Koliko moramo biti stari da bi nam ime Ines značilo više od običnog ženskog imena, ne baš tako čestog? Inspiraciju za ovu pjesmu mladom Arsenu Dediću dala je jedna Splićanka, Ines Barezi, koju je sreo u Beogradu, jer se tu bila doselila. Bili su u ljubavnoj romansi i Ines je u umjetničkom smislu uticala na Arsena. Rastali su se, a dio tog zajedničkog života je opisan u ovoj sjajnoj pjesmi. Ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines Drukčijim pokretima i navikama Jer još ti je soba topla Prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si više ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala Po boji papira svojih pisama, po poklonima Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom Kao list niz jednu beogradsku padinu u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines dugo je pripremano naše poznanstvo I onda slučajno uz vruću rakiju I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke Prostakušo i plemkinjo moja Pa tvoje grudi, krevet I moja soba obješena u zraku kao naranča Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39. kod Grković Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva Upotreba zajedničke kupaonice I “Molim Vas ako me tko traži” Ne daj se Ines Evo me ustajem tek da okrenem ploču Da li je to nepristojno u ovakvom času Mozart Requiem Agnus Dei Meni je ipak najdraži početak Raspolažem s jos milion njeznih I bezobraznih podataka naše mladosti Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta Ne daj se Ines Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu Dodirni me ispod stola koljenom Generacijo moja, ljubavnice Znam da će jos biti mladosti, Ali ne više ovakve – u prosjeku 1938 Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite I ta će mi mladost teško pasti A bit će ipak da ste vi u pravu Jer sam sam na ovoj obali Koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo počinje kiša, Kao sto već kiši u listopadu na otocima More od olova i nebo od borova Udaljeni glasovi koji se miješaju Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu I nestalo je svjetla s tom bjelinom Još malo šetnje uz more i gotov. Ne daj se Ines! https://youtu.be/AagIS_6dPl0