Besplatan prevoz velika olakšica za porodice

U domu Tatjane Svitlice (36) i Dragana Gavrića (40) u Brčkom, raste osmoro djece uzrasta od dvije do 16 godina. Oboje nezaposleni, porodicu izdržavaju obradom zemlje i fizičkim radom kod komšija.

Piše: Vanja Stokić; Foto: Omar Tursić

Jedini stalan prihod ovoj porodici jeste dječiji doplatak od 880 KM mjesečno. Tačnije, 110 KM za svako dijete. Taj iznos nije ni blizu dovoljan da se prehrani desetoro ljudi. Ipak, srećni su jer do prije nekoliko mjeseci, nisu imali pravo ni na njega.

“Tek od novembra imamo dječ0ji doplatak. Ranije smo jedna uspijevali da sve pokrijemo. Radili smo na dnevnicu”, kratko objašnjava Tatjana.

Kuća u kojoj žive je nedavno počela da liči na dom. Uz pomoć donacije Vlade Brčko distrikta i plemenitih sugađana, skromni kućerak proširili su za još jednu veliku sobu. Obećana im je i krava, kako bi djeca imala redovan izvor svježeg mlijeka, ali je već sasvim izvijesno da ona ipak neće stići do ove porodice.

Dok razgovaramo sa majkom, djeca su oko nas. Stariji se brinu o mlađima. Najmlađi stidljivo proviruju iz krevetaca. Uz zid su uredno složene đačke torbe. Četvoro djece ide u školu, desetak kilometara udaljenu od kuće u kojoj žive. Troje je osnovaca i jedna srednjoškolka.

“Prevoz je besplatan za sve njih. Knjige ne kupujemo za osnovnu školu, samo pribor. Mada, nekad nam bude problem i njega da nabavimo. Kad bismo morali da plaćamo i prevoz, ne bismo mogli da se izvučemo”, odgovara nam Tatjana na pitanje o teretu koji obrazovanje četvoro djece stavlja na njihov skromni kućni budžet.

Kako dodaje, odjeću ne kupuju već je dobijaju od dobrih ljudi. A za užinu svakog dana izdvajaju 10 KM za četvoro učenika.

“Mnogo bi nam pomogla besplatna užina za njih. Šta oni mogu da kupe za 2,5 KM?”, pita nas, unaprijed znajući odgovor.

Položaj ove porodice nažalost nije rijetkost u Bosni i Hercegovini. Zemlja u kojoj je, prema podacima Ujedinjenih naroda, svako šesto domaćinstvo siromašno, a polovina građana na rubu siromaštva, često se hvali besplatnim obrazovanjem. Ipak, to što se za osnovne i srednje škole ne plaćaju školarine, ne znači da roditelji skupo ne plaćaju školovanje svoje djece.

Rezultati ankete portala eTrafika, koju je popunila 631 osoba iz BiH, pokazuju da prevoz do škole, udžbenici i užina, predstavljaju značajna finansijska opterećenja za kućni budžet. Posebno ukoliko se radi o višečlanim porodicama.

“Mi zvanično ne znamo koliko je siromaštvo u Bosni i Hercegovini. Veoma je loša situacija, ali mi ne vidimo sliku te situacije. Imamo samo detalje. Istraživanje organizacije IBHIA pokazalo je da 25 odsto zaposlenih radnika, sa svojom platom ne može pokriti troškove četvoročlane familije. One minimalne troškove. Dakle, ne potrošačku korpu nego minimalne troškove u okviru apsolutne linije siromaštva. To je da imate da jedete. I eventualno da imate da kupite sapun i pastu za zube”, kazao nam je ekonomski analitičar, Žarko Papić.

Prevoz za učenike osnovnih i srednjih škola, koji žive najmanje tri kilometra od škole, besplatan je u Brčko distriktu posljednjih dvadeset godina. Čak i prije nego što je postao zakonska obaveza. Poređenja radi, u Republici Srpskoj pravo na besplatan prevoz imaju učenici osnovnih škola, koji žive najmanje četiri kilometra daleko od škole. U pojedinim dijelovima BiH, roditelji plaćaju dio mjesečne karte za prevoz djeteta do škole. U Brčkom prevoz ne funkcioniše po principu sufinansiranja ili refundacije. Grad u potpunosti plaća prevoz direktno kompaniji sa kojom zaključi ugovor, a đaci koriste plaćenu uslugu bez problema.

Tokom ovih dvadeset godina, sistem dobro funkcioniše, potvrđuju nam svi ljudi koji čine jednu od njegovih karika — od predstavnika vlasti i škola, pa do samih korisnika i prevoznika.

“Autobusi redovno idu. Smjene su u osnovnim i srednjim školama jasno definisane. To je ustaljena šema. U suštini, najveći problem je razuđenost domaćinstava u ruralnim područjima. Zato imamo djecu koja moraju da pješače kilometar do prve stanice jer ne možemo da vozimo od kuće do kuće. Gledali smo da stanice budu tako postavljene da budu najbliže najudaljenijem domaćinstvu iz kog učenici idu u školu. Svaku primjedbu koja dođe do strane škole ili roditelja, prevoznici su u 99 odsto slučajeva ispoštovali”, ističe šef pododjeljenja za zajedničke poslove u Odjeljenju za obrazovanje Brčko distrikta, Samir Čorbadžić.

Isto nam potvrđuje i sekretarka Druge osnovne škole u Brčkom Alma Fazlić. Tokom školske 2021/22 godine, 175 učenika ove škole je koristilo besplatan prevoz.

“Nije bilo većih pritužbi, ali je bilo sugestija roditelja da se zbog nastave, jer ne kreće nastava svim učenicima u isto vrijeme, za djecu iz zabačenijih dijelova uvede neka vanredna linija. Prevoznik je i u tom slučaju izlazio u susret. Roditelji su sugerisali da ne odgovara red vožnje pa je prevoznik regulisao. Za nas je važno da djeca bez problema dođu na časove i da se sigurno vrate kući. To nam je do sada uvijek obezbijeđeno”, ističe ona.

Dvadeset godina đake u Brčkom prevozili su autobusi konzorcijuma Laser-Krajnović. Šef saobraćajne službe Rajko Hajder kaže da se vozilo po ustaljenom redu vožnje i istim kapacitetima.

“Dešavalo se da se pojave novi školarci iz naselja koje nije bilo pokriveno linijom, pa se uvodi nova linija, šalje se novi red vožnje na odobrenje”, kazao nam je.

Kao i u ostatku Bosne i Hercegovine, broj učenika u Brčkom se smanjuje. Prije desetak godina besplatan prevoz koristilo je 4.000 đaka, dok ih je sad oko 2.700. Iz budžeta Brčko distrikta se godišnje za ove namjene izdvoji oko tri miliona KM. Kada se prevoz plaćao po učeniku, škole su Odjeljenju za obrazovanje dostavljale spisak đaku sa tačno navedenim relacijama putovanja, na osnovu čega se isplaćivao prevoznik.

“Zatim se prije osam-devet godina prešlo na plaćanje po danu. Usklađivanje cijena se ranije vršilo na svaka tri mjeseca, sada se to radi svaki mjesec, na način da se u formulu unosi cijena goriva, pa se dobija cijena dnevne karte, koja se zatim množi brojem radnih dana. Tako se isplaćuje prevozniku”, pojašnjava nam Samir Čorbadžić.

Kako navodi, trenutno dnevna karta po učeniku košta oko 5 KM. Iz ugla porodice sa početka ove priče, kada bi se prevoz plaćao, samo na tu stavku bi išla skoro polovina njihovih primanja. Tačnije, 400 KM od ukupno 880 KM.