„Djeca treba više da čitaju iz nekoliko razloga. Pored toga što obogaćuju svoje znanje, obogaćuju i svoj vokabular, što će se osjetiti u komunikaciji s njima. Knjiga će ih oblikovati u jednu drugačiju ličnost. Ko više čita, tiše govori, a to dalje odjekuje.“
Piše: Snježana Aničić
Ovako je banjalučki pjesnik Vid Vicko Vukelić objasnio zašto djeca treba više da čitaju.
Čitanje lektira nije omiljena školska obaveza, a mnogi učenici pronalaze razne izgovore za nečitanje.Jedan od najboljih književnika za djecu Jovo Čulić savjetuje djeci da pronađu vrijeme za čitanje lektira, ali i da sami istražuju koja im se literatura najviše dopada.
„Ja bih djeci preporučio da pored obavezne lektire nađu vremena da malo istražuju i da pronalaze onu literaturu koja odgovora njihovom senzibilitetu. Poručio bih im da obavezno čitaju lektire i da svakako nađu vremena za njih. Sigurno je da će djeca koja više čitaju biti komunikativnija i elokventija jer će baratati većim fondom riječi. Imaće veću pažnju i biće strpljivija. Moći će duže da održe koncentraciju koju se stiče čitanjem. Sigurno je da će lakše savladavati i određene probleme na koje budu nailazili upoređujući neke životne situacije sa pročitanim. Naučiće dosta o odnosu među ljudima i odnosima u prirodi. Imaće dosta razvijeniju maštu“, objašnjava Čulić.
Književnik Ranko Pavlović je na simpatičan način opisao kako nečitanje lektira utiče na ljude, a posebno na mlade.
„Izbjegavanje čitanja lektire isto je što i izbjegavanje pranja kose, ruku ili ušiju. Ako ih ne perete, lako možete dobiti neku zarazu ili one vrlo, vrlo neugodne ‘krvopije’ na glavi. Ko izbjegava knjigu, rizikuje da mu se um prestane izoštravati, a zna se šta poslije toga može uslijediti. Siguran sam da je mnogo bolje izbjegavati velike količine čokolade i drugih slatkiša nego lektiru“, govori on.
Pavlović savjetuje da djeca više čitaju „kako bi izoštravala um, sticala nova znanja, obogaćivala svoj duhovni svijet i život, ili, kraće rečeno, da postanu kompletni ljudi.“
„Predložio bih im da pročitaju bilo koju zbirku poezije Ljubivoja Ršumovića, Miroslava Antića ili Moše Odalovića, jer sam uvjeren da će tako zavoljeti poeziju i knjigu uopšte. Poslije toga će, vjerujem, potražiti i knjige proze naših i stranih autora“, dodaje Pavlović.
Vukelić smatra da svi ljudi imaju odbojnost prema onome što se mora, a isto je sa djecom i čitanjem lektira.
„Naravno da ću reći da je loše izbjegavati čitanje lektire, ali, možda treba promijeniti koncepciju ponude, tako da djeca mogu da biraju između nekoliko knjiga ono što njima odgovara. Postoje forme pisanja koje nam jednostavno ne leže i teško nam je da se uklopimo. Tako je i sa djecom“, naglasio je on.
„Don Kihot“, „Orlovi rano lete“ i „Tom Sojer“ među omiljenim naslovima
Ranku Pavloviću u sjećanju je posebno ostala lektira iz sedmog razreda „Don Kihot“.
„Trebalo mi je vremena da nekako proniknem u njene smislene naslage, da shvatim metafore. Zatim, zavolio sam te dobroćudne, istovremeno i pametne i luckaste junake, Kihota i Sančo Pansu. Već tada sam počeo da shvatam simboliku koja izbija iz svake njihove avanture i da ponirem u satiričan pogled na svijet. Čitanjem u zrelijem dobu samo sam produbljivao te prve utiske i spoznaje, što me opredijelilo da tu knjigu smatram najboljim romanom svih vremena“, prisjeća se Pavlović.
On ističe da je volio da čita djela Marka Tvena, Roberta Luisa Stivensona, Žil Verna, Henrika Sjenkjeviča, zatim Branka Ćopića, Arsena Diklića i romane i zbirke pjesama još nekih naših pisaca.
Čulić kaže da je u djetinjstvu najviše čitao crtane romane i stripove. Rado je čitao i knjige za djecu, koje su bile obavezne lektire, a kasnije ih je birao po slobodnom izboru.
„Tom Sojer“ i pjesme za djecu Ljubivoja Ršumovića su ovom književniku bile među najdražima.
Na spisku „najdražih“, nalazile su se i Ćopićeve knjige „Orlovi rano lete“ i „Magareće godine“.
„To su knjige pisane srcem i dušom. Kao dijete se sjećam da su mi jako prijale kad sam ih čitao, punile su mi dušu. Bile je tu i smijeha, ali i tuge. Jedne prilike sam se tako smijao u neko gluvo doba noći da je stara ustala da vidi šta se događa i gledala me kao da sam poludio kada sam rekao da ‘samo’ čitam knjigu. Nedavno sam pomenuo da još nisam oprostio Lunji što je iznenada prestala da voli Strica i okrenula se Jovančetu. I to je istina. Iz njegovih knjiga osjećanja izviru na sve strane, obgrle te i ne puštaju do kraja i poslije čitanja. Ja sam sa tim junacima živio i preživljavao. U svim njegovim knjigama koje sam čitao ima dobrote i ljudstva napretek. Da ne govorim o majstorstvu pisanja koje je Branko posjedovao. Vidim da i moj klinac sada voli Ćopića i to me raduje“, govori Čulić za eTrafiku.
Simpatije prema knjizi „Orlovi rano lete“ dijeli i Vukelić. Njemu je roman ostao u sjećanju zbog Ćopićevog glavnog junaka.
„Sa njima sam se poistovjećivao, bio sam duboko ganut njihovom hrabrošću i povezanošću, a vidim da djeca i danas rado čitaju ovu knjigu“, dodaje ovaj pjesnik.Čitanje uticalo na književni rad
Sva trojica kažu da je čitanje u djetinjstvu uticalo na njihov književni rad.
„Da nisam čitao u djetinjstvu, vjerovatno nikada ne bih postao pisac. Čitajući klasike naše poezije počeo sam kao osnovac da pišem i objavljujem pjesme s romantičarskim i realističkim prizvukom, a čitanje naših prozaista navelo me da već u sedmom razredu napišem roman, ali sam, nažalost, tu svesku negdje zagubio“, rekao je Pavlović za naš portal.
Vukelić naglašava da ga je književnost koja je posvećena djeci pratila tokom cijelog njegovog života, zbog čega je i odlučio da piše za djecu.
Čulić priznaje da je sve što što je pročitao uticalo na ono što piše.
„Ono što sam se izistinski trudio i još se trudim jeste da čitaoce tj. djecu ne opterećujem ni sa čim. Pa i one teške teme gledam da prikažem sa neke drukčije strane. Nastojim da ono što napišem, a naročito ono što objavim djeci bude razumljivo i zanimljivo, da unesem dozu humora u njihov život, da se osjećaju lijepo i razdragano dok čitaju“, dodaje on.
Akcija „Hrana za mlade mozgove“
Udruženje građana eTrafika.net sprovodi akciju „Hrana za mlade mozgove“ u kojoj se prikupljaju školske lektire za škole u Kolima, Šargovcu, Dragočaju, Zalužanima, Vrbanji i Bistrici. Akcija traje do 30. novembra, a više informacija o samoj akciji, spisak knjiga i lokacije gdje ih možete ostaviti, potražite na ovom linku.