Gospodskom ulicom već godinama sviraju muzičari sa različitim instrumentima i žanrovima muzike. Svaki od njih ima neku svoju priču, zamisao i smisao. Ono što je specifično za banjalučke svirače jeste da može da se čuje svašta — od starogradske muzike, tradicionalne etno muzike praćene harmonikom do popularnih pop i rok hitova domaćih i stranih izvođača. Sve to vrijedno pripremaju muzičari koji žele da uvesele banjalučku publiku i usput predstave svoj način rada.
Piše: Andrea Šurlan; Foto: Slaven Miletić i David Šipka
Zoran i Uglješa, poznatiji kao duo Situacija, ostavili su poseban pečat u doba pandemije, kada su ljudi, zbog skraćenog rada lokala, posebno uživali u uživo izvedenim pjesmama ovog dvojca.
“Zajedno sviramo već četiri godine. Jedan od prvih motiva je svakako bilo da pokušamo nešto da zaradimo, ali ubrzo smo se povezali s publikom i zavoljeli ovaj posao. Volimo da sviramo i podstiču nas pozitivne reakcije ljudi. Svirajući, shvatili smo da je ovdje svaki dan anegdota”, pričaju članovi benda Situacija.
Svirali su u Sarajevu, Trebinju, Mostaru i drugim gradovima, međutim Banja Luka je njihov grad i mjesto koje im je najdraži za rad. Banjalučka publika je ta koja najbolje reaguje na njih, te zato ne odustaju od sviranja u svom gradu. Ističu da je lijepa atmosfera i u primorskim gradovima, gdje često odlaze tokom ljetne sezone, a takođe su svirali i u Srbiji.
“Teško je procijeniti gdje je bolje mjesto za sviranje, tu možemo biti poprilično subjektivni. Mislimo da se svuda mogu pronaći ljudi koji cijene dobru muziku i energiju koju ona nosi”, dodaju oni.
Zvuci koji najčešće odzvanjaju Gospodskom jesu stari rok i pop hitovi, ponekad su to i neke novije pop pjesme domaćih i starih autora. Situacija kaže da često u repertoar ubace i neke dječije pjesmice i da time privlače mlađu publiku i njihove roditelje.
Sličan repertoar svira i Nikola Petrušić, srednjoškolac koji je prije dvije godine počeo da svira gitaru na ulici kako bi sam zaradio za svoj džeparac, ali i kako bi poradio na samopouzdanju. Priča da mu je to mnogo pomoglo, a i razne druge lijepe stvari su mu na taj način ušle u život. Ono što najviše voli kod ovih svirki je društvo koje se okupi i željno očekuje nove nastupe.
“Odziv ljudi je različit. Neki ljudi mi se nasmiješe kad doniraju, neki to ćuteći urade, a neki ostanu da odslušaju pjesmu ili čak zapjevaju zajedno sa mnom. Takođe, često doniraju i roditelji, kad sviram repertoar za najmlađu publiku”, priča Nikola.
Nikola nastoji da što više pjesama nauči i zasvira Banjalučanima, a kaže da su neke od omiljenih pjesama “Kotor” od grupe Galija, “Mađarica” Zdravka Čolića, “Cesarica” Olivera Dragojevića i druge pjesme koje voli više generacija.
Od prošle godine zajedno sa Nikolom zasvirao je i Danilo. On svira kahon i tako pjesmama daje novi prizvuk. Dvojicu braće često možete sresti ispred Hrama Hrista Spasitelja ili u parku, a učestvovali su i na “Trotoartu”. Pošto su mladi, često pozovu i svoje društvo koje zajedno sa njima zapjeva i napravi pravu atmosferu.
“Prošlo ljeto okušali smo sreću i u Herceg Novom. Atmosfera je bila super i upoznali smo dosta ljudi i novog društva. Planiramo da sviramo i u ostalim gradovima”, priča Danilo.
Bilo da naprave dobru żurku ili da usput i zarade, jedno je sigurno, ulični svirači su tu da unesu muziku i dobru energiju u svaki dan.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
