Glasovi Prvog pjevačkog društva „Izvornik” iz Zvornika osvajaju ovacije širom Evrope. Prepoznatljiv stil i harizma kojom plijene ne ostavljaju ravnodušnim publiku gdje god da se pojave.
Tekst i fotografije: Petar Mandić
Pjevačko društvo svoje korijene vuče od 2007. godine, kada počinje priča kojom se ponose.
„Došao sam u Zvornik 2007. i počeo raditi u Čelopeku kao profesor muzike. Tu sam upoznao Radoslava Perića koji je predložio da osnujemo pjevačku družinu pri prosvjeti. Tako smo krenuli, počeli su ljudi da se prikupljaju i dolaze da se učlanjuju i tako do 2011. godine, kada su se priključili Spreme, Olivera i Petar i ostala družina. Te godine, kad smo došli do već nekog nivoa, odlučili smo da se osamostalimo i da registrujemo društvo kao Prvo zvorničko pjevačko društvo Izvornik”, prisjeća se Ljubiša Popović, dirigent i predsjednik društva.
Upornost i ljubav prema muzici su ih održali do današnjeg dana, a njihov dirigent i tvorac pjesama navodi da ne pamti da je ranije u Zvorniku postojalo nešto poput njih.
„Evo do današnjeg dana trajemo u okolnostima kakve jesu, ne baš najpovoljnije, ali borba, entuzijazam i ljubav prema muzici i prema druženju, putovanjima, nastupima, tom adrenalinu scene, eto to nas je održalo do današnjeg dana. Ja sam ‘71. godište, koliko pamtim nije bilo horskog pjevanja. Mi nismo hor, mi smo prvo zvorničko pjevačko društvo, to je vokalno instrumentalni sastav. Nismo samo za hor, ali nastupamo i kao hor kad treba, imamo taj materijal i mogućnosti”, rekao nam je Ljubiša Popović.

Njegovo poznanstvo sa profesorkom na muzičkoj akademiji, Valentinom Cvijetić, bilo je važno za formiranje pjevačkog društva kakvo danas poznajemo. Ona mu je predložila da upozna brata i sestru Spreme, jer je vjerovala da će mu pomoći. To se obistinilo i sada su oni stubovi ovog pjevačkog društva.
Bas ovog društva Miloš Maksimović, osjeća žal što nije ranije postao član „Izvornika”, ali nada ostaje da će nove generacije imati hrabrosti da se pridruže i svojim glasom oplemene pjevačko društvo.
„Meni je neobično drago jer sam s njima već sedmu godinu. Zvali su me, a ja sam čekao penziju, meni su sada 72 godine. Meni je čast zaista i to mi je neka životna energija koju mi članovi tog društva ulivaju, a i to je neko ostvarenje mog sna jer sam nekad išao u muzičku školu. Pero i ja smo svirali i imali smo tamburaški orkestar”, naglašava nam Miloš Maksimović.
Sa svakog takmičenja kući donose razne nagrade, kao i bogata iskustva koja ih motivišu da budu sve bolji. Čuvena dirigentkinja Darinka Matić Marović je takođe prepoznala njihov talenat na jednom od takmičenja gdje su osvojili prvo mjesto. Osvajaju srca i ovacije publike od Zvornika do Soluna, od malih do velikih sala, svako mjesto i svako srce bude ispunjeno željom da njihove glasove sluša i dalje. Simpatije publike pokupili su i u Solunu gdje su nastupali u Aristotelovoj sali, kao jedini predstavnici Zvornika i Bosne i Hercegovine.
„Interesantan je Solun gdje smo išli, to je bio svjetski festival, mada nije takmičarskog karaktera. Zamislite sad jednu salu koja prima 1.000 ljudi iz svih krajeva svijeta i jedan Zvornik koji predstavlja državu na tom festivalu”, prisjeća se Olivera Spremo, vokalistkinja pjevačkog društva.

Zbog nemogućnosti da više članova ide na takmičenje u Ohrid, odlučili su da tamo odu samo turistički. Međutim organizator ih je ubijedio da ipak učestvuju, što im je na kraju donijelo drugo mjesto u veoma jakoj i međunarodnoj konkurenciji.
„Ta dva dana koja smo imali da odmaramo, mi smo vježbali da bismo se grupisali i dobro organizovali. U veoma žestokoj konkurenciji, od skandinavskih zemalja do Njemačke, Bjelorusije, Turske, Izraela, Ukrajine, bio je jedan hor iz Hrvatske i još zemalja. Mi smo osvojili drugo mjesto, nismo mogli da vjerujemo. Bili smo oduševljeni”, govori nam Ljubiša.
Najbolje partnerstvo ostvarili su sa horom iz Tuzle i njihovo prijateljstvo traje i danas. Počelo je sve na takmičenju u Ohridu gdje ih je spojila zajednička ljubav prema dalmatinskoj muzici, a zbog koje su stvorili zajedničku klapu.
„Njih trojica iz Tuzle i nas petoro iz Zvornika, počeli smo da pjevamo dalmatinske klapske pjesme, četvoroglasno. Ljubiša nam je to raspisivao. To je bilo vrlo simpatično, imali smo nekoliko nastupa”, naglašava nam Miloš.
Saradnje i prijateljstva su sklapali i van granica svoje države. “We speak music” naziv je projekta koji su zajedno realizovali sa malim gradom Pinggau iz Austrije, koji je trajao dvije godine. Pokretači tog projekta bili su Petar Spremo i Valter Boš.
„Mi smo uspostavili saradnju između muzičke škole ,Vojin Komadina’ iz Zvornika i muzičke škole iz Pinggaua. Upoznavanje sa drugim i drugačijim je najveće bogatstvo koje sebi možemo priuštiti i od tada smo, pošto je taj projekat trajao dvije godine, uspjeli smo da ostanemo i dan-danas prijatelji”, ističe nam Petar Spremo.
Potpisnici tog projekta bili su pjevačko društvo „Izvornik” i orkestar limenih duvača iz Pinggaua. Oduševljeni su malim gradom Pinggau i kulturom slušalaca. Iako je grad manji od Zvornika, orkestar je znatno brojniji.
Iako se u društvu nalaze vrsni vokali na kojim bi im mogli pozavidjeti mnogi, dirigent smatra da im treba još članova kako bi mogli parirati velikim horovima. Nažalost, pored nedovoljnog broja članova pjevačko društvo „Izvornik” se susreće i sa nedovoljnom podrškom svog grada.
„U gradu od 70.000 stanovnika malo je začuđujuće da nemamo 200 članova, mi se uvijek vrtimo oko 30 članova. Tuzla ima najmanje deset horova koji izuzetno dobro rade i svi su brojni, podržani su od strane opštine i grada”, naglašava nam Ljubiša.
Neshvatljivo im je da već 15 godina traže prostor u kojem bi mogli da vježbaju i odlože svoju opremu iako su dostojanstveno predstavljali Zvornik gdje god da su se pojavili.
„Samo mi je žao što nas je malo i što nas ne poštuju gradski oci. Ne poštuju dovoljno, tako da smo mi prepušteni sami sebi. Svi nas hvale osim onih koji treba da nam daju podršku i da nas malo dostojanstvenije gledaju”, dodaje Miloš.
To ne spriječava „Izvornik” da svakim nastupom budu sve bolji. Svojim prepoznatljivim repertoarom stvaraju atmosferu zbog koje se publika uvijek vraća, njihovi nastupi postaju komforno mjesto za njihove stalne slušaoce.
„Horska muzika nikad nije bila popularna da bi bila komercijalna, ali zato je ona umjetnost. Država bi trebalo da stane iza umjetnosti i da mi radimo opušteno”, ističe Ljubiša.
Pored horskih nastupa, glasovi pjevačkog društva već 11 godina obogaćuju i liturgije koje su veoma zahtjevne za pjevanje i jedni su od rijetkih koji mogu da ih iznesu. Obično se u crkvi nalaze na balkonu, pa ih vjernici ne vide ali mogu da čuju četvoroglasno pjevanje zbog kog su prepoznatljivi.
„Mislim da samo u četiri grada Republike Srpske postoje društva koja mogu da iznesu liturgije i to četvoroglasno. Čujem komentare ljudi koji nas prvi put čuju, to je nešto nestvarno i nevjerovatno, zahvaljujući Peri koji ima ranija iskustva, a onda potom i Ljubiši koji nam sve to da u pravom momentu. To je nešto fantastično, ja sam plakao od uzbuđenja kada sam ih prvi put čuo”, govori nam Miloš.
Entuzijazam i ljubav prema muzici su glavni razlozi njihove borbe da umjetnost i dalje živi u Zvorniku. Pjevačko društvo „Izvornik” obogaćuju različiti profili ljudi, pa tako mladima mogu da ponude širok spektar znanja i žanrova koje pjevaju. Na njihovim koncertima možemo čuti različite načine pjevanja, pa tako i različite instrumente pomoću kojih se međusobno dopunjuju stvarajući opsežnije emocije i poruke.
„Mi pjevamo višeglasnu muziku, ali isto tako imamo instrumentaliste, ja sviram harmoniku i klavir, Olivera, Petar i Makso gitaru, imamo kahon, udaraljke, a ponekad iz muzičke škole angažujem djecu koja hoće i mogu da sviraju flautu ili violinu. Tako da smo mi u stvari vokalno instrumentalni sastav, ali imamo i soliste instrumentaliste, imamo i a kapela pjevače. Znači sve vezano za muziku prisutno je u „Izvorniku”. Imamo i soliste koji pjevaju na našim koncertima, može se čuti i dvoglas i troglas i četvoroglas. Kroz pjesme učimo i geografiju i istoriju i strane jezike jer pjevamo na engleskom, tako da mnogi mogu da nauče mnogo toga”, govori nam Ljubiša.
Kombinujući duhovne, etno, narodne, pop, rok i klapske pjesme, pjevačko društvo „Izvornik” pokazuje svoj diverzitet, ali i sposobnost da ne gubi svoju autentičnost.
„Posljednji nastup je bio u Tuzli, otpjevali smo dvije makedonske pjesme, ja sam obradio pjesmu Tošeta Proeskog ‘Tajno moja’ i pjevali smo jako popularnu ‘Makedonsko djevojče’, ali u vrlo specifičnom aranžmanu. A onda je Petar Spremo pjevao mušku verziju pjesme Tereze Kesovije, kao solista, a ja sam ga pratio na klaviru i hor je dopunjavao u refrenima. Bila je takva reakcija publike, kakvu hor nije doživio”, ističe Ljubiša.
U narednom periodu publika može da očekuje, kao i do sada, širok spektar šarenolikog repertoara i glasove koji ne ostavljaju ravnodušnim. Prvo Zvorničko pjevačko društvo opisuju stihom ,Za te živim ja…’. Nadaju se da će im pristupiti i mladi ljudi, koji će nastaviti njihov put.
Finansira Evropska unija.
Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost portala eTrafike.net i ne odražava nužno stavove Evropske unije.