Ljubav prema plesu, uz brojne nagrade i priznanja, mnogim mladim talentima donosi neprocjenjivo iskustvo i nezaboravne trenutke. No, postoje i brojni izazovi s kojima se susreću, među kojima je najčešći nedostatak financijske potpore. Mlade plesače, njihove obitelji i trenere često prati borba za osiguranje sredstava za natjecanja i potrebnu opremu, a upravo tu lokalne vlasti mogu odigrati važnu ulogu i pružiti im potporu.
Tekst i fotografije: Jelena Gavranić
Lara Zahirović je trenerica plesa u plesnom klubu LDF Jajce već 16 godina.
„Plesni klub LDF Jajce je podružnica plesnog kluba LDF iz Viteza, na čelu sa Dejanom Brkićem. Ja sam kao dijete išla kod njega na ples, to su bili moji neki počeci. Znači, ples je moja prva ljubav. Trenutno u klubu imam negdje oko 30-40 članova, sa plesnim fitnesom. Članarina, kako za fitnes tako i za ples iznosi 25 KM“, govori ona.
Djeca najčešće biraju trenirati moderne plesove, kao što su ‘street dance’ i ‘show dance’. Fitnes se bazira na nekim osnovnim plesnim pokretima uz korištenje rekvizita po potrebi, poput utega, ili traka za vježbanje. Lara je ranije vodila i satove latino plesa, pri čemu je ostvarivala dobre rezultate sa svojim natjecateljima. Međutim, zbog odlaska pojedinih članova na studij i preseljenja, grupa se rasformirala.
„Evo išli smo na plesno takmičenje u martu ove godine u Dubrovnik, gdje je jedan od mojih latino parova ušao u galu top deset. Gala top deset je deset najboljih koreografija sa čitavog takmičenja, gdje onda parovi opet plešu pa se izabiru tri najbolje koreografije. U top tri nisu ušli, ali za mene je veliki uspjeh i ovo“, govori Lara.
Mladi članovi kluba s Larom idu na mnoga natjecanja, a njihov trud i predanost najbolje potvrđuju brojne medalje i pehari s kojima se vraćaju u Jajce. Nažalost, zbog nedostatka financijske podrške, ponekad su spriječeni sudjelovati na ključnim plesnim događajima.
„Nije da se hvalimo, kad god se vratimo sa nekog takmičenja, vratimo se bar sa dvije, tri zlatne medalje. Evo moram reći, naprimjer, 2017. godine išli smo na plesno takmičenje u Zagreb, gdje se jedna od mojih grupa kvalificirala na svjetsko plesno takmičenje, koja se trebalo održati u Rimu. Međutim, zbog nedostatka financija mi nismo mogli otići. Ja sam išla u općinu da tražim pomoć. Bio je kraj godine, rekli su da nisu planirali da se sad takva financijska sredstva izdvajaju iz budžeta. Moj odgovor je bio da ni ja nisam planirala da se djeca kvalificiraju na svjetsko prvenstvo. Djeca su dobro plesala. Tražila sam financijsku pomoć od firmi, privatnika. Nisam skupila ni 200 KM“, prisjeća se.
LDF je samofinancirajući plesni klub, nije u Sportskom savezu općine Jajce, pa im je od velikog značaja bilo kakav vjetar u leđa.
„Uglavnom roditelji sve plaćaju. Putovanja, rekvizite, smještaje. A put nam najviše iziskuje. Prošle godine je trebalo da idemo na takmičenje u Tursku. Tražili smo pomoć financijsku, prvi koji su nam se odazvali su bili “Srcem za Jajce”, napravili su akciju gdje je skupljen jedan dio novca. Znači, meni ne treba da mi pokriješ sve troškove. Ali bar jedan dio, pogotovo za djecu gdje ih ima dvoje, troje u porodici. Nažalost, Tursku je pogodio zemljotres. Nismo otišli na natjecanje, ali te novce smo onda iskoristili na drugom dijelu. Otišli smo na plesno takmičenje u Zagreb, gdje smo noćili, djeci se platio u smještaj. Pa smo nakon toga išli u Beograd, gdje smo, također, noćili. Tad se djeci pokrilo, čini mi se, 70 posto troškova puta“ objašnjava Lara.
Slično razmišlja i Dragica Gilić, majka devetogodišnje Leone, koja već četiri godine trenira ples u klubu. Dragica je velika potpora svojoj kćeri, bilo da je riječ o redovnim treninzima ili sudjelovanju na plesnim natjecanjima, te ističe važnost financijske potpore koja bi mladim plesačima omogućila ostvarenje njihovih punih potencijala.
„Ja, kao majka, sam jedino mogla da je podržim i nije mi problem ništa, da je odvedem na trening, vratim, da je pratim na natjecanjima, naravno. Za mene je to isto uspjeh kao i za njih. Nama je potrebna podrška lokalne vlasti u svemu. Osobito kada djeca idu na natjecanje, jer naša djeca se vrate sa pregršt medalja. Oni nisu otišli niti na jedno natjecanje da nisu osvojili neko mjesto, odnosno, najčešće su to prva i druga mjesta, da se razumijemo. Oni su ponos, ne samo nas roditelja, trenerice, oni su ponosni cijeloga grada Jajca. S te strane mi nije jasno da nemamo veću podršku. Najviše u principu ta financijska pomoć kod guranja natjecanja. Bile bi od značaja i donacije, na primjer kostimi, neke trenerke, bilo što, ima tu raznih načina“, pojašnjava ona.
Plesna odjeća i kostimi predstavljaju velike troškove pa se članovi kluba uz trenericu snalaze na razne načine kako bi na natjecanjima osim svojom plesnom koreografijom, oduševili i jedinstvenim kostimima.
„Mi smo napravili LDF garderober, gdje na početku, kad se djeca upišu, popune jedan upitnik i na prvoj članarini dalju 15 KM za garderober, što pokriva čitavu sezonu. Od tih para se kupuje odjeća. Ove sezone, kad svi poplaćaju, kupi se jedan dio odjeće ili nešto što zatreba. Svake godine isto. Tako da smo mi skupili pozamašnu količinu odjeće i možemo mijenjati te haljinice. Mi i šijemo sami. Na primjer, latino haljine su skupe, polovna se ne može naći ispod 200, 300 KM. Ja sam imala sreću. Ana Davidović, koja je kod mene na plesu je dosta kreativna djevojka. Ona zna šiti, tako da nam je ona radila neke latino haljinice. Plesne cipele imali smo u klubu. Jedne su plesne cipele moje, a druge sam posudila. Jer plesne cipele su 100 maraka, najmanje“, priznaje ona.
Po pitanju izazova s kojima se članovi kluba susreću i podrške od strane lokalne vlasti, slaže se i Ivan Radovac, bivši član koji je prekinuo treninge u Jajcu zbog odlaska na studij.
„Bavim se plesom četiri godine. Iskreno uvijek mi se sviđao ples pa sam se upisao te smo počeli latino sekciju. Išao sam na natjecanja svaki mjesec po jednom ili svaka dva mjeseca. Financijski je zahtjevno prilikom natjecanja jer karte, smještaj i sve plaćamo mi i ples se nažalost ne smatra sportom, tako da neke stalne financijske pomoći nemamo. Što se tiče pomoći od općine, bila bi korisna podrška za nabavke haljina za plesne partnerice, plaćanje prijevoza itd. Muške odore nisu toliko upečatljive, jednostavnije su, košulja i hlače, dok partnerice moraju da se pokažu, da haljine budu raskošne. Tako da, bilo kakva pomoć je dobra i olakšava puno roditeljima koji to sve plaćaju, kao i plesačima da ne brinu oko financija“, zaključuje Ivan.