Bogata različitim rudama, Bosna i Hercegovina je zanimljiva stranim investitorima koji na njenoj teritoriji žele da otvore rudnike. Međutim, građani BiH većinom ne žele nove rudnike jer to znači uništavanje njihove životne sredine, zarad bogaćenja investitora. Istovremeno, lokalni političari vrlo otvoreno nude prirodna bogatstva ove zemlje u zamjenu za ličnu zaštitu.
Tekst: Vanja Stokić i Ajdin Kamber; Foto: Ajdin Kamber
„U istočnom dijelu Republike Srpske, u blizini granice sa Srbijom, nalaze se značajna nalazišta litijuma, magnezijuma i drugih rijetkih minerala. Prema nekim procjenama, njihova komercijalna vrijednost iznosi više od 100 milijardi dolara. Otvoreni smo za razgovore o ugovoru o rijetkim mineralima s predsjednikom Trumpom. Spremni smo dopustiti pristup tim nalazištima minerala kompanijama koje odabere njegova administracija. Osim toga, postoji potencijal za suradnju s premijerom Mađarske Orbanom, čija je vlada uključena u ovu investiciju“, kazao je tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu za The American Conservative, sredinom marta 2025. godine.
Ovaj intervju objavljen je samo 20 dana nakon što je Milorad Dodik osuđen u Bosni i Hercegovini na godinu dana zatvora i šest godina zabrane vršenja dužnosti predsjednika, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika za BiH. Za njim je bila raspisana i centralna potjernica u BiH.
Zbog svega toga, javnost u Bosni i Hercegovini je Dodikov intervju shvatila kao ponudu trgovine sa predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Donaldom Trampom. Rijetki minerali u zamjenu za zaštitu.
„Vlada Republike Srpske, u saradnji s predsjednikom Trumpom, spremna je ubrzati izdavanje svih potrebnih rudarskih dozvola za američke kompanije odabrane za učestovanje u ovom sporazumu o rijetkim mineralima. Do sada nismo dodijelili rudarska prava nijednoj zemlji ili stranoj kompaniji. Voljan sam o ovom pitanju razgovarati isključivo s predsjednikom Trumpom i vjerujem da bismo mogli postići obostrano koristan dogovor“, kazao je tada Dodik.
Opština na koju aludira u intervjuu su Lopare, malo mjesto na istoku Bosne i Hercegovine. Ovdje živi manje od 17.000 stanovnika, većinom od poljoprivrede. Posljednje dvije godine, ova opština se često spominje u javnosti zbog potencijalnog otvaranja rudnika litijuma na planini Majevici, u blizini Lopara.
„Svjedoci smo proteklih godina da smo postali meta stranih kompanija koje se bave ekstrakcijom ruda. Znamo koliko može da bude opasno otvaranje rudnika litijuma u naseljenom mjestu. Mi smo kao udruženje podnijeli inicijativu nadležnom ministarstvu i sad se nalazimo u procesu dobijanja statusa parka prirode, tj istraživanja i prikupljanja podataka za studiju“, govori nam Andrijana Pekić, profesorica koja se bori protiv otvaranja rudnika.
Lopare su godinama zanemarivane od strane republičke i državne vlasti, zbog čega spadaju u izrazito nerazvijene opštine. Čak i u takvim uslovima, građani Lopara su rudnik litijuma prepoznali kao opasnost a ne kao investiciju.
„Nažalost, svi mi stanovnici BiH smo svjedoci da političari na svim nivoima vlasti ne rade za dobrobit svojih građana, već stranih kompanija i za svoje lične ciljeve. Dovode strane kompanije i daju im naša prirodna bogatstva koja su neizreciva, za mizernu rudnu rentu od tri odsto. To prosto vrijeđa inteligenciju bilo kog čovjeka. Kako da mi vjerujemo predstavnicima vlasti na svim nivoima, kad kažu da će da poštuju te evropske standarde? Svi mi znamo da su te svjetske kompanije došle upravo ovdje kod nas iz razloga što ne moraju da poštuju evropske standarde. Da oni stvarno žele da investiraju u ta postrojenja koja bi ekstrakciju litijuma dovodila da ona minimalno zagađuje okolinu, oni bi prvo kopali kod sebe“, govori ona.
Kupres se odbranio
Dvjesto kilometara dalje, u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, stanovnici još manjeg mjesta izborili su se protiv fabrike magnezijuma. Opština Kupres koja broji oko 5.000 stanovnika, oštro se suprotstavila otvaranju postrojenja na svojoj teritoriji. Ovdje je lokalnu kompaniju Dolomit, koja se bavi eksploatacijom i preradom kamena, kupila njemačka grupacija Brilliant 3221 GmbH. Na mjestu Dolomita željeli su da naprave pogon za proizvodnju magnezijuma.
„To je sve došlo u širu javnost 2021. godine, kada su se u medijima pojavili članci kako su njemački investitori preuzeli Dolomit i planiraju zaposliti 50 domaćih radnika. Nije bilo nikakvog spomena tvornice, magnezija, širenja kamenoloma, bilo čega drugog. Investitor je u međuvremenu radio, prikupljao dozvole, sve što ide po proceduri, da bismo došli do 2024. godine, kada je najavljena javna rasprava za izgradnju planirane tvornice magnezija. I to nam je zapravo bio svima neki prvi glas. Građani su se podosta zabrinuli“, pojašnjava nam stanovnik Kupresa Marko Rebrina.
Informacije koje dolaze do javnosti su kontradiktorne. Broj od 50 zaposlenih radnika je odjednom porastao na 600, a umjesto prvobitnog plana da se tokom proizvodnje koristi kišnica, najavljeno je korištenje vode iz obližnjeg vodoopskrbnog sistema.
„Kao čovjeka i kao obrazovnog čovjeka iz šumarske struke, prije svega zanima me što će se dogoditi sa prirodnim resursima koji su ovdje. Naravno da sam zabrinut jer sve ovo je ljudska ruka pošumila 50-ih godina, a ovo je područje koje je od davnina poznato po poljoprivredi, stočarstvu i šumarstvu. Postoji mogućnost da dođe do promjene klime, da proizvodnja magnezija utječe na zdravlje ljudi“, upozoravao je tada diplomirani inžinjer šumarstva Marko Bršo, sa 25 godina iskustva rada u struci.
Kupres je zapravo visoravan smještena na 1.200 metara nadmorske visine i kao takva je zanimljiva turistima tokom cijele godine. Stanovništvo živi najviše od stočarstva, poljoprivode i šumarstva. Marko Mršo navodi da u opštini postoje tri pilane, dvije trgovine i deset kafića. O malom broju ljudi najbolje svjedoče kuće i stanovi u kojima tokom noći nije upaljeno svjetlo.
„To je očigledno najveći adut u rukavu investitora. Bez obzira što nas je malo, mi jednostavno pokušavamo dignuti svoj glas, da se ljudi zapitaju da li je to dobro, i vodi li to dobrom, a u konačnici nek sva ko svoju sudbini odluči. Ako ništa, nek sve to prođe, naša savjest će biti čista. Barem smo nešto pokušali“, iskren je on.
Ovo mjesto je plodno tlo za gljive i ljekovito bilje, ali je i vododjelnica. To znači da izvori sa ovog područja idu u dva odvojena sliva, Jadranski i Crnomorski.
„Dolazi li do određenih procesa miniranja, tektonskih promjena koje čovjek izaziva, naravno da će se to odraziti i na vode. A tehnološki proces proizvodnje magnezija, zasigurno traži vodu“, pojašnjava Marko Bršo.
Pripreme za rudnik uništile su dio prirode na Kupresu. U planinarsko-ekološkom društvu „Stožer“ nam kažu da je uništen dio infrastrukture koju su oni napravili, pokušavajući da lokalnom stanovništvu i turistima približe prirodne ljepote. Kako nam govori predsjednik udruženja Mijo Dumančić, posječen je dio šume i skinut gornji sloj zemljišta.
„Mi smo tu radili neke veće staze, putevi od rudnika su nama uništili tu stazu i prešli preko nje. To se ne vidi iz Kupresa, zato što se to nalazi s druge strane. Ali mi planinari koji smo stalno gore, to vidimo stalno, kao i naši gosti. Ljudi ne shvaćaju, oni misle da će to ostati tamo negdje daleko, a neće. To je pitanje dana kada će se vidjeti iz svačije kuće ta slika koja je poprilično ružna“, opisuje Mijo Dumančić.
Ne mogu se procijeniti svi resursi
Sa svojom površinom od 52.000 kilometara, Bosna i Hercegovina ima izuzetno bogatstvo minerala i ruda, govori nam Elvir Babajić, profesor i voditelj geološkog odsjeka na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli. Mineralne sirovine koje su se istraživale ranije i koje se i dalje istražuju su: zlato, boksiti, olovocinčana ležišta, manganska ležišta, ležišta kobalta, hromita, gipsa, barita, magnezita, pirofilita, soli, uglja, kvarcita, kvarsnog pijeska, krede, tehničkog građevinskog kamena, arhitektonskog građevinskog kamena i tako dalje.
„Prosto je nemoguće napraviti kompletnu jednu procjenu ovih resursa. Svaki resurs, svaki ovaj tip ležišta koji se eksploatiše, dokazuje se dokumentom koji se zove elaborat o klasifikaciji, kategorizaciji i proračunu rudnih rezervi. Znači, to bi trebao biti sublimat svih tih istraživačkih radnji i radova iz oba entiteta, iz oba ministarstva, da bismo mi mogli raspolagati nekim osnovnim podacima. No što je još bitno, često variraju cijene na tržištu ovih pojedinih mineralnih resursa, tako da je, da kažem, puno realnije prikazati okvirnu cijenu pojedinačnog resursa“, pojašnjava profesor Babajić.
Nakon rata devedesetih godina, u Bosni i Hercegovini su se najviše istraživale nemetalične mineralne sirovine, sa fokusom na tehnički građevinski kamen. Tokom posljednje decenije, sve više se ulaže u istraživanje metaličnih mineralnih sirovina. To se vidi i kroz prisustvo inostranih kompanija koje su zainteresovane za istraživanja.
„Kompanije koje dolaze izvana imaju zakonsko pravo da uđu u aranžman vezan za istraživanje mineralnih sirovina i naravno u slučaju pozitivnih rezultata, da pokrenu postupak vezan za dobijanje koncesije na istraživanje i koncesije za eksploataciju. Česte su pojave ozbiljnih kompanija koje imaju iza sebe jednu pozitivnu pozadinu istraživačkog eksploatacijskog karaktera. Međutim, pojavljuju se i ad hoc kompanije, bez nekoga posebnog istorijskog angažmana u eksploataciji i istraživanju mineralnih sirovina. No naš zakon ne može da spriječi takvu pojavu“, govori profesor.
On dodaje da nijedan vid eksloatacije ne smije da se obavlja ukoliko nisu ispoštovani uslovi minimalnog uticaja na životnu sredinu. Kompanija koje eksploatiše mineralne sirovine, mora da poštuje određene mjere, a nadzor nad tim procesom vrše inspekcijske službe.
Zanimljivo tržište za strane kompanije
Ismir Hajdarević iz Zavoda za geologiju Federacije Bosne i Hercegovine podsjeća da je rudarenje uglja već na samom kraju, ali da je po pitanju kritičnih mineralnih sirovina Bosna i Hercegovina zanimljivo tržište za Evropsku uniju, Veliku Britaniju, Kinu, Sjedinjene Američke Države i slične zemlje.
„Bosna i Hercegovina nije još uvijek proglasila nekakvu uredbu ili neki zakon o svojim kritičnim mineralnim sirovinama. Međutim, Evropska unija ima te uredbe. Evropska komisija je još 2008. godine donijela određene propise vezane za to i od 2011. godine je već formirana lista kritičnih mineralnih sirovina za Evropsku uniju. Danas ta lista sadrži 34 mineralne sirovine. Na području Bosne i Hercegovine u obliku ekonomskih interesantnih ležišta ili značajnih pojava mineralnih sirovina, ima dvadesetak tih sirovina“, navodi Ismir Hajdarević.
On pojašnjava da Bosna i Hercegovina nema iskustva sa novim tehnologijama rudarenja, te da ovo iskustvo i znanje posjeduju strane kompanije. Takođe ističe da je privreda Bosne i Hercegovine zapravo utemeljena na rudarstvu.
„Jedno radno mjesto u rudarstvu otvara sedam radnih mjesta u ostalim, pratećim djelatnostima. Sve što se gradilo od Drugog svjetskog rata pa nadalje u BiH, najveći dio toga je temeljeno na rudarstvu i na djelatnostima koje proizilaze iz rudarstva: prerade rude, metalnim industrijama, mašinskim industrijama, elektro i tako dalje. Sve se to uveže za rudarstvo. Sve rudarstvo je temelj svega toga“, govori on.
On ne vidi ništa sporno u otvaranju novih rudnika, sve dok se poštuju zakonski propisi i ostvaruje se minimalan uticaj na životnu sredinu.
„Ukoliko kompanija koja koja ima namjeru da istražuje ili rudari, ispoštuje te mjere, onda zaista nema razloga za neku ozbiljniju zabrinutost. Rudarstvo je prošlost, sadašnjosti i budućnost svjetske ekonomije. Mi ne smijemo zaostajati u tome“, ističe Ismir Hajdarević.
Mit o zelenom rudarenju
Kao jedan od argumenata za otvaranje novih rudnika, često se u javnosti koristi termin „zeleno rudarenje“. Međutim, kako pojašnjava Vladimir Topić iz nevladine organizacije Centar za životnu sredinu, u njemu nema ničeg zelenog, osim samog naziva.
“To je jedan mit koji je napravljen da nam svima zvuči mogućim i da nam prikaže način rudarenja kao nešto novo, savremenije i bolje u odnosu na ono iz prošlog vijeka. To je jedna opasnost koja se pokazala širom svijeta. To su dominantno zemlje koje su i dalje, ili u razvoju ili zemlje koje imaju visok procenat siromaštva, ili se radi o zemljama koje imaju visok stepen korupcije. U mnogim zemljama je dolazilo zbog tog zelenog rudarenja do građanskih ratova, pobune stanovništva i zagađenja prirode. Zeleno rudarenje u BiH u ovom formatu koji nam se nameće ne može biti garant zdrave životne sredine u budućnosti. Ovo rudarenje ima samo za cilj, da određene korporacije dobiju određene minerale i sirovine koje će koristiti u energetskoj tranziciji većinom zapadnih zemalja, ali na uštrb prirode”, upozorava Topić.
U Bosni i Hercegovini se trenutno najviše kopa ugalj, dok je planirano rudarenje mineralnih sirovina koje se nazivaju kritičnim. Tim nazivom se zapravo javnosti stavlja do znanja da su one neophodne.
“Te mineralne sirovne jesu od interesa za Evropsku uniju i sasvim opravdano Evropska unija ima možda svoju potrebu da potražuje te resurse, ali mi treba da sagledamo svoju ulogu i da kažemo na koji način mi želimo opstati na ovom prostoru i da li je to nama od primarnog interesa”, upozorava Topić.