Novalić je prešutio da je uvoznik respiratora firma “FH Srebrena malina” d.o.o. iz Srebrenice, firma koja se bavi uzgojem i preradom voća i povrća u vlasništvu TV voditelja Fikreta Hodžića
On je najavio da će uskoro stići još 20 respiratora, a potvrdio je i da je 100 respiratora koštalo 10,5 miliona maraka.
Autor: Semira DEGIRMENDŽIĆ/Fokus.ba
Na ovaj način Novalić je djelomično odgovorio na pitanje Fokusa početkom prošle sedmice kada smo mu uputili upit da li je jednoj firmi uplaćeno 10 miliona maraka za nabavku 100 respiratora.
Međutim, Novalić je prešutio ko je uvoznik respiratora, a Fokus.ba otkriva da je to firma “FH Srebrena malina” d.o.o. iz Srebrenice, koja se bavi uzgojem i preradom voća i povrća u vlasništvu TV voditelja Fikreta Hodžića.
Potvrdu Fokusove informacije da je uvoznik respiratora “FH Srebrena malina “ dobili smo u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.
– Uvoznik 80 respiratora iz Kine u Bosnu Hercegovinu je kompanija „FH Srebrena malina“ d.o.o. a carinsku proceduru je pokrenula špediterska kuća DTS-ŠPED d.o.o. Za više informacija morate se obratiti direktno uvozniku – odgovorio je Ratko Kovačević, portparol UIOBiH na upit Fokus.ba .
Firma “FH Srebrena malina” inače je registrirana u Srebrenici i prema Fokusu dostupnim informacijama ima pet zaposlenih i prihod joj je u zadnjih godinu dana iznosio 413.157 KM, dok su rashodi bili 332.491 KM. Obaveze prema dobavljačima iznosile su 100.542 KM, obaveze za kratkoročne kredite 266.545 KM, a one po dugoročnim kreditima 76.835 KM.
Iz ovih pokazatelja jasno je da ova firma živi od kreditnih zaduženja. Sve su ovo indikatori da “FH Srebrena malina” nikako nije mogla biti odabrana za partnera u ovom poslu, no sve ovo nije očigledno smetalo Novaliću i Solaku da odaberu baš ovu firmu za uvoznika respiratora.
Niko od nadležnih ne želi otkriti pod kojim je uvjetima upravo ovaj poljoprivredni proizvođač izabran za uvoznika respiratora i je li ova firma, a po svemu sudeći jeste, i to bez konsultacija sa stručnjacima, odlučivala koji će respiratori biti kupljeni.
Inače, UIOBiH jedina je institucija koja je odgovorila na naš upit o uvozniku respiratora. Svi ostali su pokušali ovu informaciju sakriti od javnosti i ispostavilo se da je ugovor, težak 10 miliona maraka, koji je potpisan s poljoprivrednom firmom za nabavku sofisticirane medicinske opreme, “državna tajna” iako je ovo informacija koju javnost ima pravo da zna, naročito zbog toga jer vlasti troše novac poreskih obveznika i oni moraju znati kako se i gdje troši.
Isto pitanje smo prije nekoliko dana uputili Fahrudinu Solaku, načelniku Federalnog štaba Civilne zaštite, ali on je izbjegao odgovor na ovo pitanje, pa se nije obazirao ni naš upit upućen na sve dostupne e-mailove Federalnog štaba Civilne zaštite, kao ni na telefonske pozive i poruke. Istovremeno, Solak se u svojim izjavama hvalio kako transparentno odgovara na sve medijske upite.
Pitanje je li firma ”FH Srebrena malina” dobila 10 miliona maraka za nabavku respiratora izignorisao je i Ured Vlade FBiH za odnose s javnošću kojem smo uputili dopis da ovo pitanje javno pročitaju na jednom od prošlosedmičnih obraćanja zvaničnika o stanju u vezi s mjerama kada je u pitanju vanredna situacija u vezi s pandemijom koronavirusa.
Tek su nas obavijestili da su naše pitanje uputili Federalnom štabu Civilne zaštite, što je apsurdno jer taj štab je već ignorisao naš upit.
Fikret Hodžić, vlasnik firme “FH Srebrena malina” također nije odgovorio na naša pitanja upućena e-mailom, kao ni na telefonske pozive niti poruke u kojima smo mu uputili pitanja i o tome na osnovu kojih je kriterija dobio višemilionski posao nabavke respiratora.
Pisane upite uputili smo i Anisu Ajdinoviću, direktoru Federalne uprave za inspekcijske poslove i članu Kriznog štaba, Zavodu za javno zdravstvo, Vjekoslavu Mandiću, federalnom ministru zdravstva, kao i Goranu Čerkezu pomoćniku federalnog ministra za javno zdravlje, te firmi ”FH Srebrena malina”, koja bi trebala izvršiti nabavku respiratora.
Izuzev ministra Mandića i doktora Gorana Čerkeza niko iz federalnih institucija nije odgovorio na naš upit, a i ministar Mandić i doktor Čerkez kazali su za Fokus da je poslove nabavke respiratora preuzeo Federalni štab Civilne zaštite.
Doktor Čerkez je pojasnio da je Federalno ministarstvo zdravstva iskazalo potrebu za nabavkom više stotina respiratora.
-Mi smo izrazili potrebe za nabavkom za 300 respiratora za zdravstvo, ali ne učestvujemo u nabavci i nemamo ništa s tim – kazao je Čerkez.
Na našu konstataciju da je čudno da struka ne učestvuje u nabavci ovako sofisticiranih aparata za koje se do jučer govorilo da su ključni za spašavanje života i da je posao nabavke tih aparata povjeren poljoprivrednoj firmi, Čerkez je ponovio da o nabavci odlučuje Federalni štab Civilne zaštite.
Do subote u javnosti nije ni bilo poznato da je u toku nabavka ove količine respiratora. Danas, kada ublažavaju vanredne mjere donesene zbog koronavirusa i govore da broj oboljelih opada, zaista je nejasno zašto se ovoliki novac daje za respiratore i jesu li ovakve nabavke u stvari samo paravan za bogaćenje pojedinaca. Naš izvor upućen u detalje ove nabavke, a koji je želio ostati anoniman, kaže da je ona sporna s više aspekata.
-Prvi je taj što se u ovom trenutku kada FBiH raspolaže određenom količinom respiratora postavlja pitanje treba li nam uopće toliki broj ovih medicinskih aparata, jer od nekih oko 200, koliko ih je ukupno u bolnicama u Federaciji, koristi ih se oko 40-ak, tako da je pitanje je li bilo neophodno sad izdvajati deset miliona za ovu nabavku – kaže naš sagovornik.
Dalje, on ističe da činjenica da je za nabavku respiratora odabrana firma koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom samo pokazatelj na koji način se pristupa nabavci ovih sofisticiranih aparata.
-Šta može jedna firma koja se bavi uzgojem voća znati o specifikaciji ovih aparata i uopće o medicinskim aparatima? Na koji način oni misle uvesti te aparate, kada nisu ovlašteni za promet takvim uređajima? Postavlja se i pitanje servisiranja, jer znamo da firme koje uvoze određene aparate, a naročito medicinske, moraju omogućiti i uvjete servisiranja, što je u ovom slučaju neizvodivo. Očigledno se radi samo o pokušaju da se nekom “namjesti posao” i da se uzme provizija – kaže naš izvor.
Jelka Milićević, ministrica finansija u Vladi FBiH i komandantica Federalnog štaba Civilne zaštite kazala je za Fokus.ba da o nabavci respiratora “niko ništa ne zna”. Ministrica Milićević otkrila je i skandaloznu informaciju da Vlada FBiH, a niti Federalni stab CZ nisu dali saglasnost za nabavku ovih aparata.
– Kako je to urađeno da, nažalost, ni Federalni stožer Civilne zaštite ne zna jer nije donio nikakvu odluku o pokretanju nabavke. Ni na Vladi FBiH nikad nije data suglasnost na odluku o nabavci repiratora. Izgleda da je to urađeno mimo znanja i mimo procedura Stožera CZ. Tko je to i kako uradio uistinu treba istražiti- navodi se u odgovoru minsitrice Milićević za Fokus.ba.
Na naš dodatni upit, kako je onda uplaćeno 10,5 miliona maraka za nabavku respiratora, a što je prilikom dočeka aviona s ovom vrijednom pošiljkom u subotu potvrdio i premijer Fadil Novalić, od ministrice Milićević još čekamo odgovor.
Izvršna direktorica Transparency International BiH Ivana Korajlić za Fokus.ba kaže da javne nabavke u vrijeme kada se one obavljaju pregovaračkim postupkom i bez objave, jesu predviđene zakonom po takvom hitnom postupku u vanrednim okolnostima poput ovih uzrokovanih pandemijom koronavirusa.
Korajlić kaže da iako su se u toj organizaciji više bavili s onim nabavkama koje se provode pod plaštom hitnih i za sprečavanje širenja pandemije koronavirusa, a to u stvari nisu, da je evidentno da u nabavci medicinske opreme učestvuju firme koje se do sada nisu bavile s tim poslovima.
-To pokazuje i ovaj primjer kada firma koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom dobije ugovor za nabavku respiratora. Na koji način oni to rade, a da zaobilaze kompanije koje se inače bave uvozom i distribucijom medicinskog materijala i opreme, to ne znam kako uopšte objasniti. Posebno zbog činjenice da je ta vrsta medicinske opreme generalno teško dostupna i na svjetskom tržištu, pa se postavalja pitanje, kako sad odjednom jedna firma koja se time nije ranije bavila ima pristup toj opremi. Time bi se stvarno trebale pozabaviti i institucije koje se bave i nadzorom javnih nabavki i generalno sve ostale druge nadležne institucije –zaključuje Korajlić.
Nažalost, ovo je još jedan primjer da dok se veliki broj stanovnika u FBiH bori kako preživjeti ove teške dane u izolaciji, bez posla i primanja, da se “lov u mutnom”, u kojem su u igri milioni maraka, nastavlja. Evidentno je da je nekima “svanulo” u vrijeme krize u kojoj grca čitava BiH, a za to ne moraju nikome ni “polagati račune”.
Tenderi za poslove teške milione maraka u kojima su uvijek pobjeđivala “sumnjiva lica” pokazali su se i u ovoj situaciji jedinom konstantom za mutne poslove i talove među odabranima koji očigledno tek sada rade s našim novcem šta hoće.
Isti ti i takvi uglavnom su među prvima pootpuštali radnike i od vlasti traže pomoć kako ne bi “načinjali” svoje zaštekane milione koje su stekli pod krinkom biznismena, a ustvari su oni tajkuni i politikama podobni vlasnici firmi koji su ogroman novac zgrnuli na baš ovakvim tajanstvenim i netransparentnim tenderima.