Još kao djevojčica, Mirjana Jovanović iz Patkovače kod Bijeljine, voljela je da smišlja kako će se obući. Obožavala je da gleda mamine štikle i odjeću, ne sluteći da će upravo moda obilježiti njen životni put. Kako je vrijeme odmicalo, dječja igra prerasla je u životni poziv, jer je Mirjana trenutno na master studijama modnog dizajna na Akademiji strukovnih studija politehnike u Beogradu. Paraleno sa tim, u Bijeljini stvara sopstvene modne komade.
Tekst i fotografije: Aleksandra Đukić
Sa šivenjem je počela u svojoj sobi, ali je ona ubrzo postala previše mala za njene želje. Na korak je od otvaranja sopstvenog ateljea, gdje će izlagati svoje kreacije i susretati se sa budućim kupcima, trenutno je to moguće putem Instagram stranice.
„Put nije bio težak, ali u mojoj glavi je bio jer sam se pitala da li ću to znati, da li će to ići? Ali zapravo sam shvatila da sve u životu zahtijeva vrijeme. Naučila sam da crtam, slikam, da šijem, završila sam fakultet, za sve to je bilo potrebno vrijeme. Treba čovjek da bude spreman na greške i na to da nešto baciš, pa da kažeš nema veze idemo ispočetka. I to je proces koji zahtjeva tebe da se daš maksimalno u to. Ne kajem se, jer je bilo zabavno, bilo je i suza i plakanja. Svaku haljinu koju napravim sjetim se početaka i kažem sebi, uspjela si!”
Za sebe kaže da nije u početku znala ni da crta ni da slika, ali da je vremenom sve to savladala kroz rad. Crtanje joj je bilo neophodno za studije, jer odjeću ne bi mogla da sašije ukoliko ne može da je nacrta.
„Na mom fakultetu mi se najviše svidio taj praktični dio, jer moda zahtijeva da znate da napravite haljinu. Volim da citiram Žan Pola Gotjea koji je jednom rekao da svako može da crta, ali malo ljudi može da napravi. To je bilo u mom slučaju presudno zašto sam otišla na strukovne studije, a kako bih naučila da stvorim ono što mogu da zamislim. Tamo sam stekla osnovno znanje, ali čovjek najviše sam nauči. Tako sam 90 odsto stvari sama naučila, pogriješim pa ponovo radim”, započinje priču Mirjana.
Nakon studiranja i sticanja iskustva u dinamičnom Beogradu, u njenom srcu prevagnula je želja za mirom i toplinom rodnog kraja. Spakovala je svoje snove, mašinu i materijal, pa se vratila u Bijeljinu.
Pakt sa bratovim drugaricama
Prvi pravi test njene vještine desio se sasvim spontano, u krugu poznanika. U trenutku kada se vratila kući, njen mlađi brat završavao je srednju školu, a Mirjana je poznavala veliki broj njegovih drugarica. To je bila idealna prilika da dobije prve mušterije.
„Imala sam sreće da sam uspjela da sklopim pakt sa bratovim drugaricama, da im šijem haljine za maturu i da se malo promovišem. One su to prihvatile i ja sam tako krenula. To su bili počeci i imala sam sreće da sam radila sa ljudima koji nisu imali zamjerke, pa je to bio jako lijep proces”, prisjeća se ona.
Nakon toga, zajedno sa dvije drugarice, otvara firmu „Rent a style”, u kojoj su djevojke mogle da iznajmljuju haljine za posebne prilike. Na taj način smanjuje se prekomjerna, često i bespotrebna kupovina, ali i štedi novac. Mirjana pojašnjava da su sve tri osnivačice bile svjesne problema koje donosi brza moda, te da su i one same imale mnogo haljina koje nisu oblačile.
„Imale smo lijep odaziv djevojaka koje su iznajmljivale haljine. Napravili smo prvu aplikaciju u Bosni i Hercegovini, gdje su djevojke mogle da objavljuju svoje haljine na našu platformu, onda su preko te platforme mogle da iznajmljuju negdje drugo i da zarađuju novac”, pojašnjava Mirjana.
Nažalost, ideja oko iznajmljivanja haljina nije zaživjela jer su se životni putevi njih tri razišli, ali ističe da je to svakako jedna lijepa uspomena. Trenutno kreira i šije svečane haljine i kapute po narudžbi.
Kako se ‘hvata’ inspiracija?
Mirjana takođe slika, ali ipak srcu joj je najdraže stvaranje haljina, kuputa, modnih dodataka i torbica. Šivenje vidi kao jedan proces, čiji je najljepši dio zapravo trenutak kada dvodimenzionalna skica sa papira preraste u trodimenzionalnu skulpturu od materijala.
„Nekad se ideja javi od materijala, kad ga vidim pomislim kako bih mogla taj materijal najbolje da iskoristim. Nekad se ideja javi odjednom i iznenada, a uvijek se vratim na te teme sa fakulteta, kao što su na primjer jesen ili bajke. Može da se izvuče ideja iz teme, a i iz samog materijala. Inspiracija je svuda, ali kako čovjek da je uhvati”, kroz smijeh pita se Mirjana.
Dosta inspiracije pronalazi u djelima drugih modnih kreatora.
„Vodim se onim da ne možeš da napišeš knjigu ako nijednu nisi pročitao. Tako i ja, ne mogu ništa da nacrtam ako već negdje nisam vidjela. Učiš od drugih, svijet nam nudi mnogo mogućnosti. Shvatam da nemam mogućnost da uradim ono što oni rade jer nemam te materijale, nemam osoblje, ali prosto ideja se stvori. Ja bih nešto promijenila, oduzela, dodala, to je taj neki kreativni dio koji mene inspiriše”, navodi Mirjana, za kraj našeg razgovora.