Mještani Bukove Kose pored Prijedora već tri godine nemaju mira, čistog vazduha niti pitke vode. Pored njihovih kuća otvoren je rudnik uglja, čije dozvole za sad sud poništava ali eksploatacija ne prestaje.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Ajdin Kamber
Dok sjedite u dvorištu porodice Stakić, lako vam se može desiti da nam je pred očima raj a iza leđa pakao. Njihovo prostrano imanje na Bukovoj Kosi pored Prijedora, sastoji se od kuće, propratnih objekata, šume, livade, potoka, jezerceta… Tako zagledani u šumu i psa koji veselo trčkara okolo, shvatate da ste izolovani od gradske gužve i da užurbana graja ne može da dopre do vas.
Međutim, spokoj prekidaju zvukovi mašina. Okrećete se i vidite oboreno drveće, bagere kako se ravnaju brda jalovine.
“Meni je prvi komšija na nekih 600 metara. Ovo imanje je doslovno bilo okruženo šumom. Čak i uz pristupni put ima nekog rastinja koje mi ostavljamo da se pošumi, da zatvori, tako da bude s svih strana okruženo šumom. Nažalost, ova strana ružna nije bila u našem vlasništu, pa nismo mogli da utičemo na to očuvanje vegetacije, ali ja nadam da će u nekom periodu priroda odraditi svoje”, govori nam Miroslav Stakić dok sjedimo na imanju njegovih predaka.
Pojašnjava da je nekoliko stotina metara dalje, mjesto stradanja u Drugom svjetskom ratu. U samo jednoj noći je ubijeno 103 civila, većinom žena i djece.
“Ovo je nasljeđe mojih predaka. Cijena ovoga je istorijska, plaćena je visoko. Ova kuća nikad ne bila napravljena. Nikada. Jer mi nismo imućna porodica da možemo da napravimo kuću. Ova kuća je napravljena od odštete koju je moja baka dobila kao logoraš u Jasenovcu. I kažu prodaj. Čekaj, jeste li vi normalni?”, pojašnjava nam Miroslav.
Međutim, porodično nasljeđe sada ugrožava i uništava rudnika uglja, smješten uz same ivice imanja. Spomenuto stratište je već uništeno.
“U posljednjih tri godine pojavili su se okupatori, kako ih ja volim zvati, koji su u pokušaju da otmu zemlju. Moj život se značajno promijenio. Ne mogu da koristim svoju imovinu u potpunosti, da uživam. Jedna njiva od 10.000 kvadrata potpuno uništena, bez mogućnosti prilaska toj imovini, dakle putevi su odsječeni. Ja jedino mogu kroz šume i preko nekih potoka da priđem pješice toj imovini, a ovako mehanizacijom ne mogu. Ovdje u zoni dvorišta, nekoliko desetina metara se plaza ovo jalovište, ulazi u posjed. Desetog juna 2025. je prijavljeno policiji, pokrenut i sudski proces, ništa nije urađeno”, govori nam on o mukama koje proživljava već tri godine.
Dodaje da nije mogao da priđe posjedu i kući jer nije bilo pristupnog puta. Sada on postoji i vodi preko jalovišta.
“To nije bezbijedno, iako inspektori kažu da jeste. Generalno, kompletan život mene i moje porodice je značajno promijenjen u bezbjedonosnom smislu, jer to više nije život onaj koji je bio bezbrižan, to je život pun briga. Mi se suočavamo svakodnevno sa prijetnjama, ja ih doživljavam kao prijetnje, iako su to ‘dobronamjerne poruke prijatelja’, koje su instruisane od nekog trećeg ili petog”, govori Miroslav.
Po struci akademski slikar, Miroslav je trenutno nezaposlen. Međutim, sam kaže da je aktivan 24 sata dnevno, tako što pomno prati i dokumentuje sve što se dešava po pitanju rudnika na Bukovoj Kosi.
“Ono što svakoj ozbiljnoj priči o rudarstvu prethodi je obezbjeđenje infrastrukture lokalnom stanovništvu. Putna komunikacija i voda. To je osnovno da se obezbijedi. Naravno, i zaštitni pojas da se preduprijede neka neplanirana dešavanja. Međutim, ovdje to ništa nije urađeno. Ono vode što je bilo, što je postojalo, uništeno je. Putne komunikacije su takođe uništene. Oni ne mare za lokalno stanovništvo, lokalna zajednica nema apsolutno ništa od ovog, apsolutno ništa nema”, naglašava on.
Dopisi, prigovori, tužbe, zahtjevi za informacije i razni drugi spisi koje je Miroslav pisao i slao institucijama, mjere se u kilogramima. Kako kaže, shvatio je da je borba protiv rudnika maraton pa joj tako i pristupa. Veliku podršku dobija od nevladine organizacije Centar za životnu sredinu, advokatice Dragane Stanković i nekolicine mještana.
Kada je ekipa eTrafike prvi put posjetila mještane Bukove Kose, u avgustu 2025. godine, bračni par Vujičić govorio nam je da dvije godine žive u smradu i bez pitke vode. Njihova kuća je opkoljena rudnikom, izvor sa kog su se napajali je odavno zamućen a oni su morali da ulože dodatni novac kako bi kupili velike plastične rezervoare. Njih traktorom voze do drugog izvora, tamo pune a zatim vraćaju kući, gdje tu vodu koriste za piće, kuhanje, kupanje, pranje veša, čišćenje… Tu posjetu, između ostalog, pamtimo po oštrom mirisu sumpora zbog kog nismo mogli da boravimo ispred kuće. Isti miris dočekao nas je i sada, godinu dana kasnije, iako smo se samo autom provezli pored njihovog doma.
Hronologija jedne borbe
Sve je počelo u januaru 2023. godine, kada je Vlada Republike Srpske odlučila da pokrene postupak dodjele koncesije za istraživanje uglja na Bukovoj Kosi, nakon što je za to dobila ponudu od firme “Drvo-export“ d.o.o. iz Teslića. Mjesec dana kasnije, nevladina organizacija Centar za životnu sredinu, tužila je Vladu Republike Srpske zbog ove odluke. Kako su tada pojasnili iz Centra, dodjela koncesija mora biti u skladu sa Dokumentom o politici dodjele koncesija Republike Srpske, zvaničnim dokumentom koji usvaja Narodna skupština, a koji određuje kojim se javnim resursima (u ovom slučaju ugljem) može raspolagati na nivou opština u Republici Srpskoj.
“Međutim, postojeći Dokument o politici je iz 2006. godine, i usvojen je za period od 2005-2007. godine. Isti je stoga do sada morao da bude usklađen sigurno pet puta, i to uz obavezno organizovanje javne rasprave prije usvajanja, što nije učinjeno. Pored toga, u postojećem Dokumentu, na teritoriji opštine Prijedor, uopšte nije predviđeno dodjeljivanje koncesije za istraživanje uglja, već za eksploataciju željezne rude, kamena i mineralne vode”, navedeno je tada iz Centra za životnu sredinu, dodajući da “nije jasno iz čega Vlada zapravo crpi legitimnost svoje odluke”.
Kada su saznali da se u njihovoj zajednici planira istraživanje uglja, mještani Bukove Kose su se javno i otvoreno pobunili. Već tada je postojala zabrinutost za njihovo zdravlje i imovinu te zaštitu životne sredine.
Pet mjeseci kasnije, u julu 2023. godine, Centar za životnu sredinu podnosi još dvije tužbe protiv Vlade Republike Srpske. One se odnose na istraživanje uglja na Bukovoj Kosi i vađenje uglja u Bistrici. Obje koncesije odnose se na Prijedor a investitor je ista firma, “Drvo-export“ d.o.o. iz Teslića.
“Tužbe su bazirane na skoro identičnim navodima, i to nepostojanja važećeg Dokumenta o politici dodjele koncesija u Republici Srpskoj, a koji je temeljni za legitimnu dodjelu koncesija i raspolaganja javnim dobrima. Pored toga, razlog tužbe u vezi projekta na Bukovoj kosi jeste i postojanje sudskog postupka protiv ranije odluke Vlade u vezi istog projekta, a koji postupak još uvijek traje”, saopšteno je tada iz Centra. Spomenuti sudski postupak je prva tužba koja je podnesena protiv Vlade RS.
“Kako koncesije nisu bile predviđene u Dokumentu o politici iz 2006. godine, niti u Prostornom planu Grada Prijedora 2008-2018, to je praktički pokazatelj da se u zadnjih 15 godina koncesije neplanski i nelegitimno dodjeljuju investitorima, ne uzimajući u obzir stavove mještana koji žive na tim prostorima. Na ovaj način, stavljajući lične interese pojedinaca ispred interesa lokalnih zajednica, vlasti praktički samoinicijativne ponude privatnika stavljaju ispred legitimne koncesione politike koja bi eventualno bila od koristi za sve građane”, dodaje se.
Okružni sud Banjaluka u januaru 2024. godine odbija tužbu Centra za životnu sredinu. U julu iste godine, Vlada Republike Srpske odlučila je da pokrene postupak dodjele koncesije za vađenje uglja na Bukovoj Kosi. Mjesec dana kasnije, Centar za životnu sredinu tužio je Vladu RS zbog te odluke. U septembru iste godine, Vlada RS je dodijelila ovu koncesiju, zbog čega ih Centar za životnu sredinu tuži mjesec dana kasnije. Sud kasnije odbacuje tužbu.
U oktobru 2024. godine, Ministarstvo je odlučilo da “Drvo-Export” oslobodi procjene uticaja rudnika na životnu sredinu te od ove firme zatraži pribavljanje ekološke dozvole. I zbog toga je Centar za životnu sredinu pokrenuo sudski postupak protiv Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.
“Centar je podnio tužbu protiv takve odluke iznoseći razloge zbog koji je odluka Ministarstva morala biti drugačija, obzirom da se ležište nalazi u relativno gusto naseljenom području koje je uz to bogato poljoprivrednim, vodnim i dobrima od kulturnog značaja”, saopšteno je tada iz Centra.
U februaru 2025. godine, dvije godine nakon istraživanja i konstantnog vađenja uglja na Bukovoj Kosi, firma “Drvo-Export” traži od Ministarstva za prostorno uređenje građevinarstvo i ekologiju RS, da joj izda ekološku dozvolu za rad. Postupak izdavanja ekološke dozvole u aprilu prekinuo je Centar za životnu sredinu jer je još uvijek bio u toku prijašnji postupak protiv odluke da se “Drvo-Export” oslobodi procjene uticaja rudnika na životnu sredinu.
“Ovo bi mogla biti druga šansa za mještane Bukove kose, odnosno šansa da se zaštiti pravo na zdravu životnu sredinu neodređenog broja građana. Nadamo da će sud cijeniti sve aspekte i složenost ove upravne stvari, te da će uvidjeti širi značaj odluke u ovom predmetu. Pozitivna odluka suda bi suštinski uvjetovala izdavanje ekološke dozvole izradom adekvatne Studije uticaja, iako je to upitno usljed uzurpacije terena. Međutim, nakon njene izrade Ministarstvo bi i dalje imalo diskreciono ovlaštenje da neadekvatnu Studiju odbije, čime bi otvaranje rudnika u ovom području postalo nemoguće”, izjavio je tada Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru.
Međutim, mjesec dana kasnije, Ministarstvo daje ekološku dozvolu firmi “Drvo-Export”, za vađenje uglja na Bukovoj Kosi. Ovu dozvolu poništio je Okružni sud u Banjaluci u decembru 2025. godine, što znači da je ona bila validna samo sedam mjeseci.
Početkom februara 2026. firma “Drvo-Export” dobila je drugu ekološku dozvolu. Prije nekoliko dana stigla je vijest o njenom poništavanju.
U junu 2026. godine, Vrhovni sud Republike Srpske poništio je koncesiju koja je dodijeljena firmi “Drvo-Export” 2023. godine, po tužbi Centra za životnu sredinu i nekoliko mještana Bukove Kose, među kojima je i Miroslav Stakić. Advokatica Dragana Stanković zastupala je Centar i mještane te pojasnila da je poništena koncesija koja se odnosi na istraživanje uglja na ovoj lokaciji, a ne koncesija za njegovu eksploataciju.
“Kad sud poništi neko rješenje, kao što se sad konkretno desilo, u pravnom smislu se smatra da to rješenje nikad nije ni postojalo. Ono ne može da proizvodi nikakve pravne posljedice, znači nema više dejstva. Ne mogu sad dalje da komentarišem i da dajem konačnu ocjenu kako treba da se postupi jer mi i dalje vodimo i vodit ćemo i druge postupke”, kazala nam je advokatica Stanković.
Kako ističe, radi o složenoj pravnoj situaciji. Koliko joj je poznato, u domaćem zakonodavstvu nema primjera ovakve prakse pa je teško govoriti o tome kako bi koja strana trebala da postupi nakon ukidanja koncesije koja je sama po sebi istekla prije dvije godine. Bez obzira na to, presuda kojom se ukida koncesija je značajan korak u borbi protiv nelegalne eksploatacije prirodnih bogatstava.
“Ova i svaka presuda mora imati značaj, ne samo za ovaj slučaj već i za druge slične, jer mi sada imamo jasan stav Vrhovnog suda da građani mogu osporavati, da njihova životna sredina budi uopšte predmet koncesije. I zato je ovaj slučaj presedan jer u proteklom periodu, fokus je bio na ekološkim dozvolama i na njihovom poništavanju. Ekološke dozvole se odnose na posljedice, na ublažavanje nekih posljedica. Ovo sad je nesporno da se može osporavati da uopšte životna sredina bude predmet koncesija. Jasno je da će svaka koncepcija će imati uticaj na životnu sredinu”, kazala nam je ona.
“Drvo-Export” i veze sa Miloradom Dodikom
Bez obzira na ove presude, “Drvo-Export” i dalje svakodnevno vadi ugalj iz rudnika na Bukovoj Kosi. U javno dostupnom Registru koncesija dodijeljenih na prostoru Republike Srpske, firma “Drvo-Export” doo Teslić navedena je dva puta. Koncesija za vađenje uglja iz Bistrice kod Prijedora dodijeljena je ovoj firmi 2023. godine, na period od pet godina. Za vađenje uglja na Bukovoj Kosi kod Prijedora, koncesija predviđa period od 10 godina, od 2024. do 2034. godine.
Iza ove firme stoji Srđan Klječanin Rufi, odbornik Saveza nezavisnih socijaldemokrata iz Teslića. U razgovoru za portal Capital, potvrdio je da će se vađenje uglja nastaviti.
“To zavisi od naših potreba, kao i kupaca iz Srbije. Sve zavisi od potreba naših kupaca“, kazao je on.
Protiv direktora firme “Drvo-Export” podignuta je optužnica u februaru 2025. godine, zbog nepropisnog sjećenja šume u Tesliću.
Kako je izvijestio portal Radio Slobodna Evropa, početkom 2024. godine je Vlada Republike Srpske firmi “Drvo-export” nezakonito prodala državno zemljište na planini Jahorina. “Drvo-export” je tada kupio 56,4 hiljade kvadratnih metara za 21 milion evra. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je kasnije poništio tu prodaju, ali je zemljište i dalje uknjiženo na ovu firmu.