Turizam u Hercegbosanskoj županiji (Kantonu 10) posljednjih godina raste uglavnom zahvaljujući građanima koji su u prirodi, kulturnoj baštini i lokalnim resursima prepoznali priliku za razvoj i zaradu. Dok se u Livnu otvaraju apartmani, organiziraju kanu ture, promatranje ptica i izleti do divljih konja, a u Glamoču nastaju nove turističke rute i sadržaji, institucija koja bi trebala povezivati i usmjeravati taj razvoj, godinama ne funkcionira. Zbog blokiranih računa kantonalne Turističke zajednice te neriješenog pravnog i finansijskog okvira, lokalne turističke zajednice ostaju bez dijela prihoda, privatnim iznajmljivačima nedostaju jasne smjernice, a cijeli kanton bez zajedničkog sustava promocije, podataka i planiranja.
Tekst i fotografije: Lejla Ćirić
Turizam u Hercegbosanskoj županiji razvio se brže nego institucije koje bi ga trebale pratiti. Dok se na terenu pojavljuju novi smještajni kapaciteti i turistički sadržaji, godinama ne funkcionira sustav koji bi trebao povezivati općine, pratiti turistički promet, osiguravati prihode od boravišnih pristojbi i predstavljati županiju kao turističku destinaciju. Od šest općina i gradova koji čine Županiju, samo u Livnu i Tomislavgradu postoje lokalne turističke zajednice. Bosansko Grahovo, Drvar, Glamoč i Kupres još uvijek nisu osnovali svoje.
Posljedice se najviše vide tamo gdje je turizam već počeo donositi novac. Livno danas ima turističku zajednicu koja radi, ali se najvećim dijelom oslanja na gradski proračun. Iako regulativa postoji, novac iz županijske Turističke zajednice ne dolazi do Turističke zajednice Livno.
„2017. godine donesena je uredba Vlade Hercegbosanske županije, kojom je definirano da se boravišna pristojba i turistička članarina, kao obveze svih članova turističke zajednice, uplaćuju na račun Turističke zajednice županije. Ona nakon toga prebacuje 70 odsto sredstava turističkoj zajednici, općine ili grada”, govori Monika Mihaljević, direktorica Turističkog ureda, Turističke zajednice Grada Livna.
Turistička zajednica Livno ta sredstva ne dobiva. Za lokalnu turističku zajednicu to nije samo administrativni problem. Novac znači mogućnost da se radi više na promociji i brendiranju, te turističkoj signalizaciji, infrastrukturi i većim projektima.
„Nama je onemogućeno razvijanje destinacije. Mi imamo svoj plan i program, organiziramo događaje zajedno s Gradom Livnom, idemo na manje turističke sajmove i promoviramo Livno. Za neku veću promociju, brending, turističku signalizaciju, turistički mobilijar, neke veće festivale i, posebno, za velike projektne programe gdje treba značajno vlastito sufinansiranje, jednostavno nemamo finansijsku mogućnost”, opisuje direktorica Mihaljević prepreke na koje nailaze.
Drugi problem je što sustav nema dovoljno podataka o onome što se na terenu događa. U Turističkoj zajednici Grada Livna navode da bez podataka o broju noćenja i strukturi gostiju nije moguće ozbiljno planirati razvoj destinacije, procijeniti pritisak na turističke lokacije niti kvalitetno pripremati projekte za europske fondove. Dio podataka prikupljaju sami, ali oni ne mogu obuhvatiti sve turističke aktivnosti.
„To nam onemogućava dugoročni razvoj i izradu ozbiljnih strategija i planova upravljanja destinacijom. Bez tih podataka teško možemo aplicirati i na EU fondove, jer ne možete doći kao aplikant bez osnovnih podataka”, ističe Mihaljević, objašnjavajući kako su podaci iz njihove interne evidencije relevantni, ali ne i dovoljni.
U isto vrijeme, pitanje boravišne pristojbe povezano je i s obavezama samih turističkih subjekata. Ne uplaćuju svi iznajmljivači, ugostitelji i agencije boravišnu pristojbu i turističku članarinu.
“Mi smo dobili informacije iz Porezne uprave da se boravišne pristojbe ne uplaćuju”, kratko dodaje Monika Mihaljević.
Turizam ne čeka
Dok institucije raspravljaju o prihodima, turizam na terenu raste. Ante Perković u turističku je priču ušao gotovo slučajno. Nakon seminara o promatranju ptica 2019. godine, prijavio se na mali grant, nabavio prva četiri kanua i počeo organizirati ture na rijeci Sturbi u Livnu. Registrirao se neposredno prije početka pandemije virusa korona, a zatvaranje granica tada je domaće turiste usmjerilo prema destinacijama u Bosni i Hercegovini. Ante danas zatvara sedmu sezonu rada.
„Tada nije postojala Turistička zajednica Grada Livna, tako da od Grada nismo ništa niti tražili. Prijavili smo se tada u Linovejt biznis park, gdje smo dobili svu potrebnu podršku u vidu predavanja, digitalnog marketinga i svega potrebnog za vođenje posla. Mi smo vidjeli da uz taj mali grant koji smo dobili, nešto svog novca, imamo sasvim dovoljno za početak”, prisjeća se Perković, direktor firme “Stur.ba kanu i posmatranje ptica”.
Turistička ponuda se u međuvremenu širila. Pojavile su se nove agencije, novi sadržaji, auto-kampovi i rančevi, a rastao je i broj apartmana.
„Poznajem dosta ljudi koji su se vratili iz Njemačke. Cijele obitelji koje vide svoju priliku rada ovdje u turizmu, jer Livno polako, ali sigurno, postaje turistička destinacija broj jedan u BiH. Ponajviše zbog divljih konja, ali sve više i zbog ptica, jer mi se nalazimo na jednoj od najvažnijih točaka za migracije ptica. Dosta ljudi to prepoznaje”, primjećuje Perković sve veći razvoj turizma.
Kako ističe, od Turističke zajednice Hercegbosanske županije očekuje da usmjeri ljude koji se bave turizmom, kako bi radili po propisima.
„Održivi turizam, da pazimo što radimo, da se možda i ograniči broj turista, bilo to rijeka Sturba, Livanjsko polje ili divlji konji, ali da nas malo sredi”, govori Ante Perković za eTrafiku.
Žrtva vlastitog uspjeha
Smatra da je budućnost nije u neograničenom povećanju broja turista. Problem vidi u tome što prirodni prostor može postati žrtva vlastitog turističkog uspjeha. Posebno upozorava na gradnju uz rijeku Sturbu, na visoravni Krug i drugim područjima koja su dio turističke ponude.
„U osmom mjesecu nemamo dovoljno smještajnih kapaciteta, ali opet ti smještajni kapaciteti se ne bi trebali graditi uz samu rijeku ili gore na Krugama, u onom dijelu prirode koja nam znači i zbog koje nam turisti dolaze. Ako sagradimo, uništimo, neće nam ljudi više dolaziti. Naš turizam, kako se stvorio za ovih sedam godina, tako će se za manje od sedam, potpuno zatvoriti”, upozorava Ante Perković, koji je po struci magistar biologije i kemije.
Za razliku od Perkovića, koji već govori o potrebi upravljanja rastom, u Glamoču je jedan od problema upravo nedostatak osnovne organizacije. Siniša Šolak, geograf koji se bavi planinarenjem, izletima, kulturno-povijesnom baštinom i brendiranjem lokalnih proizvoda, navodi da postoje turističke ture i vodiči, ali da pojedinačni sadržaji ostaju nepovezani.
„Glamoč je jedna od mnogih sredina u našem neposrednom okruženju koja se svim silama bori protiv sopstvenog razvoja i svojih brendova. Bore se iz neznanja, nemanja ideja, nesposobnost i na taj se način čuvaju i lične pozicije. Suština rješenja za sve je povećati protok ljudi, roba, informacija”, objašnjava Šolak, koji je magistrirao prostorno planiranje u Beogradu, pa mu je ova problematika prilično poznata i sa naučne strane.
“Improvizujemo čitav život”
Turistička organizacija na razini županije trebala bi povezati ono što već postoji. U Glamoču se od nedavno pojavila mogućnost smještaja poznatijeg kao “Stan na dan”, ali nemaju mogućnost registracije.
„Nedostatak te lokalne organizacije, nedostatak uopšte tog zakonodavstva se ogleda u činjenici kada dođu stranci, njima nije jasno da ne moraš da prijaviš boravak i nemaš mogućnost osiguranja. To su njima neshvatljive stvari. Mi improvizujemo čitav život, nama je shvatljivo”, objašnjava Šolak vladajuću koheziju.
Na drugoj strani kantona, u Tomislavgradu, lokalna turistička zajednica na terenu ima realne probleme zbog nefunkcionalne županijske turističke zajednice. Oni posljedice vide kroz usporenu promociju, otežan pristup projektima i nejasnoće oko boravišnih pristojbi.
“Pružateljima smještaja nedostaju jasnije smjernice oko uplate pristojbi, dok je sustav raspodjele boravišne pristojbe i članarina otežan, pa se Turistička zajednica Tomislavgrad uvelike oslanja na potporu općinskog proračuna. Unatoč stabilnom rastu registriranih kapaciteta, i dalje je prisutan dio neregistriranog smještaja”, opisuju iz Turističke zajednice Tomislavgrad aktuelnu problematiku.
Aktiviranje županijske turističke zajednice otvorilo bi prostor za snažnije povezivanje turističke ponude cijele Hercegbosanske županije i zajednički nastup na stranim tržištima. Funkcionalna županijska turistička zajednica olakšala bi i pristup međunarodnim i prekograničnim fondovima, posebno za projekte turističke infrastrukture, dok bi redovna raspodjela prikupljenih boravišnih pristojbi direktno uticala da finansiranje lokalnih turističkih zajednica postane stabilnije i manje ovisno o općinskim proračunima.
“Privatnim iznajmljivačima bile bi dostupnije jasne smjernice i edukacije, što bi trebalo pomoći u smanjenju sive zone i podizanju kvalitete usluga. Na regionalnoj razini, zajednički razvoj tematskih ruta i turističke infrastrukture omogućio bi Hercegbosanskoj županiji konkurentnije pozicioniranje na turističkom tržištu. Ovo pitanje bi moralo biti prioritetno riješeno u najkraćem mogućem roku, kako regija ne bi gubila korak s konkurentskim destinacijama”, objašnjavaju iz Tomislavgrada što bi za njih značilo formiranje Turističke zajednice na nivou županije.
Postoji ali ne funkcioniše
Na pitanje ko je odgovoran za stanje u kojem se Županijska turistička zajednica nalazi, iz Ministarstva gospodarstva stiže drugačije objašnjenje od onoga koje se čuje na terenu.
„Turistička zajednica Kantona 10 nije ugašena, ona jednostavno nije funkcionalna trenutno i nema niko koji je uposlen tamo. Nefunkcionalan je i upravni odbor i nemamo nikoga ko je direktor turističke zajednice, znači jednostavno nemamo tamo nikoga“, kaže Miroslav Jaglica, ministar gospodarstva Hercegbosanske županije.
Po dolasku na funkciju, Miroslav Jaglica je zatekao dugovanja, tužbe bivših zaposlenika i potraživanja drugih firmi. Dug prema Poreznoj upravi od oko 13.000 KM je isplaćen, dok su ostala dugovanja oko 180.000 KM.
“Na računu Turističke zajednice imamo nešto novca, od boravišnih taksi koje se uplaćuju. Posljednji put kad smo provjeravali, bilo je nekih 12.000 KM. Taj novac se ne dira, ja pokušavam da pronađem rješenje kako da saniramo sve te dugove”, objašnjava Jaglica.
Pitanje boravišnih pristojbi dodatno pokazuje koliko je sustav neuređen. U Turističkoj zajednici grada Livna kažu da im upravo neuplaćivanje pristojbi stvara mnogo prepreka, dok ministar Jaglica kaže da ipak postoji određeni priliv na račun županijske turističke zajednice.
„Ta borovišna taksa je jedan izvor prihoda, međutim ne vjerujem da bi od toga mogle da žive naše turističke zajednice. To je jako niska taksa sa kojom ne smijemo nešto pretjerano visoko da idemo. Nemamo mi sad trenutno tu kontrole. Mi zaista ne znamo gdje se to uplaćuje, gdje se ne uplaćuje”, objašnjava ministar.
Zakon ne odražava stvarnost
Istovremeno, Jaglica smatra da problem nije moguće riješiti samo insistiranjem na postojećim propisima. Ocjenjuje da je Zakon o turizmu nedovoljno prilagođen stvarnim uvjetima u Hercegbosanskoj županiji, a posebno zato što se situacija među općinama značajno razlikuje.
„Naš zakon je dosta manjkav. Dosta neuređene su te stvari, nisu prilagođene našim uslovim. Mi smo u ovoj godini predvidjeli 200.000 KM za izradu strategije razvoja turizma. To je jedna od aktivnosti kojom sam upravo želio da pokrenemo neke stvari po pitanju turizma. Kroz tu strategiju bi bilo definisano i da se određeni zakonski i podzakonski akti usklade sa trenutnim stanjem u našem kantonu”, objašnjava Jaglica, nadajući se da će mu rezultati na predstojećim izborima omogućiti da nastavi dalje.
Ministarstvo je dio aktivnosti već pokrenulo. Navodi da su i bez funkcionalne županijske turističke zajednice ulagali određena sredstva u promociju, među ostalim kroz virtualnu šetnju županijom i projekt informativnih ploča s QR kodovima koji bi posjetitelje trebali povezati s virtualnim sadržajima i lokacijama.
Tu se zapravo susreću dvije strane iste priče. Ljudi na terenu tvrde da je turizam već dovoljno razvijen i da mu je potreban sustav. Ministarstvo odgovara da sustav mora biti ponovno uspostavljen, ali da prije toga treba riješiti dugovanja, urediti zakone i napraviti strategiju. Između ta dva stava ostaje pitanje koliko će još vremena trebati da institucije sustignu razvoj koji se već događa.
Zadržati goste duže od dva dana
Josip Raštegorac, koji se hotelijerstvom bavi od 2007. godine i radi na Kupresu, problem vidi vrlo praktično. Ranije nije imao velike potrebe za županijskom Turističkom zajednicom, ali se situacija promijenila nakon pandemije, kada je turizam naglo porastao.
„Nakon pandemije turizam u Hercegbosanskoj županiji je eksplodirao te smatram da bi nam funkcionalna Turistička zajednica dobro došla. Nažalost, sada je nemamo pri općini, a ni pri županiji”, govori Josip Raštegorac, direktor hotela „Commo”.
Posljedice nefunkcionalnosti, na Kupresu se osjete kroz nedostatak informacija i otežano sudjelovanje u turističkim aktivnostima.
“Očekujemo što skorije formiranje Turističke zajednice, te pomoć u promociji Kupresa, mislim da se još za 70-80 odsto može uraditi s tim na dolascima. Očekujemo razne potpore i pomoći pri funkcioniranju i formiranju novih sadržaja koja bi naše goste zadržala duže od jednog ili dva dana na Kupresu konkretno”, govori Josip Raštegorac.
Organiziranje onoga što već postoji
Kandidatkinja za Skupštinu Kantona 10 na predstojećim, oktobarskim izborima, Jelka Vranješ iz Glamoča, razvoj turizma ne veže uz velike investicije, nego uz organiziranje onoga što već postoji. Smatra da manja sredina ne mora čekati veliki hotel kako bi počela stvarati turistički prihod. Domaćinstva mogu ponuditi smještaj i hranu, lokalni proizvođači svoje proizvode, a pojedinci vođenje i izlete.
“Tu postoji prostor i za samozapošljavanje i dodatni prihod. Nekome to može biti apartman ili seosko domaćinstvo, nekome prodaja hrane i lokalnih proizvoda, vođenje turista, iznajmljivanje opreme ili druga usluga. Kanton može pomoći finansiranjem infrastrukture, promocijom i povezivanjem lokalnih ponuda, a opštine moraju pripremiti konkretne projekte i druge aktivnosti”, govori Jelka Vranješ, kandidatkinja SNS FBiH.
Istovremeno, potreban je konkretniji model saradnje Županije sa općinama koje nemaju razvijene lokalne turističke organizacije. Jelka Vranješ ističe da bi za Glamoč bilo korisno imati osobu ili malu lokalnu kancelariju koja će se operativno baviti turizmom, pripremati projekte, voditi evidencije i biti direktna veza između Glamoča, kantonalnog nivoa i ljudi koji se bave ili žele da se bave turizmom.
“Za godinu dana se ne može napraviti turistička destinacija, ali se može napraviti sistem od kojeg se kreće. Na kraju godine treba javno pokazati šta je urađeno: koliko imamo registrovanih gostiju i noćenja, koliko novih smještajnih kapaciteta, koliko projekata je prijavljeno, koliko sredstava je obezbijeđeno i šta je tim sredstvima napravljeno. Tek tada možemo govoriti o ozbiljnoj turističkoj politici. Glamoč ne treba čekati da neko drugi napravi našu turističku priču. Na nama je da pripremimo ono što imamo, a od Kantona treba tražiti partnerstvo, sredstva i zajedničku promociju”, detaljno pojašnjava Jelka Vranješ.
Turizam se već događa
Pitanje županijske turističke zajednice više nije samo pitanje toga hoće li jedna institucija imati direktora, upravni odbor i vlastiti račun. Riječ je o tome hoće li Kanton 10 imati sustav koji zna koliko turista dolazi, gdje borave, tko od turizma ostvaruje prihod, kako se taj prihod raspoređuje, koje su lokacije pod pritiskom i kako se različite turističke ponude mogu povezati.
Perković to pitanje vidi kroz zaštitu prirode. Šolak kroz povezivanje ljudi i sadržaja. Raštegorac kroz promociju i dovođenje gostiju. Mihaljević kroz finansije, podatke i mogućnost razvoja destinacije. Vranješ kroz organiziranje potencijala manjih sredina. A Ministarstvo kroz saniranje postojećih dugova, novu strategiju i zakonski okvir.
Ono oko čega se svi, iz različitih pozicija, uglavnom slažu jeste da turizam više nije nešto što tek treba početi. On se već događa.
Pitanje je hoće li Hercegbosanska županija uspjeti napraviti institucije koje će taj razvoj pratiti i hoće li ih napraviti dovoljno brzo da ljudi koji su već počeli ulagati u turizam ne ostanu prepušteni stihiji.