Piše: Slash
Mislim da ova generacija nema pojma šta je to klasični Aerosmith. Ipak, oni su bili podloga za sve ono što sam ja radio do sad i radim, kao i za dosta bendova koji su došli poslije Guns ‘n’ Rosesa: Soundgarden, Nirvana, Alice in Chains i Pearl Jam svi oni mnogo duguju staroj školi Aerosmitha.
Moje veliko buđenje dogodilo kad sam imao 14 godina. Tada sam pokušaao da se uvučem u pantalone jednoj starijoj djevojki, koja me je nakon određenog perioda napokon pustila da dođem kod nje kući. Družili smo se, pušili neki džoint i slušali Aerosmith. To me pogodilo kao jebena tona cigle. Sjedio sam slušajući ga sve više i više, i potpuno sam raznio ovu djevojku. Sjećam se vožnje na biciklu u povratku do bakine kuće kada sam zaključio da se moj život zauvijek promijenio. Napokon sam se pronašao u nečemu.
Na mene su najviše uticale pjesme “Back in the Saddle” i “Last Child”. To je sjajna kombinacija mi je bukualno rasturila glavu. No, moja omiljena pjesma na albumu je uvijek bila “Nobody's Fault,” koja je druga pjesma na strani B . Aerosmith jednostavno ima agresivnu, psihotičnu, drogiranu vibru, ali u isto vrijeme su je imali i Stonesi.
Kada sam tek počeo svirati gitaru, Aerosmith mi je dao sve što mi je trebalo. Ja sam se naprosto identifikovao sa slikom Joe Perryja, i zvukom i izgledom. On je me je nevjerovatno podsjećao na Keith Richardsa, uvijek je imao tej bezbrižan gitarski stil koji je za mene bio i više nego cool. S druge strane sam se totalno uklopio u Brad Whitfordove solaže, koji je definitivno imao najveći uticaj na na mene da sviram na način na koji to radim danas. A moja je preporuka da svako ko pjeva treba biti jedno vrijeme izložen Steven Tyleru.
Prvi koncert Aerosmitha na kojem sam bio je onaj 1978, kada su bili nevjerovatno glasni da sam jedva prepoznao tu njihovu notu, ali to je još uvijek najjača jebena stvar koju sam ikad vidio i čuo. Ubrzo nakon toga oni su se raspali i to je za mene bio kraj rocka sedamdesetih.
Sljedeći put sam ih vidio šest godina kasnije, kada su se ponovo okupili i tada su još uvijek bili predobri. Nedugo nakon toga, Guns ‘n’ Roses su pozvani da otvorie Aerosmithovu turneju. Otišli smo u hotelsku sobu njihovog menadžera, a dok je on bio u kupatilu mi smo naručili 1500 $ vrijednu uslugu u sobu i uništili mjesto. Na kraju smo im se, pored svega, izgleda mnogo svidjeli, jer su nas stavili na račun u svakom slučaju. Od tada poznajem ekipu iz Aerosmitha.
eTrafika.net