Od rođenja na čekanju: Mjesto u vrtiću se dobija tek pred polazak u školu

Broj djece koja su uključena u predškolsko obrazovanje u BiH i dalje je veoma nizak. Iako podaci pokazuju da raste broj djece koja pohađaju vrtiće, on je i dalje značajno ispod prosjeka zemalja Evropske unije. Prema najnovijim podacima, malo manje od 13 odsto djece uzrasta od nula do dvije godine boravi u vrtićima, te oko 43 odsto djece uzrasta od tri do pet godina. 

Piše: Snježana Aničić Petković; Naslovna fotografija: Ajdin Kamber – Fotobaza.ba

Veliki problem predstavljaju i duge liste čekanja, a neki mališani svoje mjesto ne dočekaju ni do polaska u školu. Iako roditelji za mnoge od njih konkurišu ubrzo nakon rođenja, mjesto u državnom vrtiću čekaju godinama. Zbog toga budu primorani da ih upišu u privatne vrtiće koji su znatno skuplji ili moraju da se snalaze na druge načine. Poređenja radi, cijene državnih vrtića se kreću između 150 i 250 KM mjesečno, dok je za privatne potrebno izdvojiti u prosjeku između 400 i 500 KM svakog mjeseca.

Ubrzo nakon rođenja, Srđan (ime promijenjeno zbog zaštite identiteta) je upisan na listu čekanja. Njegova majka se nadala da će do mjesta u državnom vrtiću doći za najduže godinu ili dvije. Međutim, poziv je stigao nekoliko mjeseci prije dječakovog polaska u prvi razred. 

„Da mi je neko rekao da ćemo toliko čekati, ne bih mu vjerovala. Znate koji je to period? Snalazili smo se kako smo znali. Malo su nam pomagale bake, pa smo onda plaćali tetu i na kraju je godinu dana išao u privatni vrtić. Na kraju smo se odlučili za privatni vrtić jer smo suprug i ja smatrali da će mu dobro doći za sticanje navika pred školu. Kada su me nazvali iz državnog vrtića i rekli da je konačno dobio mjesto, samo sam se nasmijala i rekla da nam ne treba ni pred polazak u školu”, govori ona za eTrafiku.

Nisu željeli da Srđana prebacuju u novi vrtić zato što se navikao na okruženje i smatrali su da će ga promjena dodatno zbuniti pred polazak u školu. Na pitanje da li smatra da je Srđan „oštećen” u nekom smislu, jer nije mogao ranije da dobije mjesto u vrtiću, majka govori da o tome ne razmišlja u tom smjeru.

„On je u privatnom vrtiću imao sve što bi imao i u državnom. Sad kad je krenuo u školu, vidimo da nema nekih velikih propusta. Inače je i sam po prirodi znatiželjan, pa smo s njim dosta naučili i kod kuće. Naravno da se to ne može uporediti sa aktivnostima u vrtićima, ali mislim da neće biti nekih većih problema. Žalosno je samo što je u državi takvo stanje da moraš imati jaku vezu da bi ti dijete krenulo u vrtić. To nam pokazuje u kakvom vremenu živimo, od rođenja moraš biti ‘neko’ ili ‘nečiji’ da bi ostvario ono na šta imaš pravo”, iskrena je Srđanova majka.

8.700 djece čeka mjesto u vrtiću

Više od 8.700 djece u BiH nalazi se na listama čekanja za upis u vrtiće, što ukazuje na veliku potrebu roditelja za proširenjem ovih usluga.

U Republici Srpskoj na listama čekanja za upis u javne vrtiće trenutno se nalazi više od 4.000 mališana. Iz Ministarstva prosvjete i kulture su ranije istakli da je u posljednje dvije godine obuhvat djece predškolskim obrazovanjem porastao za gotovo deset posto, što je dodatno opteretilo postojeće kapacitete i razotkrilo nedostatak stručnog kadra.

Prema podacima Ministarstva, trenutno je oko 18.000 djece uključeno u neki oblik predškolskog obrazovanja. Međutim, broj ustanova i zaposlenih još uvijek ne prati rastuću potražnju. Upravo zbog toga novi Zakon o predškolskom obrazovanju predviđa angažman profesora razredne nastave, pedagoga i psihologa na mjestima vaspitača, uz uslov da u roku od dvije godine završe fakultet za predškolsko vaspitanje.

Potrebno duplo više novca iz budžeta

Svakako zabrinjava i činjenica da se u BiH za vrtiće izdvaja nedovoljno novca, čime postojeći problemi postaju još veći. Trenutna finansijska sredstva su nedovoljna da bi se osigurao sam pristup vrtićima, ali i kvalitet usluge. Prema dostupnim podacima, Bosna i Hercegovina trenutno za predškolsko obrazovanje izdvaja 16,5 miliona KM. To čini 0,3 odsto bruto nacionalnog dohotka, što je duplo manje nego u zemljama EU. 

Raniji podaci pokazuju kako se BiH nalazi na posljednjem mjestu među evropskim zemljama kad je riječ o učestvovanju djece u predškolskim programima. U EU, prema podacima Eurostata, procenat djece u dobi od četiri do šest godina koja pohađaju predškolsko obrazovanje prelazi 95 odsto. U Bosni i Hercegovini je to oko 43 odsto.

Socijalizacija na prvom mjestu

Socijalizacija je vjerovatno najveća prednost boravka u vrtićima. Druženje sa vršnjacima, učenje kroz igru i sticanje navika takođe su jedni od ključnih elemenata koji su bitni za kasniji razvoj djeteta.

Istraživanja su pokazala da djeca koja pohađaju predškolski program uspješnije održavaju pažnju i lakše prate nastavu kad krenu u školu. Nadalje, ona su usvojila pravila ponašanja, rasporeda i discipline pa se lakše i brže privikavaju na školska pravila. Boravkom u predškolskoj ustanovi razvijaju se motoričke i grafomotoričke vještine, emocionalna i socijalna zrelost djeteta.

Magistra psihologije Olivera Davidović Knežić govori da uključenost djece u predškolske ustanove ima značajan uticaj na razvoj i vaspitanje djece.

„Uključivanjem u kvalitetne predškolske programe djeci dajemo bezbroj mogućnosti za učenje – jačanje socijalnih vještina, podsticanje govornog razvoja, razvijanje intelektualnih potencijala djeteta, unapređivanje fizičkog razvoja i zdravlja, njegovanje kreativnosti i sl. Kroz rano obrazovanje razvijaju se preduslovi za uspješno snalaženje u prvom razredu, za prevladavanje straha, aksioznosti i napetosti koja se često veže uz polazak u školu”, rekla je Davidović Knežić.

Dodaje da je roditeljima potrebna pomoć u njegovanju, zbrinjavanju i vaspitanju djece, te da treba imati u vidu da predškolske ustanove predstavljaju odličnu dopunu, nikako zamjenu, porodičnom vaspitanju.

Obrazovanje u ranom djetinjstvu predstavlja temelj za kasniji uspjeh u životu u smislu daljeg obrazovanja, zapošljavanja, blagostanja i socijalne integracije, posebno za djecu iz ugroženih kategorija.

„Kao društvo treba da težimo uključivanju što većeg broja djece u predškolsko vaspitanje i obrazovanje kako bismo imali bolju budućnost za našu djecu i društvo u cjelini. Društveno ulaganje i uključivanje djece u kvalitetne predškolske programe smatra se ključnom pretpostavkom za njihove kasnije životne šanse, pa se u tom kontekstu na troškove tih programa gleda kao na investiciju koja ima višestruko pozitivne učinke ne samo za dijete, nego i za društvo u cjelini. Pravo na predškolsko obrazovanje je proglašeno univerzalnim pravom prema međunarodnim standardima, između ostalog i prema Konvenciji o pravima djeteta”, jasna je Davidović Knežić.

Prema njenom mišljenju, boravak djeteta u vrtićima nije presudan za djetetovu budućnost, ali može predstavljati razvojni rizik ukoliko nema dovoljno stimulacije, podrške i socijalizacije. Kako kaže, dijete može biti jednako uspješno i ako su ga čuvale bake ili tete čuvalice.

„Ako dijete ima mogućnost druženja s vršnjacima, sa njim se puno razgovara, igra, čitaju knjige, ima postavljene jasne granice i rutine, tad boravak u predškolskoj ustanovi nije presudan za budućnost djeteta. Najčešći razlozi zašto dijete ne treba na boravi u predškolskoj ustanovi su zdravstvene prirode (hronična oboljenja ili oslabljen imunitet), ali postoje i određene situacije emocionalne prirode kada se preporučuje odgađanje polaska u vrtić. To su najčešće određena traumatska iskustva koje je dijete doživjelo ili teške emocionalne situacije (gubitak bliske osobe, razvod roditelja i sl.). Djeci u takvim situacijama je potrebno više emocionalne podrške pa je poželjno razmisliti o odgađanju polaska u vrtić”, savjetuje naša sagovornica.

Djeca u vrtiću, majke na poslu

Mnoge majke nisu zaposlene jer je visoka cijena vrtića udar na kućni budžet ili nemaju kome da ostave djecu na čuvanje.

Prema podacima UNICEF-ovih studija ulaganja u djecu, ukoliko se povećava broj vrtića, a samim tim i broj djece koja borave u njemu, više do 2.200 žena godišnje bi dobilo priliku da se zaposli. To bi za BiH ekonomiju donijelo više od 500 miliona KM u narednih 30 godina.  Ista studija pokazuje da se svaka marka uložena u predškolski odgoj i obrazovanje u BiH vraća sedmerostruko.

U BiH, pristup je naročito ograničen za djecu iz ranjivih kategorija. Manje od dva odsto djece romske nacionalnosti, djece iz ruralnih sredina, kao i djece s teškoćama u razvoju ima priliku da pohađa vrtiće.

Za većinu romske djece, vrtići su nedostižni najčešće zbog lošeg finansijskog stanja porodice. Iz istog razloga je nizak obuhvat i djece iz socijalno ugroženih porodica. Ipak, kada je riječ o djeci sa poteškoćama, situacija je potpuno drugačija. Njihovi roditelji, iako često imaju želju da im dijete pohađa vrtić, nailaze na različite oblike diskriminacije. Neki od njih odmah u startu budu spriječeni da apliciraju uz obrazloženje da „takvoj djeci nije mjesto uz ‘normalnu’ djecu”.

O inkluziji u BiH, posljednjih godina mnogo se priča, ali malo radi. Iako zvanično postoji, praksa pokazuje da ona nije zaživjela u punom obliku. Ponekad se događa da dijete sa poteškoćama ne može da bude sa svojim vršnjacima jer vrtić nema dovoljno kapaciteta i stručnog osoblja (logopede, defektologe, psihologe), a roditelji se nerijetko suočavaju i sa nedostatkom asistenata koji bi bili podrška djeci u vrtićima.

Prema UNICEF-u, djeca koja su pohađala vrtić imaju bolje rezultate u školi i češće se odlučuju za nastavak obrazovanja, što dovodi do veće produktivnosti i profesionalnog uspjeha, a efekti su još veći za djecu iz ranjivih grupa. 

EU trenutno pruža finansijsku podršku od dva miliona KM kako bi se saniralo devet vrtića u BiH. Njima će se prošiti kapaciteti i formirati dodatne grupe korisnika. Ova inicijativa dio je šireg angažmana Evropske unije i UNICEF-a na jačanju usluga ranog razvoja djece i osiguranju da svako dijete u BiH ima priliku da raste, uči i razvija se u sigurnom i podržavajućem okruženju.