U većini dječjih radnji i dječjih odjeljenja u velikim tržnim centrima u BiH izloženo je mnoštvo igračaka namijenjenih za igre kockanja, dimenzijama prilagođene najmlađim korisnicima, čije korišćenje sa sobom može da donese nesagledive posljedice po razvoj djeteta, ističu naši sagovornici.
Piše: Ognjen Tešić
Vladimir iz Banjaluke, koji nam je i skrenuo pažnju šta sve prodaju mališanima, već više od tri godine ima problema sa zavisnošću od kocke.
– Tražio sam poklon za bratića i nisam mogao vjerovati kada sam vidio šta stoji na rafovima s dječjim igračkama. To je pravi mali kockarski raj, karte za poker, mali rulet i slično. U razgovoru sa zaposlenima utvrdio sam da to nije nimalo naivno i uprošćeno, svi kockarski rekviziti su bili do najsitnijih detalja vjerodostojni, samo u manjim, dječjim dimenzijama. Nisam neki stručnjak, ali omogućiti djeci da sa šest-sedam godina ovladaju kockarskim tehnikama i postanu maheri na tom polju, nije nimalo naivno bez obzira na to što bi se na početku igralo u lažne pare – kaže on i dodaje da je u većini marketa moguće pronaći sporne igračke.
Ovaj Banjalučanin nam je u razgovoru, koji smo obavili nakon što nam je poslao fotografiju ruleta sa dječjeg odjeljenja, rekao da smatra da se sa ovakvim stvarima ne treba igrati.
Pohlepa za novcem
– Neko ko nije imao uvid u svijet kocke može reći da se djeca igraju i pištoljima, što ne znači da će ih nekada upotrijebiti, ali ja se zaista ne slažem s tim da tako treba gledati i na kockarske igre. Znati odmalena nešto što te u teoriji preko noći može napraviti bogatim je previše primamljivo da jedan tinejdžer ne pokuša. A onda nema nazad. Jedan ili dva dobitka te uvlače u kolo, a potom vam život postaje pakao. Posuđujete pare koje ne vraćate, lažete bližnje, plašite se javiti na nepoznate brojeve, drage osobe vas proklinju, to nikom ne bih poželio – kaže on i naglašava da zajedno sa porodicom uspijeva već duže vrijeme da se ne vrati kockanju, ali da vjerovatno i dalje nije dovoljno jak da odoli iskušenju kada bi ostao neko vrijeme bez nadzora.
Jasmina Leković iz Centra za prevenciju i odvikavanje od patološkog kockanja “Život nije igra” ističe da je neprihvatljivo omogućavati djeci pristup sličnim igračkama, jer je rulet igra za odrasle i to, prema njenim riječima, veoma opasna igra jer se brzo stiče zavisnost zato što se na njemu sve brzo odvija, brzo se novac gubi i dobija, brzo raste tolerancija tj. povećavanje uloga kako bi se doživjelo željeno uzbuđenje.
– Svaki novac koji se dobija na ruletu je igračima mali i hoće sve više. Pohlepa brzo raste. Takve igračke, poput ruleta i karata za poker, nikako ne bi trebalo praviti za djecu, a imamo prilike da ih viđamo. Bilo koji iole upućen roditelj koji zna šta je patološko kockanje, odnosno sada bolest zavisnosti bez supstance, ne bi takvu igračku kupio svojoj djeci. Na taj način se djeca polako uvode u svijet kocke i to nerijetko preko svojih roditelja.
Ona ističe da se djeca već u osnovnoj i srednjoj školi prije punoljetstva susreću sa elektronskim ruletom jer u neka kazina ulaze i mlađi od 18 godina.
– Da li su prije toga imali iskustva sa dječjim ruletom, teško je utvrditi, ali je veća vjerovatnoća da će oni koji su imali iskustva, a pritom su impulsivni, biti skloniji kockanju. Zato što su impulsivniji ljudi pod mnogo većim rizikom da razviju patološko kockanje od ljudi koji kontrolišu svoje impulse ako dođu u kontakt sa kockanjem, jer ne mogu da odgode svoje zadovoljstvo i ne razmišljaju o posljedicama, što je naročito karakteristično za period adolescencije. Igre poput dječjeg ruleta i ostale koje se nalaze na internetu, a ne igraju se za novac, razvijaju kockarsko ponašanje i način razmišljanja kockara, što je rizično za razvoj patološkog kockanja kad jednog dana dođu u dodir sa pravom igrom za novac, pogotovo kod impulsivnih osoba koje sam već pominjala – kaže za Press Lekovićeva.
Psiholog Sonja Stančić ističe da ako se dijete igra igračkama koje asociraju na kockanje, na razmjenu novca, njemu se smanjuje tolerancija, a pritom mu niko ne govori da je to loše, djetetu to postaje u potpunosti normalno.
– To dijete ne mora bez izuzetka da postane kockar, ali mu to postaje normalna aktivnost, te ne vidi u toj radnji ništa loše. Zbog toga dijete koje je još u djetinjstvu ovladalo vještinama kockanja u pubertetu bi se lakše moglo odlučiti da uloži novac na kockanje. Na to bi se mogao odlučiti sasvim lako, kao što jede, kao što se zabavlja, taj čin mu je od najranijih godina sasvim uobičajen. Za njega kocka nije zabranjena i nešto što nije socijalno poželjno te je smatra prirodnom aktivnošću. Nije toliko problem u onima koji proizvode i prodaju takve stvari nego u roditeljima koji kupuju i uče djecu takvim igricama – ističe Stančićeva.
Viši stručni saradnik za odnose sa javnošću Ombudsmana za djecu RS, Vesna Popović, naglašava da je igra sastavni dio dječjeg odrastanja i da u toj igri igračke od najranijeg uzrasta imaju izuzetno važnu ulogu u odrastanju.
– One bude interesovanje za predmete i pojave, aktiviraju dijete, podstiču na stvaranje, kombinovanje, omogućavaju socijalne i emocionalne odnose sa drugom djecom i odraslima, podstiču govornu komunikaciju i sl. Zbog toga je vrlo važno da je igračka prilagođena uzrastu djeteta i njegovim potrebama i mogućnostima te da pored osnovnog uslova koji mora da ispunjava, za dijete bude bezbjedna, zadovoljava i pedagoške kriterijume, jer igračke kojima se djeca igraju vrlo često na djecu imaju veći uticaj od onog na koji smo računali kupujući igračku – kaže ona.
Najigranija sportska prognoza
Da ova tema nije nimalo naivna pokazalo je i nedavno istraživanje u Srbiji Centra za prevenciju i odvikavanje od patološkog kockanja “Život nije igra” koje je pokazalo da polovina ispitanih učenika igra igre na sreću.
Istraživanje je rađeno u tri osnovne i srednje škole gdje su ispitanici imali između 11 i 17 godina, a kako su naveli, najmlađi patološki kockar u Novom Sadu ima svega 12 godina! Istraživanje je pokazalo da od 790 ispitanika, 45 odsto igra igre na sreću, a 48 ispitanika uzrasta do 19 godina se patološki kocka! U društvu se kocka 78 odsto djece, a to su najčešće drugovi, roditelji (18 odsto) i rođaci (11 odsto). Najpopularnije igre su sportska prognoza i “greb-greb”, a prvo iskustvo sa kladionicom učenici su imali između 10. i 14. godine.
Učenik petog razreda (12) osnovne škole kockanjem se prvi put sreo prije navršene desete godine. Prvo je igrao na aparatima, a nakon što ga to više nije ispunjavalo, počeo je da se kladi na broj na ruletu, a u ovu ozbiljnu igru ušao je sa ocem. Samo godinu dana više ima djevojčica koja već duže vrijeme igra onlajn igre na sreću i karte uživo, blekdžek i poker. U svijet kocke uvukao ju je brat, a kako kaže ulažu između 200 i 1.000 dinara.
Psiholog Jasmina Leković iz ovog centra ukazuje na činjenicu da svaki treći učenik na velikom odmoru troši svoj novac od užine za igre na sreću.
– Po zakonu, distanca od škole do automat klubova i kladionica mora da bude najmanje 200 metara, međutim, nisam sigurna koliko se taj zakon poštuje. Neke kladionice poštuju propise, pa ne dozvoljavaju maloljetnicima da se klade, ali učenici koriste posrednike, starije drugove koji im uplaćuju tikete. Takođe, često je bukvalno preko puta osnovnih škola kladionica, a nekada i ruleti sa aparatima – upozorava Lekovićeva.
Najčešći motiv za kockanje kod opšte populacije je zabava, dok patološki kockari igraju kako bi povećali svoj budžet. Više od trećine novosadskih učenika koji se patološki kockaju imalo je problema sa dugovanjima, izostancima iz škole i svađe sa bliskim osobama, a kako bi nastavili sa kockanjem, bavili su se i kriminalom – uglavnom krađama i prevarama.
– Broj učenika kockara dodatno raste pod uticajem roditelja i vršnjaka koji se kockaju. Djeca uče po modelu, žele da pripadaju grupi i da se ponašaju kao i ostali, u suprotnom rizikuju da budu odbačeni. Mladi nisu svjesni svog problema, a najčešće su pokretači njihovog odvikavanja od kockanja njihove majke. Mada, u posljednje vrijeme se javljaju i sami učenici kada postanu svjesni problema koji imaju – istakla je Lekovićeva.
Onlajn kockarnice veliki problem
Poseban izazov, kada je riječ o sprečavanju kockanja među maloljetnicima, jesu onlajn kockarnice jer ne postoji zakonska regulativa koja bi riješila ovaj problem, a lažno predstavljanje igrača mnogo teže je kontrolisati od običnih kockarnica u kojima je lako primijetiti kada osoba nema dovoljno godina te joj samo treba zabraniti ulaz.
Na sajtovima za klađenje postoji opcija za registrovanje naloga, za koji vam je na nekim sajtovima potrebano da upišete ime i prezime, dodate korisničko ime, imejl i željenu šifru, dok neki samo traže korisničko ime i imejl, pa vam administratori šalju šifru na dati imejl.
Neke kockarnice imaju starosnu kategoriju u kojoj morate da popunite godinu rođenja prije nego što se registrujete, ali neke nemaju ovu opciju, pa je maloljetnicima olakšano da ispune svoju potrebu za klađenjem.
eTrafika.net
[post_ender]