“Ona nije uzrok, ona je posljedica. Posljedica čega? Našeg raspada. A mi smo se raspali? Očigledno.” (citat iz filma)
Piše: Vedran Grahovac
Prošlu filmsku godinu u Srbiji obilježilo je nekoliko bioskopskih hitova koji su ostvarili veliku gledanost, bar za uslove domaće kinematografije. Ono što je ohrabrujuće jeste činjenica da su neka od tih ostvarenja drame ili melodrame koje se bave ozbiljnim temama, odnosno žanrovi koji rijetko ostvare veću gledanost u bioskopskim dvoranama. Jedan od njih jeste i „Ajvar“, debitantski film rediteljke Ane Marie Rossi koga je u bioskopima Srbije vidjelo više od 50.000 ljudi. Nakon svjetske premijere na Filmskom festivalu na Paliću film je osvajao mnoge nagrade između ostalog i tri na Filmskim susretima u Nišu, od kojih su po jedna otišle Sergeju Trifunoviću i Nataši Ninković, glavnim glumcima ovog filma.
Radnja „Ajvara“ smještena je u Stocholm gdje pratimo supružnike Baneta i Vidu. Oni žive sa psom i nemaju djecu. Ne pričaju često i od samog početka iz niza sitnih detalja shvatamo da među njima nije sve u redu. Ona ide psihoterapeutu, često je opsesivno-kompulzivna, dok je on poprilično nezainteresovan i dopisuje se sa mlađom djevojkom. Povodom Vaskrsa odlaze u Srbiju kako bi proslavili praznik u krugu svojih roditelja. Taj put zapravo će biti put istine, suočavanja njih dvoje, ali i suočavanja svakog od njih sa sobom ponaosob.
Koristeći sopstveno životno i bolno iskustvo kao motiv, Ana Maria Rossi nam donosi vrlo emotivnu i ličnu priču o savremenom braku. U tom braku tišina je postala nepodnošljiva i dominantna. Zapravo, ona je rutina i svakodnevnica naših junaka. To je ona vrsta tišine koja je samo uvertira u veliku buku nakon koje više neće biti ni tišine, ni odnosa i nakon čega dolazi kraj. Taj kraj naziremo tokom cijelog filma čekajući ga kao prikrivenu eksploziju. U tom smislu „Ajvar“ govori o braku koji to nije i koji je zapravo samo njegov privid. Taj brak kao i mnogi samo je lažna slika za javnost, odnosno za društvo u kojem živimo. On je tamnica okovana lažima, manipulacijama i nepovjerenjem.
Sa druge strane, „Ajvar“ je priča o otuđenju dvoje ljudi i nedostatku komunikacije. Ne one rutinske komunikacije nego one suštinske i emocionalne. One koja je neophodna za kvalitetan međuljudski, u ovom slučaju muško-ženski odnos. Ono što je problem jeste činjenica da se naši junaci mire sa takvim stanjem, ne pokušavajući da mijenjaju stvari. One stvari koje su svakako otišle predaleko, postale im strane i pitanje je da li se uopšte mogu i mijenjati. S tim u vezi, „Ajvar“ govori i o bježanju od sebe, od partnera i izbjegavanju suočavanja koje je neophodno da se stvari pokrenu sa nule.
Dosta dobar i kompleksan scenario u startu je pisan za Natašu Ninković i Sergeja Trifunovića, sa kojima je rediteljka Rossi već sarađivala u segmentu filma „Neke druge priče“. Upravo njih dvoje, kako kroz karaktere svojih likova, tako i glumačko umijeće, čine ovaj film vrlo kvalitetnim. Po ko zna koji put oboje pokazuju zbog čega ih smatraju najvećim glumcima regionalne filmske scene. Za ovaj film Trifunović je rekao kako mu je jedan od tri najbolja filma koja je snimio, dok je Nataša Ninković odigrala jednu od najboljih i najzrelijih uloga u karijeri. Pored njih, u filmu se pojavljuju i mnoga velika glumačka imena, poput Gordana Kičića, Pauline Manov, Branke Petrić, Vesne Čipčić i mnogih drugih.
Takođe, treba pomenuti sjajnu muziku Bojana Zulfikarpašiča koja doprinosi atmosferi otuđenosti i nerijetko ljudske usamljenosti. Scenografija u vidu enterijera stanova gdje rediteljka akcenat stavlja na kadrove u kojima su lica ili pak otvoren javni prostor poput aerodroma ili ulica takođe je pažljivo birana i doprinosi stanju u kojem se nalaze naši junaci. Nekoliko vrlo emotivnih i dirljivih scena, poput one završne na aerodromu ili scene na kiši, daju filmu dramski naboj koji maestralno iznosi glumački tandem ovog filma.
U moru prošlogodišnjih ostvarenja koja su nerijetko i pravljena za širu publiku, „Ajvar“ je pravo osvježenje. Iako na prvi pogled jednostavne radnje, zapravo je vrlo kompleksan i dubok. Kroz dva lika Rossi uspjeva da dočara početak jednog kraja, odnosno prikaz jednog raskida. Ne baveći se toliko uzrocima, akcenat stavlja na posljedice kao ono što neminovno dolazi. Emotivan i iskren „Ajvar“ je film o bitnim i savremenim temama koji gledaocu postavlja pitanja. Iako sa malo dijaloga, govori puno toga. Film svakako vrijedan gledanja.
Godina: 2019
Režija: Ana Maria Rossi
Scenario: Ana Maria Rossi i Maja Todorović
Uloge: Nataša Ninković, Sergej Trifunović, Vesna Čipčić, Branka Petrić, Gordan Kičić, Paulina Manov
Žanr: drama, melodrama
Država: Srbija, Crna Gora
Trajanje: 107 minuta