Godinama slušamo kako trudnice koje odlaze na porođaj u banjalučki Klinički centar proživljavaju pravi pakao. Da je situacija stvarno loša dokazuju i ispovijesti nesretnih trudnica koje su svoja iskustva podijelila na Fejsbuk stranici “Iskustvo porođaja u Banjaluci”.
Mi vam donosimo samo dio ispovijesti majki koje su proživjele pravu golgotu za vrijeme poroda, a neke od njih i danas imaju neizlječive posljedice koje su nastale usljed nemara i bahatosti osoblja Kliničkog centra.
Prvu potresnu priču koju vam donosimo preživjela je žena koja je željela ostati anonimna jer je, kako kaže, shvatila je da se sporovi protiv doktora nikada ne dobijaju i da je to borba sa vjetrenjačama.
“Porodila sam se na Paprikovcu i imam jako loše iskustvo! Trudnoća uredna, jako sam se dobro osjećala dok nisam došla na porod! Prima me doktor, kome sam se obratila jednom rečenicom, na šta on poče histerično da viče: ‘Puno pričaš, nema priče.’ Ja poslušno zanijemim! Čovjek me je jedva pogledao, nije dozvolio ni riječ da izustim”, priča ova porodilja.
Da situacija bude gora ovoj trudnici porod se zakomplikovao, a bolovi koje je imala bili su užasni.
“Došla sam u fazu da ne mogu da govorim, stavljali su mi masku! Ma bilo je svega. Vrhunac je bio kad je doktor stao pored mene i rekao: ‘Šta da radim sa tobom, ti mene zaista plašiš!’ Navodno dežurni kolega nije htio da dođe da mu pomogne u procijeni situacije i da rade carski rez! Imala sam osjećaj da me udaraju vozovi koliko je bol bio jak, a imam visok prag izdržljivosti. Međutim, taj bol je slab kakav sam doživjela poslije poroda”, rekla je ona i nastavila:
“Nakon dvanaest sati muke i patnje ja sam se porodila ali beba nije disala. E taj bol se ne zaboravlja, tu srce puca! Doktor se čudi položuju ruku. Nekako smognem snage i kažem: ‘Uradite nešto!’ nakon čega su ga stavili pod hladnu vodu, ali i dalje ništa. Babica kaže doktoru da zove dežurnog pedijatra doktora Konjevića koji je došao u sekundi i odnio dijete! Beba je prodisala zahvaljujući tom čovjeku”, priča ona.
Ova žena dodala da joj se nakon zašivanja rana rašila i da sestre na odjelu nisu htjele izvršavati ono što im je doktor govorio, to su sitnice, nebitni detalji, ali bolnica je jednostavno podsjeća na Jasenovac.
“Ja im nisam logoraš da se deru na mene! Svašta sam čula o toj ginekologiji na Paprikovcu, a o onome što sam doživjela mogla bih roman napisati!”, završila je ova ogorčena žena.
Zamjena beba
Još jedno neugodno iskustvo podijelila je sa nama i žena koja je za vrijeme čitave trudnoće nije imala nikakvih komplikacija, a onda je došlo vrijeme za porod i njenu golgotu na Paprikovcu.
“U sali kontrakcije počinje užas. Sestra galami na mene: ‘Lezi dole, nema ustajanja!’ I nisam ja očekivala nikakav poseban tretman, ali prosto da se neko prema tebi ljudski odnosi. Sjećam se da je doktor koji mi je probijao vodenjak bio strašno grub, ali vjerujte, njegove sam zajedljive komentare o tome kako mu se izvlačim i zaboravila. Tako nekako dođe i vrijeme za guranje, a dvije sestre i njihove komentare tipa: vidi je, ne zna ni gurati, ma nema od tog ništa i slično mislila sam nikad neću zaboraviti, jer u tom momentu najviše mi je trebalo da čujem: “Hajde, možeš ti to” i da me neko ljudski uhvati za ruku da znam da nisam sama. Zato mi je krivo što suprug nije mogao da bude sa mnom, a ne da našeg sina rodim osjećajući se kao najveći promašaj na svijetu”, poručuje ova porodilja.
Bebu su joj nakon poroda prvi put donijeli poslije pet sati. Prema njenim riječima došla je sestra, donijela dijete, uvalila mu dojku u usta i otišla.
“Ja prvi put vidim svoju bebu pa tepam, mazim, ljubim, gledam na koga liči… I nakon nekih 15 minuta skinuh ja onaj jorgančić, a na peleni tuđe ime! ŠOK!!!!! Gledam ja u dijete, zovemo ja i cimerka sestre, ali niko se ne čuje i ne dolazi, beba plače gladna, hajde ja nastavim dojiti, kad poslije izvjesnog vremena prolazi ta sestra koja mi je donijela bebu i ja je zovnem i pitam: ‘Što na mojoj bebi piše tuđe ime.’ Ona uze onu bebu stavi u krevetac i ode, ništa nije rekla i vraća se sa drugom bebom, odmotava, skida da vidim da je na ruci moje ime, da je ta druga beba u stvari moja beba! Ja u šoku, već sam se i vezala za tuđu bebu! Ma haos blago rečeno! Sestra me moli da nikom ne govorim, jer bi ona mogla izgubiti i posao zbog toga”, ispričala je ova porodilja.
Pakao zbog brzopletosti doktora
Mnoge porodilje su na Kliničkom centru u Banjaluci proživljavale pravi pakao za vrijeme poslijeporođajnog šivanja i nakon njega.
Tako je jedna od njih ispričala da je najveće muke doživjela nakon poroda kada je otišla na šivenje.
“Dođe mlada doktorica i tu nastaje pakao. Šila me je, da vas ne lažem, jedno dva sata. Prvo običnim koncem, pa rasiječe i stavi ove što sami ispadaju. Galami na mene da se napinjem jer krv lije, ne vidi me šiti. Stišće mi stomak, bode iglom, ja popizdila, rekoh: ‘Ženo, pusti me više, ne mogu’. Noge se tresu, a ona vrišti na mene. Na kraju je sve završilo i ja sam puštena kući. Doktorica koja me je šila ostavila mi je tufer, koji sam “srećom” izbacila 21. dana. Bila sam pred sepsu, dugo na antibioticima, injekcijama itd. Muža sam jedva smirila, ali sam pogriješila, trebalo je da ga pustim da ih tuži. Ali opet, išla sam na to da neću ostati na jednom djetetu i da treba opet gore otići njima u ruke.
Da ovo nije jedini slučaj potvrdila je još jedna ogorčena majka koja je jedva preživjela pakao koji je iskusila u Kliničkom centru i koji će pamtiti cijelog života.
I njeni problemi počinju kada je očekivala da je sve gotovo i da napokon može da uživa u majčinstvu.
“Nakon porođaja smjena se završava, sestre i doktori žure, šiju me. Doktor me šije uz komentare: ‘Hoćeš da ti je suzim?’, i sl. gadosti. I ne sjećam ih se više”, objašnjava ona.
Naredna tri dana su bila jako duga, kako kaže, kao tri mjeseca, ali je i to izdržala. Ipak ona se jako teško oporavljala. Nije mogla ni da sjedi.
“Prošlo je i 15 dana za koje sam smatrala sa su neki optimum za normalan oporavak, ali poboljšanja nije bilo. Pomislila sam da je u pitanju možda genetika, pa se ja sporije oporavljam od drugih, pa sporije rana zacjeljuje. Svakim danom me je sve više boljelo, i nisam mogla da sjedim. Ne samo da nisam mogla da sjedim, već nisam mogla da stojim. Ja sam jedva hodala. Jedini položaj koji mi je odgovarao jeste bio kada se savijem kao sajla. Krvarenje ne prestaje. Ludilo”, prisjeća se ova porodilja i nastavlja.
“Otiđoh tako kod svog ginekologa, jer vidim da nesto nije kako treba. Ja na stolu, ginekolog gleda i izvadi tufer. Veliki krvavi tufer koji su zaboravili da izvade žureći da izađu na kraj smjene. Taj tufer nije primijetio doktor koji je bio u viziti 3 dana dok sam ležala tamo, a nije primijetila ni patronožna sestra koja mi je u mojoj kući skidala konce. Ne znam na koga bih bila više ljuta, ali ono što je sigurno je to da je patronožna sestra odigrala jako negativnu ulogu u našem životu jer je imala jako loše i neadekvatne savjete, koje su koštale našu bebu”, završava ova ogorčena majka.
Ovakva iskustva su postala svakodnevnica na banjalučkom kliničkom centru a mi vam prenosimo još jedno koje je samo pukom srećom preživjela porodilja koja je takođe željela ostati anonimna.
“Taman kada kontrakcija naiđe, doktorica kao da je znala, dođe da me pregleda. Molim je da sačeka sekund-dva, a ona mi odgovara: ‘Mala, puno tražiš. Kao da si ti jedina u sali. Lezi tu i šuti.’ Ja prvorotkinja, šta ću, ušutim. Kontrakcije sve češće i bolje, ali kažu: ‘Nećeš ti još.’ Babice su sve vrijeme tu, vide da se mučim. Ode jedna i donese mi nekakvu inekciju, kaže: ‘Daj ruku i šuti, ne govori da sam ti dala. Vidim, sine, ne možeš ti više, kontrakcije svaki minut i manje, ali ništa opet…’ Već mi se počelo mantati i uhvatila me groznica. Osjetim ja nešto se dešava, sva sreća babice su tu, pogledaju i kažu: “Vidi se kosa.” Porode me te babice, brzo se završilo… Ja sretna, vidim svoju bebicu, ljubim mu nožicu. Njega kupaju kada na vratima tek tada dolazi ona doktorica. Počela da me šije, ja gledam u nju, očekujem da će mi se nasloniti na stomak kako su mi pričali, ali ništa. Šta ću, ja i dalje šutim. Saši ona mene nabrzaka i kaže: “Imaš tri konca.”
I tada nastaju problemi…
“Nije ni rečenicu završila kada prsnu krv na sve strane. Uspaničile se one, ali i ja. Kažu: ‘Zovite brzo doktora B., brže, brže’, svi nešto trče. Ja pitam šta mi se dešava, a ona će meni: “Lezi i šuti.” E onda mi je pukao film. Ama neću da šutim, govori šta mi je, šta si uradila. Dolazi doktor B., sjeda i čim je vidio kaže: ‘Pukao hematom’. Stvorio se ugrušak, nisu me očistili kako treba, e tada nastaje pakao. Babice sa strane uzele one instrumente razvukle me svu. Doktorica stoji i šuti, a B. galami na nju: ‘Vidi šta si uradila ženi, šta ćemo sada, moraćemo je u salu’. Ja pretrnula. Mora on prvo rasjeći one konce. Uf, boli mene, ali šutim, galami B., sala zvoni. Rasiječe on ranu i krene to čistiti, mene drže sa svih strana, boli više nego sam porod, ali ne smjem se javiti. Ljut on, i tako čisti, čisti i čisti. E onda šije unutra. Imala sam oko 10 konaca poslije. U pola šivanja kaže on meni: ‘Mala, kao lav si’. Završi on to, hvala Bogu, dobro sve, mene spasi, a bebica je super”, povjerila se ova majka koju je samo sreća spasla.
Štela i mito
Da bez novca ili poznanstava nemate šta da tražite u Kliničkom centru u Banjaluci potvrdila je jedna majka koja i danas ima posljedice jer se odlučila na porod bez štele ili mita.
Ona kaže da je umjesto predviđena tri dana zajedno sa bebom u bolnici ostala sedam dana, a sve zbog nestručnosti i neodgovornosti pojedinaca, koji rade veoma važan posao, a kome, prema njenim riječima, nisu dorasli.
“Pitam se zašto je potrebno biti neko ili nečiji da bi dobio ljudski tretman u našoj bolnici? Zašto je potrebno da neko “urgira” da bi se prema meni ponašali kao prema čovjeku, a ne kao prema životinji? Dokle tako?, pita se ona i dodaje da su doktori koji rade na Paprikovcu odavno zaboravili na Hipokratovu zakletvu.
“Ako nemate poznanstva ili veze na Paprikovcu, i idete kao ‘običan građanin’, onako kako sam ja išla, pa neslavno prošla, sigurno nećete izaći bez trajnih ili privremenih posljedica. Ja sam završila tako, da danas, nakon dvije godine od poroda, ne mogu sjediti normalno, jer me boli “ožiljak”, jer su se opet pojavile neke izrasline i opet plaćam privatnog ginekologa da mi to uklanja i bori se sa razorenim i erozivnim grlićem”, zaključila je ova majka.
Ankete donijele uznemirujuće rezultate
Grupa “Iskustvo porođaja u Banjaluci” redovno radi ankete sa porodiljama, rezultati su više nego zabrinjavajući. Čak 67,6 posto trudnica častilo novcem osoblje bolnice. Njih 60,7 smatra da im osoblje nije pružilo dovoljno pažnje, a u 92,9 posto slučajeva partner nije imao priliku da prisustvuje porođaju. 57,6 porodilja nije zadovoljno higijenom prostorija, a 74,6 nije zadovoljno higijenom i opremljenošću toaleta.
eTrafika.net – Milovan Matić
[post_ender]