Potpuno devastirano tokom rata, Bosansko Grahovo, ni skoro 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma vlast nema rješenja za mnoštvo problema. Jedan od njih posebno pogađa srednjoškolce i studente, a to je nepostojanje autobuskih stajališta u gradu i okolnim selima.
Piše: Stefan Pljevaljčić; Foto: Stefan Pljevaljčić
Kako se prisjećaju stariji mještani, prije rata su postojala proširenja na kojima se autobus mogao bezbjedno zaustaviti. Nažalost, ni tada stajališta nisu bila adekvatno označena, ali sad ona praktično ne postoje jer je sve zaraslo u korov. Prostor autobuske stanice je nakon rata privatizovan i na tom mjestu se sad nalazi benzinska pumpa. Autobus kroz sela više i ne prolazi, tako da su putnici primorani da dođu vlastitim prevozom do grada ili da plate nekoga da ih doveze.
Ali ni tu nije kraj problema jer putnici čekaju autobus na magistralnoj cesti, bez ikakvog obilježja i sigurnosti. Neki od prevoznika se zaustavljaju na pumpi ili u centru grada. Pored toga, nigdje ne postoje informacije o autobuskim linijama, ni na oglasnim tablama a ni na veb stranicama. Redovni putnici, kao i oni iz samog grada, već znaju kretanje autobusa jer se linije rijetko mijenjaju, a mnogi od njih pozovu radnike sa benzinske pumpe kako bi provjerili autobuske linije. Najveći problem imaju ljudi sa sela i oni koji rijetko putuju jer ne znaju da li je došlo do nekih promjena u kretanju autobusa ili jednostavno na selu nemaju dovoljno dobar signal za telefonski poziv.
Jedna od većih posljedica ovog problema je ta što mnogi potencijalni putnici koriste svoj lični automobil ili plate nekoga da ih odveze, što mnogima pravi velik dodatni trošak. To stvara problem i prevoznicima jer se često desi da autobus bude skoro prazan. Najveće posljedice trpe srednjoškolci koji se u lošim vremenskim uslovima smrznu i pokisnu, što se odražava na zdravlje, izostanke u školi ili boravka u školi u mokroj odjeći.
„Svjestan sam velikih problema sa kojima se susreću naši srednjoškolci i omladina koja kreće na studije u Banjaluku, kojima je to jedini način da se domognu velikih gradova“, rekao je Aleksa Vidović, nekadašnji student koji je iskusio razne probleme prevoza i rado ih se prisjetio u nadi da će se oni riješiti za nove generacije.
Navodi, da je najveći problem bio kada su loši vremenski uslovi, pa su morali ulaziti u obližnje ugostiteljske objekte. Kad bi vidjeli autobus koji se zaustavlja nasred ulice, istrčavali bi vani.
Nažalost, taj problem postoji i danas. Kada je sunčano može da se sačeka i vani, ali čim krene lošije vrijeme tad kreću i problemi. Pored toga objasnio je i problem sigurnosti putnika jer autobus kada se zaustavi nasred ulice ostali učesnici saobraćaja moraju da ga obilaze, a putnici izlaze direktno na cestu pred druga vozila. On misli da lokalne vlasti to smatraju perifernim problemom tj. ne vide ga kao problem.
Studentkinja Dejana Damjanović objašnjava da je putovanje autobusima iz Bosanskog Grahova jako teško, ali ne zbog stanja vozila već zbog nedostatka adekvatnog mjesta da se autobus sačeka. Uz to, problem je i sigurnost jer se autobus zaustavlja pored benzinske pumpe, gdje je saobraćaj stalno aktivan i nema nikakve naznake da bi tu trebalo biti autobusko stajalište. Pored toga, nema nikakvih informacija o autobuskim linijama. Smatra da bi trebalo da postoji neka internet stranica kojoj bi svi imali pristup i gdje bi svi mogli pronaći informacije o autobuskim linijama i kontaktima prevoznika.
„Nažalost, vlast to ne vidi kao problem i oni se uvijek baziraju na neke veće probleme kojih realno ima, ali ja bih voljela kada bi vlast obratila pažnju na ideje mladih ljudi koji planiraju tu da nastave svoj život. Trebalo bi da se pruži prilika da se taj život poboljša čak i malim stvarima“, ispričala je Dejana.
Kako govore Aleksa i Dejana, tokom jakih zima se dešavalo da autobus kasni ili uopšte ne stigne. S obzirom na to da se radi o infrastrukturnom problemu grada na koji stanovnici ne mogu previše uticati, naši sagovornici se nadaju da će vlasti uvidjeti problem te mu posvetiti pažnju.