Iako su u javnosti brojni rijaliti programi, koji nas već godinama “terorišu” sa malih ekrana, okarakterisani kao “dno dna ispod kojeg se više ne može”, sagovornici našeg portala ističu da urušavanje sistema vrijednosti tek slijedi i da je ovo samo početak kulturnog i duhovnog raspadanja i truljenja našeg društva.
Piše: Ognjen Tešić
Brojni rijalitiji, kao što su “Parovi”, “Zadruga”, “Farma” i drugi, već godinama ne prestaju intrigirati javnost u čitavoj regiji, a dok se gledaoci i stručnjaci dijele na one koji smatraju da ovakav program treba ukinuti i one koji tvrde da za tim nema potrebe jer daljinski upravljač svakom daje pravo izbora, gledanost ove “sodome i gomore uživo” vrtoglavo raste.
Međutim, u jednom se svi slažu, interesovanje za ovo pornografsko šarenilo i stvaranje instant zvijezda od starleta, aktera seks afera i ljudi koji su sinonim za neobrazovanost i neinteligenciju, pa i kriminal, pokazuje svu težinu moralnog sunovrata u koji (ne)namjerno srljamo.
Iako smo već odavno znali da su stralete i ostali učesnici rijalitija zarad lične promocije spremni na sve, ipak je pomalo šokirajući bio podatak da mnoge stvari učesnici ne rade baš u potpunosti svojevoljno. Naime, beogradski mediji su svojevremeno objavili da upravo sama produkcija podstiče učesnike na skidanje, seks, svađe, tuče, tako što obećavaju i dodatne honorare za blud i razvrat. Spekulisalo se da se u “Parovima” tuča nagrađuje sa 1.500 a seks sa 2.000 evra.
Sociolog Ivan Šijaković ističe da se već odavno na našem kulturnom prostoru nagrađuju nasilje, pohlepa, bezobrazluk, otimačina i prevara, tako da su TV emisije samo nastavak tog opšteg, surovog stanja u društvu.
“Sve je komercijalizovano i podređeno tržištu, a seks i nasilje su logičan proizvod takve liberalističke, tržišno fundamentalističke psihologije i kulture. Zbog toga se takvi proizvodi lako i skupo prodaju, a njihovi proizvođači, prodavci, izvođači i prezenteri dobijaju visoke novčane nagrade. Novac je osnovni pokretač svega, posebno neukusa, hazarda i destrukcije”, ističe za eTrafiku Šijaković.
Dok su, sa jedne strane, brojne javne ličnosti, među njima i bivši minister kulture i informisanja Srbije Ivan Tasovac, rijalitije ocijenjivali kao “dno dna” domaće produkcije i naglašavali negativan uticaj koji imaju na mlađu generaciju, odgovorni urednik Hepija, televizije koja prednjači u stvaranju spomenutog programa, Milomir Marić, brani se napadom na tabloide koji su, po njegovim riječima, promovisali starlete koje je on pozvao u emisiju, te dodaje da nije njegov problem što se neke od učesnica bave prostitucijom.
“Hepi je sada među liderima po gledanosti. Rejting cijele televizije je skočio za tri puta od kada smo krenuli sa rijaliti programima. Kako su ‘Parovi’ odmicali, bili smo sve bolji i bolji. Tabloidima je sada krivo što smo mi preuzeli njihove zvjezde. Oni su junaci ovog doba, ja nisam. Tabloidi su napravili novi sistem vrijednosti, mi smo ga samo preuzeli. Uopšte ne osjećam odgovornost za negativan uticaj nemoralnog sadržaja na gledaoce”, rekao je Marić i ironično dodao da se po cijelu noć trudi vaspitati starlete i ukazati da bi trebalo lijepo da se ponašaju, ali da ne vrijedi, jer su ih “tabloidi mnogo pokvarili”.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, za pohvalu je činjenica da je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) još prije dvije godine zabranila prikazivanje rijaliti programa prije ponoći, kao i poslije šest časova, što je značajno “rasteretilo” televizijski program, za razliku od Srbije, u kojoj on i dalje ima dominantan položaj.
Inače, prvi rijalitiji su bili zanimljivi sami po sebi jer su bili novost na tržištu našeg regiona. Svaki sljedeći je morao da bude gori da bi se zadovoljila glad publike za senzacijom. Recept je postao poznat: biraju se konfliktne ličnosti, jasnim stavkama u ugovoru obećavaju za skidanje, seks ili tuču pred kamerama veći honorar, s vremena na vrijeme ubacuju se gosti koji treba da izazovu konflikt i da nestanu, često se pravi kafanska atmosfera među učesnicima. Ovakav sadržaj, upozoravaju stručnjaci, najviše šteti psihi ljudi, a pogotovo mlađoj populaciji i djeci koja još nisu oformila svoj identitet i koja nažalost gledajući ove emisije vide samo nedolično ponašanje osoba, psovanje, ogovaranje i slično. Mnogi mladi žele biti poznati pod svaku cijenu i shvatiće da je ovo jedini način i put prema tome, zbog čega sve više imamo takve osobe u našem okruženju, a sve zahvaljujući ovim emisijama.
Psiholog Zoran Delić ističe da smo danas došli do programa kao što su “Parovi” jer je došlo do prezasićenosti gledateljstva sadržajima koje je televizija prije njih nudila.
“Sve je počelo u formatu ‘Velikog brata’, gdje imamo nekoliko interesantnih ljudi koji pokazuju svoje vještine da bi to sada došlo do jednog ekstrema u kojem praktično imate jednu vrstu legalizovane pornografije. Gledaoci žele senzacije, žele nešto novo, makar to bilo degutantno i neukusno. Neće proći puno vremena kada ćemo imati realna ubistva koja će nam prikazivati u medijima. Bojim se da će sljedeće biti kriminal, ubistva i to sve gledaocima upakovano na jedan atraktivan način”, kaže Delić.
Da sve ide u pomenutom pravcu pokazuje i dvogodišnje svakodnevno medijsko izvještavanje o ubistvu Jelene Marjanović, upakovano u najjeftiniju rijaliti formu, kojem se i dalje ne nazire kraj.
I Šijaković se slaže da je ovo tek početak kulturnog i duhovnog raspadanja i truljenja, pošto je “ekonomsko i socijalno propadanje već odavno došlo do dna i tamo tavori”.
“Naravno, sistem vrijednosti, kreativna i elitna kultura će se i dalje urušavati i degradirati. Ovdje treba nešto razjasniti i demistifikovati. Društvene vrijednosti više nemaju onaj pozitivni predznak na koji smo mi navikli i koji je bio kriterij za kulturu i javno ponašanje do prije 25 godina. Sada su vrijednosti dobile negativan predznak, one su postale orjentacija za ponašanje u društvu, ljudi ih prihvataju, one su osnov njihovog rada i života, prema tome, to su nove vrijednosti. Vrijednost je danas ono što je prljavo, vulgarno, zlo, pokvareno, bezobzirno i destruktivno. Pristojnost, tolerancija, razumijevanje, ljubav, emocije, dobrota, pomoć, podrška, rad i znanje više nisu vrijednosti, one su protjerane iz našeg savremenog društva”, ističe naš sagovornik.
On dodaje da država treba da reaguje i da privremeno zaustavi takve skaradne emisije.
“Međutim, potrebno je prethodno uvesti standarde koji će regulisati šta se može, a šta ne može javno emitovati na televiziji i drugim medijima. Medijske slobode su jedna konstrukcija koja služi za manipulaciju i pritisak na vlasti, državu i društvo u pogodnom trenutku, kako to žele neki centri moći. Nema slobode tamo gdje jedan subjekt širi svoju slobodu potiskujući, ugrožavajući i potirući slobodu (slobode) drugog subjekta (subjekata)”, navodi Šijaković.
Direktor “Media plan instituta” iz Sarajeva Radenko Udovičić, koji je ujedno i profesor na Fakultetu humanističkih nauka, ističe da, iako izbjegava spomenute sadržaje, određeni “sporni detalji” iz takvih emisija neprestano mu se nameću kao preporuka na društvenim mrežama.
“Ovakve rijaliti emisije spadaju u zabavni program, ali je činjenica da je njihov sadržaj diskutabilan. Oni se na našem prostoru emituju posredstvom kablovskih operatera, pa čak i ako imaju sporne sadržaje, Regulatorna agencija za komunikacije BiH za njih nije nadležna. Jedino ukoliko je takav program, uslovno rečeno, seksualno slobodniji, postoji obaveza da se emituje iza 22 časa”, rekao je Udovičić u razgovoru za naš portal.
On je istakao da je, kada su u pitanju TV stanice u BiH, gotovo nemoguće obaviti preciznu analizu i metodologiju sadržaja koji prikazuju, jer, izuzev javnih emitera, privatne televizije ne objavljuju javno takve podatke.
Udovičić je podsjetio na istraživanje koje je ovaj institut sproveo o sadržajima na tri javna emitera u BiH u tzv. “prajmtajmu”, a kod kojih je primijećeno odsustvo ili mali obim obrazovnih programa i programa za djecu, kao i da se stiče utisak da zbog finansijskih problema i malih kreativnih resursa, TV servisi posežu za sadržajima komercijalne prirode koji su ispod standarda.
Sa druge strane, zaposleni u medijima, koji su distributeri spornih sadržaja ističu da smo trenutno u začaranom krugu gdje narod želi rijalitije i starlete, svojom zainteresovanošću povećavaju rejting mediju, a rejting je jedino što sponzore, koji omogućavaju opstanak medija, zanima.
Čovjekove potrebe na životinjskom nivou!
Šijaković ističe da se čovjekove potrebe, vrijednosti, ukus i moral spuštaju već tridesetak godina sve niže na prostoru bivše Jugoslavije, te da su trenutno došle do animalnog nivoa.
“Nema stida, nema straha, nema obzira ni prema kome, nema odgovornosti i poštovanja prema starijima, obrazovanijim, djeci, znanju, umjetnosti, radu i poštenju. U takvim uslovima je ‘normalno’ da prosječan gledalac uživa u ‘Parovima’ ili nekakvom sličnom rijaliitiju. Nesrećni gledaoci smatraju da je to vrhunac njihove slobode da mogu da gledaju tešku pornografiju na TV ekranu. Nisu oni krivi, njima se to nudi, nameće, vrši pritisak na njihovu svijest i savjest, njih televizija mami, zavodi, opija i baca u ponor. Građani bi gledali nešto drugo kad bi im bilo ponuđeno i na pristupačan način objašnjeno (Pikasova ‘Gernika’, Mocartova muzika). Gledaoci su postali masovni potrošači najgore medijske robe, oni su postali zavisnici od takvih emisija, ukus im je uništen, ostali su bez emocija, duše i morala. Građani su postali robovi neukusa, pohlepe i pornografije”, ističe naš sagovornik.
On smatra da je nemoguće stvoriti nove i bolje vrijednosti jer za to nema resursa, prije svega kulturnih i duhovnih.
“Još teže je vratiti se na stare vrijednosti koje su vladale prije 30 godina, tog povratka ne može biti. Osnovni razlog je što bi to trebala prvo da učini Amerika (SAD), koja je lansirala svo to smeće i nametnula ga većini zemalja kao veoma profitabilan proizvod. Tek poslije toga bi sve zemlje ponizno slijedile takav postupak i vrijednosti bi ponovo dobile pozitivan predznak, ali takvo očekivanje je čista iluzija i zabluda u ovom trenutku”, zaključio je Šijaković.
eTrafika.net
1 komentar
Ovej čovek je beskupulozni monstrum, inteletualna ruševina, mediokritet, čovek svih režima.