U svijetu koji njeguje sistem koji često zakazuje tamo gdje je najpotrebnije, kao što je podrška mladima koji napuštaju institucionalne oblike smještaja, postoje mali, tihi sistemi nade. Udruženje „Iuventus” iz Sarajeva je jedno od takvih mjesta, a osnovali su ga mladi koji su odrasli u domovima za djecu bez roditeljskog staranja, s namjerom da podrže mlađe generacije u pripremi za samostalan život nakon izlaska iz doma.
Tekst: Ivana Subotić; Foto: Amel Uzunović – Fotobaza.ba
Tridesetak mladih ljudi uzrasta od 16 do 30 godina, već pet godina aktivno radi na osnaživanju drugih mladih kroz razne edukativne i kreativne programe. Oni uče kako da razviju praktične vještine neophodne za samostalan život poput upravljanja finansijama, kuvanja, plaćanja računa, organizacije svakodnevnih obaveza i komunikacije sa drugima. Takođe ih, kroz različite radionice, uče kako da napišu biografiju, predstave se i profesionalno ponašaju na razgovoru za posao. Na taj način mladi stiču znanje, samopouzdanje, osjećaj pripadnosti i sposobnost da preuzmu odgovornost za svoj život. Udruženje „Iuventus” predstavlja most između institucionalne zaštite i samostalnog života mladih ljudi.
Udruženje „Iuventus” je zapravo jedino udruženje u Bosni i Hercegovini koje su osnovali mladi iz sistema brige za mlade. Uz „Iuventus” mladi znaju da nisu sami i da imaju podršku na ovom važnom putu. U tom procesu im pomažu različiti partneri, među kojima su: Fondacija Muharem Berbić, „Bosana”, „Radius” DOO, Fondacija „Bosnian House Dubai”, „Caritas”, UNICEF, UNESCO, a najviše Udruženju doprinosi „Catholic Relief Services” (CRS).
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku i Federalnog zavoda za statistiku, tokom 2023. godine je u domovima za djecu bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini bilo smješteno 953 djeteta. Njih 78 je bilo smješteno u Domu „Rada Vranješević” u Banjaluci, dok se u Federaciji BiH radilo o čak 875 djece. U domovima u Federaciji BiH je tokom 2023. bilo smješteno 719 djece, a u SOS Dječjim selima, kojima rukovodi istoimena međunarodna humanitarna organizacija, 156 djece i mladih.
Sistemska podrška nakon izlaska iz domova često ne postoji ili je ograničena na nekoliko mjeseci. Bez emocionalne, finansijske i psihološke podrške, mladi ostaju izgubljeni u prelazu između djetinjstva i odraslog doba. Vođeni željom da budu promjena koju nisu imali, mladi iz udruženja „Iuventus” odlučili su da se sami bore za svoja prava. Jedan od ključnih pokretača udruženja jeste Bilal Kovačević, predsjednik Udruženja, danas student Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu i mladić koji je djetinjstvo proveo u Domu Bjelave u Sarajevu. Vrijedan, sposoban i izuzetno posvećen, Bilal je svojom energijom, inteligencijom i osjećajem za pravdu postao uzor mnogim mladima.
Uz Bilala, važnu ulogu ima i Saud Haljković, predsjednik Skupštine udruženja, koji je odrastao u Dječijem domu u Mostaru, i iz tog iskustva je izgradio snažan osjećaj solidarnosti i želju da drugima bude oslonac koji je i sam nekada tražio. Saud je danas student Nastavničkog fakulteta u Mostaru i licencirani fitnes trener. Zajedno sa drugim članovima udruženja i uz podršku partnera oni grade jedno drugačije okruženje u kome mladi nisu prepušteni sami sebi, već imaju prostor da rastu, griješe, uče i uspiju.
Bilal Kovačević je djetinjstvo proveo u kolektivnom smještaju Doma Bjelave u Sarajevu, gdje su djeca bila podjeljena u odjeljenja prema uzrastu. Sa 17 godina preselio se u Kuću za mlade, mali dom, koji mu je pružio više samostalnosti i podrške u prelasku ka odraslom dobu života. U Kući za mlade je bilo smješteno oko desetoro djece. Bilal iskustvo u Kući za mlade opisuje kao važno razdoblje osamostaljivanja. Tu je svakoga dana dolazio odgajatelj od 8 do 16 sati, pružajući im podršku i usmjeravanje. Nakon toga, mladi bi ostajali sami, preuzimajući brigu o sebi i svojim obavezama. Tamo su naučili da kuvaju, održavaju prostor i brinu o svakodnevnim obavezama. Ipak, ukazuje i na jednu prepreku s kojom su se suočavali u želji da preuzmu više odgovornosti.
„Po meni najbolja alternativa je bila Kuća za mlade, jer ti si sam svoj čovjek u neku ruku. Ta Kuća za mlade više ne postoji, pretvorena je u mali porodični dom. Kuća za mlade je najbolja, jer je stvarno spremala mlade za život, neće ti niko skuhati dok ti sam sebi ne skuhaš. Napuštanje doma je za sve nas trauma, jer se ti ne pripremaš za te stvari. Jedino što je meni tu bilo problematično su režije. Nisu nam dozvoljavali da mi plaćamo režije. Ja hoću da vidim gdje se plaćaju režije”, govori nam Bilal.
Ovaj detalj pokazuje koliko je važno da mladi budu uključeni u sve dijelove života mimo institucije, kroz konkretne zadatke koji ih pripremaju za samostalan život. Ove vještine su od izuzetne važnosti jer ih mladi teško mogu steći unutar samog doma, gdje su mnogi aspekti života unaprijed organizovani i olakšani. Nepoznavanje osnovnih zadataka poput upravljanja finansijama, plaćanja računa i preuzimanja odgovornosti za svakodnevne obaveze dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti, straha i anksioznosti kod mladih prilikom napuštanja doma. Ovo je i jedan od glavnih razloga zbog kojih je osnovano Udruženje – da pruži mladima priliku za razvoj ključnih životnih vještina i podršku u procesu osamostaljivanja, čime se umanjuju njihove poteškoće i strahovi pri izlasku iz institucionalnog smještaja.
I dalje, kao najveći problem u kolektivnim domovima, ističu manjak stručnog kadra. Pored velikih kolektivnih domova, postoje i mali porodični domovi, u kojima je veći broj zaposlenih, a broj djece ograničen i raznovrstan po uzrastu. Ti porodični domovi najviše liče na prave biološke porodice – u njima nije sve strogo određeno po tačno utvrđenom rasporedu, imaju slobodu, žive u lokalnoj zajednici, što pruža prirodnije okruženje za djecu. U malim porodičnim domovima djeca ostaju u istoj kući od dolaska pa do napuštanja doma, dok u dječjim domovima prelaze s jednog odjela na drugi, zavisno od starosne grupe, a sve aktivnosti su unaprijed određene. Stalna premještanja su psihički stresna za djecu i otežavaju osjećaj sigurnosti.
„U malim porodičnim domovima situacija je mnogo bolja. Djeca žive u lokalnoj zajednici, upoznaju više ljudi. Oni su upoznali cijelu lokalnu zajednicu, znaju komšiluk, stekli su društvo, stekli možda i bolje prijatelje. U malim porodičnim domovima su smještena djeca od pet pa do 18 godina, takav je miks, i to je zdravije za djecu, tako se i u biološkim porodicama živi. I uvijek je predrasuda bilo, šta god u školama da se desi – pa to su djeca iz doma. Zamislite sad kad se ne može reći da je dijete iz doma, jer je dijete iz lokalne zajednice, znaju ga svi”, rekao je Bilal o prednostima malih porodičnih domova.
U okviru doma Bjelave u Sarajevu danas postoje četiri mala porodična doma – dvije kuće i dva stana u kojima boravi 35 djece. U njima djeca žive u toploj, porodičnoj atmosferi, što im omogućava da odrastaju u sigurnom i podržavajućem okruženju koje gradi osjećaj zajedništva.
„Boravkom u malim porodičnim domovima nastoji se da se približi ambijent porodice, gdje borave u većini slučajeva biološki braća i sestre, koji zbog uzrasta u kolektivnom smještaju nisu mogli biti na istim odjeljenjima. Osoblje koje radi u malim porodičnim domovima ima puno više vremena da se posveti svakom djetetu ponaosob. Djeca i uposleni dogovaraju aktivnosti za taj dan, djeca se više uključuju u radne obaveze, što u konačnici znači osposobljavanje za samostalan život”, objasnila je Larisa Mahmutović, zaposlena u Domu Bjelave.
Gdje se kriju šanse?
Osim ograničenih mogućnosti za razvoj praktičnih vještina, mladi često ne znaju ni koje sve šanse za njih postoje. Mnogi nisu upoznati sa svojim pravima, ni sa načinima da pronađu i iskoriste prilike, prijave se za stipendije i pronađu svoj put u stvarnom svijetu. Bilal naglašava da djeci u domovima, dok su još dio sistema, ne nedostaje ništa u materijalnom smislu, imaju hranu, odjeću, školski pribor, putovanja. Oni smatraju da bi bilo korisnije podržati Udruženja koja rade s mladima nakon izlaska iz sistema, jer tada pomoć znači život.
„Djeca u domu imaju sve, a kad napuste instituciju onda nemaju ništa i tad nastaju puno veći problemi nego što iko očekuje. Svi misle da djeca u domu nemaju šta da jedu, da su prepuštena sama sebi, a evo mi smo odrasli u domu i znamo da imamo bolji život od neke djece iz bioloških porodica”, zaključio je.
Mladi iz domova žele da skinu teret stigme. Oni nisu za žaljenje, već za poštovanje. Kao i svi drugi mladi, sposobni su, vrijedni, pametni i talentovani, a potrebna im je samo podrška u važnim životnim koracima. Etiketiranjem mladih kao „problematičnih” otežava im se put ka uspjehu i uskraćuje prilika da izraze svoj puni potencijal.
„Ono što mi u našem udruženju ne želimo i ne damo je da nas iko sažaljeva. Mi smo svi sposobni, kako radno tako i u svakom drugom smislu, ali nam je potrebna pomoć oko zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja. Ne možemo mi sami te stvari preko noći riješiti”, naglasio je Bilal.
Današnji aktivizam i posvećenost mladih okupljenih u „Iuventusu” ne bi bio moguć bez temelja koji su stekli upravo kroz odrastanje u domu, zahvaljujući zaposlenima koji su im, uprkos izazovima sistema, pružili podršku, vjerovali u njih, usmjeravali ih i izveli na pravi put.
„Zahvaljujući njima izašli smo na pravi put. Oni su nama uvijek vjetar u leđa pa i kad izađemo iz Doma”, rekao je Bilal o zaposlenima u domu Bjelave.
Pored podrške koju dobijaju od zaposlenih u domu, ključna je podrška od strane institucija koje treba da donesu zakone i propise usmjerene baš na njihovu zaštitu i podršku. Neophodno je da se tranzicija u odraslo doba tretira kao faza koja zahtjeva dodatnu pomoć i podršku. Cilj „Iuventusa” je da se kroz pravne okvire i politike obezbjedi trajna i konkretna pomoć, koja podrazumijeva psihosocijalnu pomoć, mentorstvo, jačanje samopouzdanja i razvoj socijalnih vještina, pomoć pri pronalaženju posla i stambenom zbrinjavanju. Samo na taj način mogu da se unaprijede uslovi i prava korisnika doma prilikom njihove tranzicije ka samostalnom životu.
Posao i stan konstantna briga
Kada mladi napuštaju sistem brige, pred njima se otvara svijet pun nepoznanica. Za njih praktično ne postoji adekvatno zakonsko rješenje koji bi im pružilo zaštitu i podršku, pa su često prepušteni sami sebi. Podrška nakon izlaska iz sistema zavisi od kantonalnih propisa i lokalnih budžeta. Time što im pruža dom i zaštitu dok su mali, a zatim ih po izlasku iz sistema ostavlja bez adekvatne pomoći, sistem ih prepušta neizvjesnosti i riziku. Nisu svi dovoljno snažni i spremni da sami savladaju sve prepreke koje donosi život van institucija. Kako ističe Saud, oni koji uspiju sami da se snađu i da ne zalutaju, čine tek mali, gotovo zanemarljiv procenat. Stambeno pitanje i zapošljavanje postaju ključni izazovi za mlade nakon izlaska iz sistema.
„Najveći izazov je doći do donosioca odluka. A najveći uspjeh, po meni, je što smo na neki način probudili svijest ljudi o našim potrebama, jer većina ljudi nisu uopšte ni radili na potrebama mladih iz alternativne brige. Kad smo mi formirali Udruženje, u tom momentu je i CRS čuo za nas, čuo našu priču, i onda su se oni pokrenuli da rade projekat po pitanju nas. To je nekako, po meni, najveći uspjeh, da smo mi pokrenuli druge da se bore za nas uz na”, zaključio je Bilal.
Udruženje aktivno zagovara sistemska rješenja, kako bi im olakšalo prelaz ka odraslom dobu, uključujući i odgovarajuću sistemsku podršku tokom daljeg školovanja. Prava i mogućnosti za mlade iz sistema brige nisu jednaka. Podrška koju dobijaju zavisi od mjesta u kojem žive, uslovi se razlikuju od kantona do kantona.
Veliku podršku Udruženju pruža Dom za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave u Sarajevu, a trenutno sarađuju i sa domovima u Tuzli i Mostaru. U narednom periodu planiraju da prošire saradnju na svih šest domova u Bosni i Hercegovini. Pokrenuli su projekat psihologa – stručna pomoć za mlade koji napuštaju sistem, pružaju mentorsku podršku, organizuju treninge za mlade koji napuštaju sistem alternativne brige, program mira za mlade u Federaciji BiH, kao i radionice usmjerene na razvoj životnih vještina, zapošljavanje i samostalni život. Kroz ove aktivnosti mladi stiču praktična znanja, ali i samopouzdanje i osjećaj sigurnosti, znajući da imaju kome da se obrate kada naiđu na prepreke.
„Ovo udruženje je bukvalno spas. Spas za mlade i budućnost mladih u dječjem domu i alternativnim brigama zato što smo nekako probudili javnost i dali smo da se čuje za nas”, rekao je Saud.
Vodič za samostalan život
Posebno su ponosni na Informator, vodič za mlade koji su kreirali u okviru kampanje „Gdje izlaziš?” S 0bzirom na to da su mnogi mladi nakon izlaska iz sistema često zbunjeni i ne snalaze se u osnovnim životnim situacijama, kao što su plaćanje računa i izdavanje dokumenata, ovaj vodič im pruža korisne informacije koje su im neophodne kako bi hrabro zakoračili u samostalan život. Informator obuhvata važne oblasti poput zdravstva, obrazovanja, stanovanja i ostale bitne segmente neophodne za samostalan život. Trenutno je izrađen samo za Kanton Sarajevo, a u planu im je da se u narednom periodu izradi Informator i za ostale kantone Federacije BiH. Ističu da bi voljeli uspostaviti saradnju i sa Republikom Srpskom, kako bi se publikacija pripremila i za mlade u ovom entitetu.
„Informator je nastao iz prostog razloga, kad mlade osobe izađu iz institucije prvo zovu i traže pomoć, gdje platiti struju, gdje izvaditi ličnu kartu. I onda smo mi prije nego što smo ijedan projekat pokrenuli, pričali sa CRS-om i u saradnji sa njima napravili Informator. On nije samo za djecu iz alternativne brige, nego je za svu populaciju ljudi, od izlaska iz institucije do penzionera. I penzioneri nekad neke stvari trebaju. Plan nam je da najviše fokusa stavimo na Informator, jer tu je obrađena i priprema za intervju za posao, šta treba obući, kako treba izgledati, koja će pitanja biti otprilike”, objasnio je Bilal.
KORAK
Saradnja CRS-a i „Iuventusa” je započela 2023. godine, kroz projekat KORAK – Kreiranje odgovarajućih rješenja za aktivnu podršku mladima iz brige. Ovaj projekat je usmjeren na dugoročno i sistemsko osnaživanje mladih koji se pripremaju za izlazak iz institucija ili su ih već napustili. Kroz projekat nastoje da uspostave saradnju između nadležnih ministarstava, centara za socijalni rad, domova za djecu bez roditeljskog staranja, lokalnih zajednica, službi za zapošljavanje i nevladinih organizacija, kako bi zajednički doprinijeli poboljšanju uslova za osamostaljenje mladih koji izlaze iz sistema brige.
„Kada je CRS 2023. godine, pokrenuo projekat KORAK nastojali smo da se povežemo sa svim relevantnim akterima u oblasti zaštite djece i mladih iz sistema alternativne brige. Budući da je ‘Iuventus’ jedino udruženje koje su osnovali mladi iz sistema brige, prirodno je da smo počeli sarađivati sa njima. Aktivnosti projekta KORAK usmjerene su na stvaranje što boljih preduslova za uspješno osamostaljenje mladih, kako bi postali vrijedni i odgovorni članovi našeg društva”, naglasila je Đenana Mekić, menadžerica Projekta KORAK.
Direktno pomažu rad Udruženja kroz zagovaranje za donošenje sistemskih rješenja i edukaciju profesionalaca koji rade sa djecom bez roditeljskog staranja, ali i pružajući direktnu podršku mladima koja uključuje pomoć pri opremanju stanova, finansiranje vozačkih ispita, organizovanje različitih radionica za pisanje CV-a i motivacionog pisma, upravljanje finansijama, zapošljavanje, mentorstvo i uvezivanje sa drugim organizacijama, donatorima, institucijama i upućivanje na prilike da ostvare nova partnerstva ili apliciraju za sredstva.
Zajedno su radili na izradi programa mjera podrške u svim kantonima Federacije BiH u četiri ključna segmenta – psihosocijalna priprema i mentorstvo, stambeno zbrinjavanje, jačanje vještina zapošljavanja i životnih vještina i podrška nakon izlaska iz sistema. Članovi „Iuventusa” uključeni su u radne grupe za kreiranje mjera podrške u Mostaru, Sarajevu i Tuzli, gdje zajedno sa predstavnicima ministarstava i centara za socijalni rad učestvuju u donošenju rješenja i aktivno doprinose diskusijama na okruglim stolovima. Dokument je kreiran u svim kantonima i biće upućen na usvajanje, dok je u Unsko-sanskom kantonu već usvojen.
„Njihov doprinos bio je od velikog značaja. Posebno značajno je što su članovi Udruženja bili aktivni sudionici okruglih stolova na kojima su govorili o potrebama mladih iz njihovog ugla, problemima s kojim se susreću na nimalo lakom putu osamostaljenja. Njihova izlaganja su, u stvari, bila najveća potvrda da su potrebna sistemska rješenja, a kreirani programi mjera podrške su jedan od mogućih pravaca za sistemska rješenja”, objasnila je Đenana Mekić.
Model programa mjera je dokazano uspješan, prenosiv je i lako se može prilagoditi drugim zajednicama, kada se ukaže prilika i politička volja. Ističu da bi voljeli da ovaj model zaživi i u Republioci Srpskoj, ali da to nije moguće bez institucionalne podrške.
CRS posjeduje strukturu, iskustvo i međunarodnu podršku, ali upravo „Iuventus” unosi srce u ovu saradnju. Osim što svojim zalaganjem doprinosi mladima pri pronalaženju zaposlenja i nabavci opreme za samozaposlenje, CRS takođe, kroz saradnju sa lokalnim vlastima i stavljanjem ove teme u fokus kroz medije i zagovaranje, omogućio je da gradovi Mostar i Goražde obezbjede prve stanove, Kanton Sarajevo je po prvi put objavio poziv za zapošljavanje mladih iz sistema brige, dok će u Unsko-sanskom kantonu resorno Ministarstvo potpisati sporazum sa Zavodom za zapošljavanje o kreiranju ovakvih poziva za mlade. Kroz zajedničke napore „Iuventusa” i CRS-a, desetine mladih dobilo je šansu za novi početak. Dvije djevojke, sestre bliznakinje, iz dječjeg doma u Sarajevu, pronašle su posao i dobile stan na korištenje od opštine, a CRS je pomogao u renoviranju i opremanju. Danas žive samostalno i obezbjeđuju svoju egzistenciju. Uz pomoć CRS-a Grad Mostar je ustupio dva stana za dvije mlade osobe koje uskoro napuštaju dječji dom, a CRS pomaže u opremanju i renoviranju kako bi započeli samostalan život.
„Mnoštvo je tih manjih ili većih intervencija koje napravimo, ali koje ne ističemo toliko u svom radu, jer smatramo da ova individualna ad hoc rješenja ne mogu dugoročno doprinijeti poboljšanju statusa mladih koji izlaze iz brige, već je potrebno da se to riješi na sistemski način. A može se riješiti! Jer njih je jako malo – u prosjeku godišnje iz sistema izlazi pedesetak mladih ljudi na području FBiH i Brčko distrikta i već postoje brojni programi i mogućnosti za sve ove potrebe koje smo navodili, ali jednostavno do sada nisu bile usmjerene prema ovoj kategoriji”, istakla je Đenana.
Bilal i Saud pokazuju da mladost bez podrške nije sloboda, već rizik. Njihove priče su podsjetnik da sistemska briga ne smije prestajati na dan punoljetstva. Potrebne su politike, programi i ljudi koji ostaju i nakon što se vrata doma zatvore.