U dvorištu livanjske Gimnazije već četiri godine tiho kuca srce zajedništva, nazvano „Hladnjak dobrote”. Mala kućica sa policama i hladnjakom, u koju građani i učenici svakodnevno ostavljaju hranu za one koji je nemaju, dok oni u potrebi mogu uzeti ono što im treba. Tiho, dostajanstveno s vjerom u ljudsku dobrotu.
Tekst i fotografije: Lejla Ćirić
U prostorijama Srednje škole Gimnazija Livno, 2021. godine, rodila se neuobičajena ideja za ovaj kraj. Nekoliko djelatnika škole, predvođenih ravnateljicom i pedagoginjom, osmislilo je humanitarni projekt namijenjen stanovnicima u potrebi, koji je prerastao u sistem koji je živ i danas.
„Ne pamtim točno kada sam gledala dokumentarac o Hladnjaku dobrote u Sarajevu, ali realizacija nije bila uspješna. Hladnjak kao električni uređaj je bio postavljen pored pijace u Sarajevu, zavezan lancima, ali koliko se sjećam, to nešto nije funkcioniralo kako treba”, govori Sanela Popović, ravateljica livanjske gimnazije već jedanaestu godinu.
Zajedničkim prijedlozima osmislili su skromnu, ali posebnu kućicu od plastike, stakla i lima, u kojoj su s jedne strane police, a s druge hladnjak. Smještena uz zgradu gimnazije, kućica je nastala zahvaljujući donacijama i dobroj volji ljudi koji su vjerovali u ideju.
„Ništa nije bilo plaćeno, čak ni priključak na struju. Firma „Binvest” iz Posušja je, nakon samo jednog našeg poziva, odmah donirala i dovezla hladnjak. Nismo morali ništa posebno objašnjavati, samo smo rekli da se radi o humanitarnom projektu, da ćemo prikupljati hranu, stavljati je u hladnjak, a iz njega će uzimati oni kojima je najpotrebnija”, objašanjava Sanela Popović.
Jednako su reagirali i svi ostali donatori, bez potrebe da ih se posebno ističe ili podsjeća. U priču su se, vođeni istim osjećajem solidarnosti, uključile i firme iz okolnih gradova: „Alfa Plast”, „Limgra Jurić” i „ My Lovely Bag” iz Tomislavgrada i „Leda” iz Širokog Brijega.
„Pomogli su nam i ‘LI-Tehnika’, ‘Elektro Krezo’, ‘Grafos’ iz Livna. Voljela bih posebno spomenuti ‘LI-PEK’ Livno, našu gradsku pekaru, koja već nekoliko godina svako jutro donosi viškove kruha i stavljaju ih u kućicu. Tu je i ‘B Krug’ Livno, koji je gotovo u potpunosti konstruisao kućicu i postavio stakla na njenom pročelju”, opisuje ona, ističući njihov veliki doprinos.
Ovaj tekst su finansirali čitaoci eTrafike kroz mjesečne pretplate na servisu Patreon. Hvala vam što omogućavate da nastavimo svoj rad na terenu! Ako i vi želite da podržite stvaranje ovakvih priča, kliknite ovdje.
Ovaj put hladnjak nije samo elektronski uređaj. Umjesto hlađenja, pokazao je ljudsku toplinu i empatiju u svome punom kapacictetu.
„Pokrenuta je tiha potpora onima kojima je potrebna, što je za nas iznimno važno, osobito za naše učenike. Pokušavamo ih učiti da gledaju svijet oko sebe realno, nije ni sve ni ružičasto, ni savršeno, ali postoje problemi koji se mogu riješiti i koje mi možemo riješiti. Ne čekati da netko drugi riješi problem. Naravno, lošu ekonomsku situaciju određenih obitelji ili pojedinaca ne možemo riješiti time što stavljamo hranu, ali mogućnost da na taj dan dođu do prehrambenih proizvoda i nitko ne ostane gladan, svakako postoji”, govori Sanela za eTrafiku.
U lokalnim tržnim centrima Pavić, Ivanović i Konzum, od početka stoje košare dobrote, kutije gdje svako može ostaviti svoje donacije. Za kućni proračun prosječne porodice neće biti previše odvojiti jedan proizvod, koji nekome može postati jedini obrok u danu.
„To je dobro djelo i dobar potez, ali kako vidim, odaziv nije baš velik. Ima dobrih ljudi, onih koji znaju što znači nemati, oni najčešće i ostavljaju stvari. No s obzirom na broj kupaca u trgovini, to još uvijek nije postala navika i moglo bi biti bolje”, kaže Antonija Krstanović, uposlenica TC Ivanović.
Uz košare dobrote, najveći dio „Hladnjaka dobrote” pune učenici. Kada košare ostanu prazne, Vijeće učenika organizira akcije prikupljanja prehrambrenih proizvoda ili novca, koliko ko može i želi, kako bi nadopunili zalihe namirnica.
„Kada skupimo novac, odem s nekoliko učenika u kupovinu onoga što nam nedostaje. Ponekad se dogodi da nekog proizvoda imamo previše, dok za osnovu većine obroka, primjerice ulja, nemamo dovoljno”, objašnjava pedagoginja Marija Vukadin, ističući da se na sve obraća pažnja.
Najveći teret ipak je na učenicima i djelatnicima škole. Prošle godine, livanjski gimnazijalci pekli su palačinke i kokice na trgu, a sav prihod usmjeren je za „Hladnjak dobrote”. Uprava škole podržala je njihovu inicijativu kupovinom uređaja za pripremu palačinki, kako bi i naredne generacije mogle osjetiti vrijednost zajedništva. Kada izađu na trg, veliki broj Livnjaka dođe na doručak, pa svi zajedno na taj način pomažu da „Hladnjak dobrote” funkcionira tijekom cijele godine.
„U cijelu ovu priču nastojimo uključiti i mlađe generacije. Učenici osnovnih škola dolaze sa velikim donacijama za ‘Dane kruha’, ali i odvojeno, razrednici prikupe novac, zatim zajedno sa djecom odlaze u tržni centar i kupe ono što nam treba. Kroz nastavu predmeta priroda i društvo, objašnjavaju djeci što znači humanitarno djelovati, a potom im predstave naš hladnjak i njima se to svidi. U priču su uključene i seoske škole, ne samo one velike u gradu, kojima posjeta našem hladnjaku predstavlja cijelodnevni izlet”, dodaje pedagoginja.
Trenutno je aktivna sekcija „Hladnjaka dobrote”, koja broji 65 učenika. Na početku godine naprave raspored po kojem svaki član sekcije nekoliko dana brine o punjenju hladnjaka. Hrana je u skladištu raspoređena prema roku trajanja, a o svakom proizvodu vodi se evidencija. Hladnjak se puni dva puta dnevno, svakim radnim danom ujutro, kada učenici prvi put dolaze u školu i popodne prije nego što odlaze kući. Tijekom školskih praznika hladnjak puni ravnateljica.
„Jako su odgovorni i nismo imali nikakvih problema. Ključ skladišta je uvijek prema popisu putovao do sljedećeg učenika za naredni tjedan, nikad se nije izgubio, učenici nikada nisu preskočili svoju obvezu, tako da zaista nemamo problema ni s motivacijom učenika ni s njihovim izvršavanjem zadataka”, opisuje Marija Vukadin, dodajući da pri tome vode računa da nijedan proizvod ne propadne, već stigne do onih kojima je namijenjen.
Najbolji dokaz da je nivo empatije podignut na viši nivo vidljiv je u svakodnevnom načinu na koji se puni „Hladnjak dobrote”.
„Posebno sam ponosna kad vidim da građani donesu dio hrane koju imaju, uredno zapakiranu i zdravu, onakvu kakvu bi dali svojim ukućanima. Ovo je način da se osvijestimo i pokažemo srce koje ljudi ovih krajeva imaju, samo im treba pružiti priliku da to učine”, značajno dodaje ravnateljica.
Briga o onima kojima je pomoć potrebna ne završava samo na pojedincima, već uključuje i institucije koje svakodnevno djeluju u tom smijeru. Centar za socijalnu skrb Livno pruža pomoć osobama u stanju socijalne potrebe putem materijalne pomoći, paketa, novčane pomoći (stalne i jednokratne), pomoći za ogrjev, te suradnjom kroz humanitarne projekte u lokalnoj zajednici. Iza svake ovakve inicijative stoje ljudi koji vjeruju da male geste mogu učiniti veliku razliku.
„Hranu nosim redovno, ne treba mi poseban povod, uvjerila sam se kojom brzinom hrana nestane i koliko naše malo nekom znači. Za cijeli grad ‘Hladnjak dobrote’ ima ogromnu važnost, ali mislim da je vrlo malo ljudi upoznato sa njim. Imala bih jednu malu sugestiju, da se postave po selima plakati da ‘Hladnjak dobrote’ postoji, kako bi svi koji imaju višak hrane ili kućanskih potrepština znali da to mogu donijeti kod Gimnazije”, govori građanka Alma Čitak.
Ljudi iz sela možda nisu najbolje upoznati s načinom funkcionisanja ovog humanoga projekta, no oni kojima je hladnjak daleko, a nemaju, nisu zaboravljeni. Hladnjak dobrote je nadograđen i jednom mjesečno postaje – putujući.
„Postoje ljudi koji ne mogu doći do hladnjaka, pa mi nosimo pakete na njihove kućne adrese. Pitali smo učenike da nam kažu, znaju li oni u svom okruženju koje obitelji su u potrebi, a nekoliko puta smo putem Radio Livna uputili pozive, besplatno, da nam se jave osobe, ili njihovi susjedi, kojima je možda potrebna pomoć”, priča Sanela.
Nikada ne otkrivaju identitet osoba kojima dostavljaju pomoć, niti ih fotografišu, a svaki mjesec redovno šalju najmanje četiri paketa na četiri različite adrese.
„Imamo osobu kojoj ne znamo ni ime, znamo samo da je jedan građanin nazvao i rekao da postoji osoba u potrebi, pa mi mjesečno odnesemo paket u jednu trgovinu, odakle se dalje distribuira tamo gdje treba. Kad humanitarno djelujete morate biti lišeni nepovjerenja, ako pomažete, pomažite bez zadrške”, dodaje ravnateljica, naglašavajući važnost povjerenja.
Ljudima u potrebi i neimaštini često je teško pokucati na tuđa vrata i to je iskustvo koje mnogi razumiju. Posebna vrijednost „Hladnjaka dobrote” leži u tome što je smješten na skrovitom mjestu, pažljivo odabranom kako bi korisnici mogli uzeti proizvode bez osjećaja nelagode. Od početne vizije do realizacije misije, projekt nije naišao na veće prepreke.
„Očekivali smo prepreke, poput situacija da jedna osoba uzme sve ono što je u hladnjaku u tom trenutku, ali naš pristup je prvo djelovati na svijest, a ne postavljati zabrane. Nažalost, ponekad se ta neimaština pretvori u osjećaj ravnodušnosti za onog drugog koji nema, ali takvi su slučajevi rijetki i znamo da ih možemo riješiti”, dodaje ravnateljica, koja ističe kako oni unutar kolektiva imaju funkcionalnu saradnju, pa sve riješe zajedno.
Kada se djeluje humanitarno, prepreke treba dav se rješavaju tiho i u pozadini, ne smiju biti razlog prekida projekta. Na prvom mjestu uvijek ostaju privatnost i dostojanstvo osoba, zbog kojih „Hladnjak dobrote” i dalje postoji.
„Četiri godine hladnjak u dvorištu stoji, nema packe na sebi. Sve je otvoreno, priključena struja, a omladina koja sjedi na stepenicama ispred škole može ohladiti piće preko ljeta. Ljudi ga paze, pazi ga Bog, što pokazuje da je dobro humanitarno djelovati. Dobro je raditi za dobro”, Sanela dodaje i pojašnjava sa osmijehom.
Centar za socijalnu skrb Livno je upoznat sa radom „Hladnjaka dobrote” i smatraju da je inicijativa mladih za svaku pohvalu. U 2025. godini, Centar za socijalnu skrb Livno pružio je stalnu novčanu pomoć za 106 korisnika, a 208 osoba dobilo jednokratnu pomoć za hranu, lijekove i školski pribor. Iza ovih brojki kriju se stvarne potrebe i ljudske priče.
„Za proširenje prava i poboljšanje standarda najugroženijih kategorija građana, potrebno je poboljšati zakonsku regulativu i povećati izdvajanja u korist sustava socijalne zaštite. Za provođenje navedenog, nužno je jačanje gospodarskog sektora, zapošljavanje ranjivih skupina, osobito osoba s invaliditetom, te poboljšanje materijalnog položaja umirovljenika”, izjavljuje za eTrafiku ravnateljica Centra Marija Maganjić.
Svaka mala gesta zajednice može nekome promijeniti dan i pružiti sigurnost da neće biti gladan, a „Hladnjak dobrote” pokazuje da humanost i solidarnost u Livnu nisu samo riječi, nego djela onih čija srca osjete tuđu tugu. Zahvaljući Saneli i Mariji, „Hladnjak dobrote” prerastao je u sistem koji će, uz malo volje i empatije, trajati i nakon njih.