“Saznanjem da imam rak preživjela sam i najgore i najbolje. Moj mrak je bio pun duginih boja i to pozitivno razmišljenje mi je potrđivalo da ću se iz bolnice vratiti kući”, opisuje u knjizi “Moj put” Edina Halilagić iz Bihaća, koja je preživjela karcinom na mozgu.
Piše: Biljana Nedić, foto: Nuno Toromanović
Knjigu je pisala iz više razloga. Moglo bi se reći da je najvažniji onaj da bi nekome njen primjer pomogao. Iako je prošla težak period tokom liječenja i oporavka, nije željela da njena knjiga bude patetična jer kako kaže, bolest joj je donijela mir i mudrost, iako je cijena visoka, dobitak je mnogo veći. Promocija knjige zakazana je za 12. februar u Banskom dvoru u Banjaluci.
“Oni koji su pročitali knjigu, pa mi se onda obratili, puni su oduševljenja mojom snagom. Najčešća pitanja meni su bila ‘Je li se stvarno sve tako dešavalo kako piše u knjizi?’ A ja sam pisala samo istinu, bez šarenih laža i sve što je napisano bilo je tako. Većina čitaoca je i plakala i smijala se u isto vrijeme, što je dobar znak, volim buditi ljudima emocije”, priča ona.
Nesrećan slučaj kada je pala u kupatilu i povrijedila glavu odveo ju je doktoru i tada je saznala da je stvar ozbiljna, te da se ne radi samo o nekoliko šavova.
“Mogla sam i tada umrijeti. To je u stvari bio prvi epileptični napad i udarila sam glavom u kadu, ničega se ne sjećam. Da sam drugačije pala mogao je i tu biti moj kraj. Međutim, shvatila sam to kao svoju šansu. U svemu lošem ima i nešto dobro, samo zavisi sa koje ćete strane gledati. Ja sam uvijek i u svemu tražila nešto pozitivno. I može se”, govori Edina ne skidajući osmijeh.
Poslije saznanja da ima tumor, slijedila je operacija koja je dobro prošla. Krenuo je oporavak, zatim kontrole i tada saznaje za karcinom. Kaže da je isplakala četiri sata suza (koliko traje put od Sarajeva do Bihaća) i odlučila da se tu zaustavi. Pad je nezamisliv.
“Ne vidim ništa u strahu jer on samo zaustavlja kroz život. Mislim da sve zavisi od toga kakav je ko rođen, kakvi su ljudi po prirodi. Nisam htjela biti ni dramatična, ni negativna, jer to onda ne bih bila ja. Da je teško – teško je, ali kada krenete padati trebate odmah razmišljati kako ćete ustati. I ja sam ustajala poslije svakog pada”, poručuje.
Edina se liječila u Sarajevu, a potom u Frankfurtu. Dobri ljudi, poznanici i prijatelji skupljali su novac za njen oporavak. U bolnici se brinula koliki će račun doći onima koji su je zvali telefonom i razgovarali kako bi joj skratili bolničke dane. Razmišljala je kako možda danas neko nije jeo da bi njoj uplatio novac na račun. Sva ta iskustva podijeliće sa onima koji dođu na promociju knjige.
“Oduševljena sam i počašćena što mi se pružila prilika da promociju održim u Banjaluci. Na promociji će moći čuti sve što požele vezano za mene i put koji sam prošla. Očekujem da će se i meni postavljati pitanja, jer ja volim razgovarati o svojoj bolesti. Svi su dobrodošli”, poručuje ona.