je u februaru 2022. godine u Ugljeviku.
Piše: inforadar.ba
Rezultati kineskih višemilionskih projekata u Bosni i Hercegovini koji su proteklih godina pompezno najavljivani mogli bi se poistovijetiti sa starom narodnom izrekom: “Obećanje ludom radovanje”.
U aprilu ove godine u Ugljeviku je trebala niknuti fabrika za proizvodnju rigips ploča, ali od kompleksa, nema ništa.
Ova investicija iz Kine, u koju je trebalo biti uloženo 50 miliona eura, najavljena je u februaru 2022. godine u Ugljeviku. Kompanija “Novi građevinski materijali Peking” (Beijing New Building Materials-BNBM) je u proizvodnju rigips ploča odlučila da učestvuje sa 90 posto, a Rudnik i Termeelektrane (RiTE) Ugljevik ostalo. Tadašnji direktor RiTE Ugljevik Čedomir Stojanović novinarima je kazao da očekuje da će u okviru ove investicije, biti zaposleno 100 novih radnika, te da je “ovo velika stvar za regiju, ali i cijelu Republiku Srpsku”.
Dvije godine poslije rezultati sa terena pokazuju da je javnost obmanjena.
Kinezi su, kako saznaje InfoRadar, dobili novi rok za izgradnju fabrike – kraj 2026. godine. Direktor Rudnika i Termoelektrane (RiTE) Ugljevik Diko Cvijetinović kaže da je sada na snazi “novi plan“.
– Rok je pomjeren za kraj 2026. godine s obzirom da su investitori imali određenih promjena na tržištu i sa cijenama. U toku je pronalazak rješenja imovinsko-pravnih odnosa s obzirom da je dio zemljišta u vlasništvu Republike Srpske, a dio u vlasništvu RiTe, pojašnjava Cvijetinović.
Navodi da su u toku pripremni radovi.
– Idejni projekat je gotov a kada se u vezi zemljišta sve završi napravit će se konačan ugovor. To će biti do kraja godine, ističe Cvijetinović i pojašnjava da će 2026. biti rađen i kapitalni remont u RiTE koji će trajati šest mjeseci.
Objasnio je da je skupština dioničara RiTE Ugljevik kompaniji “BNBM Eastern Europe”, koja je 90 posto u vlasništvu kineskog “BNBM-a” potvrdila ugovor kojim se RiTE Ugljevik obavezuje na neprekidno snabdijevanje sirovinama.
Cilj kineskog investitora, koji je najveća fabrika u svijetu u proizvodnji gipsanih ploča, je da prodaja pokrije cijelo evropsko tržište. Fabrika će svake godine moći da računa na 70.000 tona uglja i 250.000 tona gipsa koji nastaje kao nus proizvod iz sistema za odsumporavanje. Planirano je da se kompleks gradi na parceli od oko 18 hektara, a okvirna bruto građevinska površina planiranih objekata je oko 60.000 kvadratnih metara.
RiTE se ugovorom obavezao da će isporučivati ugalj dobijen iz rudnika. U slučaju da ga iz nekog razloga ne bude dovoljno, moraće da se snađe na tržištu.
Prilikom potpisivanja pomenutog ugovora bio je prisutan i ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, koji je tada za medije kazao da bi se oko 40 miliona kvadratnih metara gipsanih ploča proizvodilo u tom proizvodnom objektu. Naveo je i da će to biti veliki doprinos daljem rastu industrijske proizvodnje u Republici Srpskoj. Nakon svečanosti priređene u Ugljeviku, Ministarstvo energetike i rudarstva se rijetko oglašavalo po ovom pitanju.
Na naše telefonske pozive, kao i pitanja upućena mailom, ministar Đokić nije odgovarao, a iz Ministarstva smo upućeni na upravu RiTe Ugljevik.
Uprava RiTE Ugljevik je, podsjećanja radi, sa kompanijom “BNBM” 2022. potpisala ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća “BNBM Eastern Europe” sa čime se krenulo u projekat izgradnje fabrike za proizvodnju gipsanih ploča i proizvoda od gipsa. Fabrika gipsa bila bi od velikog značaja za RiTE Ugljevik jer troškovi sistema za odsumporavanje godišnje iznose između 15 i 20 miliona maraka. Prodajom gipsa mogao bi se pokriti dio troškova za njegov rad, a riješen bi bio i problem odlaganja gipsa.
Iste godine, ali sedam mjeseci poslije, kineska kompanija Cosco shipping najavljuje otvaranje “brzog intermodalnog servisa – transport kopnom i morem (Land Sea Express) u Tuzli” čime će ovaj grad biti prvi u BiH koji će imati direktnu željezničku vezu na “Novom putu svile”.
Rečeno je tada i da će ovaj servis obuhvatati intermodalnu vezu putem željezničkog saobraćaja i da je projekat realizovan uz podršku Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz Željeznica FBiH je InfoRadaru potvrđeno da su svoju podršku dali ovom projektu “u smislu osiguranja kapaciteta za najavljenu dinamiku kontejnerskih vozova i ostalih uslova organizacije prevoza od luka na Jadranu (Luka Rijeka i Luka Ploče) do kontejnerskog terminala u Tuzli i obratno”.
– U prethodnom periodu za potrebe kompanije Cosco shiping Željeznice FBiH organizovale su “ad hoc” prevoze preko terminala, koji nisu imali karakter stalnog servisa. Svakako da i ŽFBiH d.o.o. Sarajevo imaju svoj interes u ovom projektu, koji je u osnovi i u najvećoj mjeri ovisan o njegovom nosiocu, odnosno kompaniji Cosco shipping, ističu u Željeznicama FBiH.
Na naše upite u kojoj je fazi pomenuti projekat te da li će i kada do njegove realizacije doći, u firmi Dragon Maritime See, koja je specijalizovana za agencijsko vršenje usluga transporta robe za Cosco Shipping, nisu odgovarali.
Odgovore nisu dali ni predstavnicima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH.
– Pokušali smo stupiti u kontakt s kompanijom Dragon Maritime u Sarajevu, koja bi trebala biti predstavništvo Cosco shippinga, međutim ne javljaju se, odgovoreno nam je u FIPA-i.
U Kantonalnoj privrednoj komori Tuzla tvrde da je firma Riva, u vlasništvu Abdulaha Avdagića, počela rad na ovom projektu. Avdagić je za Inforadar kazao da se radi o “prvoj suhoj luki na ovom području i projektu koji do sad, u BiH, niko nije radio”.
Naveo je da se radi o veoma složenom projektu, ali da o detaljima telefonski ne može govoriti.
– Nema potrebe da to pišete i spominjete na taj način. Veoma je mali broj ljudi koji to razumiju, smatra Avdagić. Protiv njega se od prošle godine vodi istraga zbog porezne utaje a zbog sumnje da je radnicima godinama dijelio novac u kovertama.
Prema riječima Admira Arnautovića, portparola Tužilaštva TK-a, pomenuta istraga je proširena na Avdagićevu suprugu i još nekoliko osoba i u završnoj je fazi.
– Uskoro se očekuje donošenje tužilačke odluke, kazao je Arnautović.
Godinu prije pomenutih projekata, a tokom online summita 2021. zemalja srednje i istočne Europe (CEEC), najavljen je pothvat Ivovik – vrijedan oko 137 miliona eura. U vlasništvu i finansiran od strane konzorcija kineskih državnih firmi i banaka, predstavljen je kao “prvi plod saradnje” između Pekinga i Sarajeva.
Upravo ovo najveće kinesko direktno ulaganje u BiH je dom generacijama seljana, a među njima je i Ante Ivković kojeg zastupa advokat Perica Babić. Ivković i nekoliko njegovih komšija tvrde da im je zemlja oduzeta i data kineskim firmama u sklopu ambicioznog projekta izgradnje vjetroelektrane.
Velike ambicije oko vjetroelektrane postale su složena saga o sporovima oko zemljišta, a način dodjeljivanja koncesija je postao upitan.
Livanjski advokat Perica Babić za InfoRadar kaže da vlasnici tog zemljišta nikada nikome nisu dali saglasnost – niti bilo kojoj vlasti, niti tvrtki za korištenje njihovog zemljišta.
– Ono što je novo jeste to da smo dobili nalaz vještaka koji je utvrdio da se radi o posjedu porodice Ivković. Dakle, prema mjerodavnim podacima a i po stvarnom i pravnom osnovu radi se o zemji u vlasništu Ivkovića. Sad čekamo zakazivanje glavne rasprave pred sudom, koja bi, nadamo se trebala biti narednog mjeseca. Tražit ćemo da predaju dio zemljišta koji neosnovano drže a koji je van koncesijskog područja, kaže Babić i dodaje da se gradnja vjetroelektrana odvija na zemljištu koje nikako nije dio koncesije.
Jedan od koncesionara je i VE Ivovik d.o.o. Sarajevo koji gradi istoimeni vjetropark. Protiv ove firme, zbog ometanja posjeda, tužbu su podigli Ante Ivković, te još nekoliko njegovih rođaka. Ivkovići kao tužitelji zahtjevaju da se tuženoj strani (firmi Ivovik) zabrani svako smetanje i da im se naredi uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da će odvesti nasuti sloj materijala, vratiti zemljani sloj i sve vratiti u provbitno stanje livade i pašnjaka kakvi su bili prije smetanja. Pripremno ročište održano je u junu prošle godine u Općinskom sudu Livno.
Prema pisanju Forbesa BiH najmanje je osam pravnih pritužbi podnijetih protiv kineskih kompanija u BiH u vezi sa planovima za izgradnju tri nove termoelektrane na ugalj: Tuzla 7, Ugljevik 3 i Stanari.
– Izgradnja autoputa Banja Luka-Prijedor također je bila kontroverzna. Kineska firma koja vodi izgradnju, Shandong High-speed International, primila je pritužbe u vezi s mogućom korupcijom i ilegalnim promjenama pravca puta, piše Forbes.
U nerealizovane kineske investicije svakako treba spomenuti i projekat gradnje tunela između Istočnog Novog Sarajeva i Pala.
21. februara 2022. godine, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić je u sarajevskom predstavništvu kineske kompanije Sinohydro koja djeluje u sastavu grupacije Power China potpisao Memorandum o saradnji vezan za izgradnju tunela koji bi povezivao opštine u sastavu Istočnog Sarajeva.
Probijanje tunela kroz Trebević zamišljeno je kao višegodišnji projekat vrijedan 200 miliona eura koji treba da saobraćajno uveže Istočno Sarajevo i Pale. Planirano – ni do danas nije realizovano.
Projekat gradnje termoelektrane Gacko 2, koji je najavljen 2017. godine, odavno je pao u zaborav. Međutim, prošle godine priča je ponovo aktuelizirana kada se u javnosti pojavila informacija da je Elektroprivreda RS osnovala preduzeće “Termoelektrana Gacko, razvoj i investicija”. Dok nadležni tvrde da se radi o kinesko-češkoj korporaciji koja će radove završiti za četiri godine, iz nevladinog sektora nisu optimistični.
Iz Agencije za unapređenje stranih investicija, pozivajući se na istraživanje China Global Investment Tracker, navode da su Kinezi kreditno uložili više od tri milijarde američkih dolara u BiH do 2023. godine.
U Transparency Internationalu BiH smatraju da BiH ima “sistemski problem sa investicijama iz Kine”.
– I to nije slučaj samo sa investicijama iz Kine, već i sa drugim investicijama jer BiH nema dobar zakonski okvir kojim bi se spriječile zloupotrebe. Kina je kroz inicijativu “Pojas i put” u zemlje u razvoju pokušala plasirati ogroman novac i tamo gdje su investitori imali dobru regulativu, prilagođavali su se a tamo gdje su nailazili na sistem koji nema institucije i koji ne može da odgovori na sve izazove dešavale su se situacije da zemlje padaju u zamku duga. To je stvar na koju treba obratiti pažnju, smatraju u TI BiH odakle navode da su na ovakve situacije i ranije upozoravali.
– Bavili smo se izgradnjom autoputa Banja Luka – Prijedor a imamo i izgradnju pruge u Sarajevu. U oba projekta se radi o istoj kompaniji i oba se ugovora kriju, a kriju se uslovi pod kojima su dogovoreni poslovi i finansijski model, dodaje Traljić.
Podsjeća da su brojne zemlje uzimale kredite koje kasnije nisu mogle vraćati.
– Niko nije protiv investicija, to je sasvim jasno, ali je važno imati odgovornu vlast i moramo imati sistem u kojem će sve biti transparentno ali i da građani znaju pod kojim se uslovima zadužuju i pod kojim uslovima idemo u te projekte, jasan je Traljić.
Prema podacima Centralne banke BiH, Kinezi više ulažu u Republiku Srpsku nego u Federaciju BiH. Kineske investicije uglavnom se odnose na kredite koje kineske banke daju kineskim kompanijama za izgradnju cesta i elektrana.
BiH je od 2010. do 2022. od Kine dobila više od 2,44 milijarde dolara kredita za izgradnju autocesta, hidroelektrana, ulaganja u plinofikaciju i proizvodnju ugljena, navodi FIPA, naglašavajući da investicije i krediti drastično rastu nakon 2019. godine.
Više od 2,44 milijarde dolara BiH je uzela kao kredite od Kine za izgradnju auto-puteva, hidroelektrana, ulaganja u gasifikaciju i proizvodnju uglja. Podignuti kineski zajmovi pokrivaju period od 2010. do 2022. godine.
