Gotovo stotinu djece i omladine sa poteškoćama u razvoju posjećuje udruženje „Mala sirena“ iz Zavidovića, gdje na raspolaganju imaju usluge koje su teško ili nikako dostupne čak i u velikim gradovima BiH. Udruženje su 2012. godine u Zavidovićima osnovale tri majke djece sa poteškoćama u razvoju, kako bi djeci kao što su njihova obezbijedili stručnu pomoć koju do tada nisu imali.
Piše: Danica Novaković
Nakon niza sastanaka sa predstavnicima Ministarstva obrazovanja, Ministarstva zdravstva i direktorom Centra za mentalno zdravlje i neispunjenih obećanja sa njihove strane, tri majke odlučile su da preuzmu inicijativu.
„U početku, kada smo osnovale udruženje dobile smo od općine prostorije koje su bile u potpunosti uništene. Ipak, za samo mjesec dana uspjele smo da organizujemo koncert Hanke Paldum i pronađemo još neke donatore koji su nam pomogli da uredimo te prostorije i počnemo sa radom. Zahvaljujući svemu tome danas posjedujemo i inkluzivni vrtić koji radi pet dana u sedmici“, ispričala nam je Adisa Mahovac (48), trenutna predsjednica i jedna od osnivačica udruženja.
Tokom proteklih devet godina udruženje je konstantno raslo i razvijalo se, a osnivačice su uvodile nove usluge za djecu sa poteškoćama u razvoju, ali i kulinarske i kreativne radionice za omladinu i odrasle, te radionice za majke. Od 2014. godine pružaju asistenciju tokom nastave u svim školama opštine Zavidovići .
„Pomoglo je to što i sama radim u jednoj školi kao nastavnica engleskog jezika. Škole su nam izišle u susret i dozvolile da tokom ljetnog raspusta radimo opservaciju sa djecom. Takođe, bitno je napomenuti da u našem centru primjenjujemo brojne korisne metode poput neurofidbek terapije, senzornu terapiju, redukaciju psihomotorike“, izjavila je Adisa.
Ovo udruženje nastalo je kako bi pomogli djeci sa poteškoćama, bez obzira na to koja je dijagnoza u pitanju. Djeca prvo prolaze procjenu stručnjaka, te nakon toga na osnovu medicinske dokumentacije budu uključeni u odgovarajuće tretmane.
„Kod nas dolaze djeca sa raznim dijagnozama, od autizma pa sve do cerebralne paralize, jer mi stvarno ne želimo da se ograničavamo da radimo samo sa djecom koja imaju određene dijagnoze. Ovdje su svi dobrodošli. Kada su u pitanju djeca koja su nepokretna ili teško pokretna, organizujemo kućne posjete u koje idu medicinski tehničar, psiholog i socijalni pedagog. U kućne posjete idemo kada oni izraze potrebu za time ili da ih iznenadimo i obradujemo za praznike“, pojasnila nam je Adisa.
Jedna od terapija koje su dostupne u udruženju „Mala sirena“ jeste neurofidbek terapija. Ovom neinvazivnom metodom mozak se postepeno uči da funkcioniše bolje i efikasnije. Dostupna je u samo nekoliko gradova u BiH i veoma je skupa, dok je u udruženju besplatna, kao i sve ostale usluge koje nude svojim korisnicima.
„Prije nego što smo kupili aparat, morali smo da pošaljemo dva člana našeg osoblja na edukaciju u Zagreb kako bi dobili sertifikat i naučili kako rukuvati aparatom, jer je veoma bitno imati edukovan kadar koji će sve odraditi kako treba. Nakon toga kupili smo aparat uz pomoć donacija koje smo prikupili kampanjom koju smo organizovali“, izjavila je za eTrafiku Adisa.
Takođe, udruženje posjeduje i senzornu sobu sa potrebnom dodatnom opremom, te stručno osoblje koje se sastoji od senzornog terapeuta koji organizuje terapije. Ipak, sama senzorna soba ne bi značila puno bez ostalih terapija, jer je sve terapije najbolje kombinovati kako bi se dobili što bolji rezultati.
„Stvaranje novih neuronskih veza kod većine ljudi odvija se po pravilima i automatski. Međutim, ukoliko dođe do problema u ovom procesu, stvaraju se poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju i mogu nastati mnoge negativne posljedice. Senzorna terapija pomaže djeci koja imaju probleme sa senzornom integracijom da usklade obradu čulnih informacija koje podstiču dijete na bolju prilagodbu, pomažu u učenju, razvijanju govora, pažnje i koncentacije te generalno unapređenje ponašanja“, pojasnila nam je.
Kako bi sve ove aktivnosti bile moguće potreban je stručan kadar, pa je tako u udruženju trenutno zaposleno devet osoba, ali broj zaposlenih varira u zavisnosti od projekata. Osim toga, često angažuju defektologe, logopede, socijalnog pedagoga, senzornog terapeuta i različite profile odgajatelja.
„Što se tiče finasiranja pomažu nam općina Zavidovići, takođe imamo podršku USAID-a, koji nam ove godine finansira pet zaposlenih. Osim toga, imamo i podršku jedne organizacije iz Austrije zvane ‘Red Charity’ koji nas finansiraju već nekoliko godina, a ostatak sredstva dobijamo kroz donacije i pisanje projekata“, kazala je Adisa.
S obzirom na to da udruženje za sada broji gotovo 100 članova, te da organizuju veliki broj aktivnosti, pojavila se potreba za većim prostorom. Obratili su se opštini Zavidovići sa molbom da im dodijeli još dvije prostorije u objektu u kome se trenutno nalaze, a nakon toga i sa molbom da dobiju dozvolu za izgradnju na jednoj parceli. Međutim, nisu naišli na razumijevanje.
„Ipak, uz pomoć donacija smo uspjeli da sakupimo dovoljno sredstava uz pomoć kojih smo kupili zemljište veličine 1700 metara kvadratnih u centru Zavidovića. Trenutno i dalje radimo na rješavanju papiroloških pitanja zemljišta, a akcija skupljanja sredstava još uvijek traje jer su nam potrebna i sredstva za izgradnju objekta. Apelujemo na sve ljude dobrog srca da doniraju putem humanitarnog broja 090 292 008, te putem uplata na naš bankovni račun ili na blagajni u prostorijama Udruženja kako bismo obezbijedili bolje sutra djeci i odraslima sa poteškoćama u razvoju“, naglasila je ona.
Za kraj, Adisa poručuje da su oni od prvog dana vjerovali u inkluziju i u njihovu djecu, da oni mogu biti sastavni dio društva i da imaju pravo na to. Smatra da djeca sa poteškoćama u razvoju mnogo bolje razumiju kako okolina gleda na njih kao i da oni samo žele da budu prihvaćeni i ravnopravni. Na kraju krajeva, potrebna im je podrška, a ne sažaljenje.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.